U očekivanju europske jeseni Zrinjskog: Nekad se razmišljalo o gostovanju u Kostrču, a danas polako letimo prema Birminghamu

Zanimljivu objavu danas je “izbacila” na svom Instagram profilu ZonaZrinjski koja se prisjetila današnje utakmice 1. lige Herceg Bosne u Stocu kada su se sastali domaćin HNK Stolac i HŠK Zrinjski. To je bilo prije točno 25 godina.

Baš ono kada se pogleda datum, vidi se da je to bilo dosta davno. Upravo pisac ovih redova bio je sudionik tog događaja prije dvadeset i pet godine, pa ćemo se malo prisjetiti tog, mogu slobodno napisati, tmurnog nogometnog perioda.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Zona Zrinjski info – profil klubova obitelji Zrinjski (@zonazrinjski)

U to vrijeme vjerojatno mnogi ne znaju da se u Bosni i Hercegovini igralo na tri fronta. Svoju ligu su imali Bošnjaci, svoju Srbi i svoju Hrvati. Iskreno, ruku na srce ne znaš koja je gora bila. U navijačkom pogledu to je bila katastrofa. Bošnjaci su donekle i pratili svoje klubove pa im je posjeta bilo dosta bolja nego li kod ova druga dva naroda.

Srbi su se najviše okretali Srbiji i pratili Zvezdu i Partizan i mislim da poima nisu imali ni tko čini tu 1. ligu Republike Srpske, dok su se Hrvati okretali Hrvatskoj i pratili Hajduk i Dinamo. Ipak, bilo je tu i nešto manje navijača koji su pratili lokalne klubove, a jedine vrijedne spomeni navijačke skupine bile su Škripari (navijači Širokog Brijega) i HŠK Zrinjski (Zrinjevci, kasnije Ultras-Zrinjski).

Ostali bi se u nekom većem broju skupljali kada bi dolazila upravo ova dva kluba, a povod tog okupljanja nije bio ljubav prema nogometu, već psovanje i pražnjenje negativne energije koja bi se javljala tijekom dana kada bi se radilo u polju i njivama.

Ono iz svog iskustva najgora je bila Gabela. Uvijek neki problem. Cijelo selo se digne. Uvijek im je sudac kriv, a ti kao gostujući navijač dolaziš kao šlag na kraju. Nismo ni mi ostajali dužni pa je uvijek bilo “veselo”. S druge strane Široki Brijeg je u to vrijeme imao dosta ozbiljnu navijačku scenu i to je bilo jedino hvale vrijedno gostovanje u onom pravom navijačkom smislu.

Ipak, da se vratim utakmice koja je i tema ovog današnjeg teksta. Nedaleko od tog Stoca u to vrijeme je bila nadaleko poznata pijaca u Berkovićima. Na samoj ratnoj liniji “pametni” ljudi napravili su nekakvu šverc zonu i tu si mogao naći doslovno svega. Taj dan s još trojicom prijatelja odlučimo se na put u te Berkoviće, pa onda na utakmicu.

U Berkovićima u nekoj lokalnoj kavani “zagube” nam se dvojica koja stižu tek nakon utakmice, a u Stocu susrećemo grupicu koja je kratila vrijeme u nekom malom parkiću. Pokojni Pipa, Dovla i još par likova s tribine baš nam se obradovaše i uputimo se zajedno na tribinu. Na tribini pomiješani s domaćim navijačima, ali koji su nas iskreno dosta prijateljski dočekali, što je u to vrijeme bila prava rijetkost.

Utakmica ko’ utakmica u to vrijeme. Dosadna i poprilično negledljiva, ali mi smo se dosta lijepo zabavili. Nakon iste ušli smo u teren napravili par fotki i krenuli put Mostara.

Zrinjski je u to vrijeme bio prosječan klub. Jednostavno ljudi koji su ga vodili niti su mogli, a imam i osjećaj, nisu ni željeli da ugroze premoć NK Širokog Brijega. Slično se događalo i u glavama mnogih Mostaraca. Jednostavno pojedinci bi nekad došli pogledali utakmicu, vidjeli malo “ciganluka”, “zahakali” i otišli kući pogledati kakvu ozbiljnu nogometnu utakmicu.

Nas nekolicina je mozgala kako na sljedeće gostovanje, jer gotovo svako gostovanje bilo je na jednu ruku prava avantura. Javni prijevoz nije ni funkcionirao, tvrtke za izdavanje vozila nisu ni postojale, a prazni džepovi su nam govorili da je bolje ostajati kući. Ipak, uvijek se uspijevalo nekako dokopati Livna, Širokog Brijega, Čapljine, Tomislavgrada, Rame, Posušja…, a nekako bi se “skentrao” i bus za Posavinu.

U samoj ekipi igralo je dosta naše djece. Gledali smo Čiju, Kenu, Baku, Maku, Gigu, Seju, Žanija, Dubu, Musu, Tišu, Džinu, Tea, Tikija, Denisa…, a bilo je tu i koji igrač sa strane poput Matasa, Jurjeva, Marenzzija…

U to vrijeme sigurno nitko, ama baš nitko, pa ni legendarni direktor HŠK Zrinjski Bata Puljić koji je uvijek imao viziju velikog Zrinjskog, nije mogao sanjati da ćemo danas razmišljati kako se “dokopati” Birminghama, Warsawe, Alkmaara…

Zato uživajte, pred nama je velika europska jesen….

Hercegovina.in