Košarkašice ŽKK Zrinjski 2010 sinoć su na svom parketu izgubile od Mladog Krajšnika. Bila je to još jedna utakmica u kojoj su bodovi trebali ostati u Mostaru jer su Plemkinje kontrolirale utakmicu i imale prednost sve do 35 minute.
Igrale su sjajno izabranice Nikoline Pandža tih 35 minuta i imale su sve u svojim rukama. I onda je došlo tih zadnjih pet minuta kada su ruke zadrhtale od neiskustva igranja takvih utakmica. Jasno je da je pritisak bio na igračicama Zrinjskog, i taj pritisak je bio preteško breme za mlade Plemkinje među kojima je veliki broj onih koje su još kadetkinje. Konkretno sinoć presudila je jedna jedina lopta u presudnom momentu, i jasno je da za pravilno odreagirati u tom djeliću sekunde treba osim znanja, volje i želje imati i nešto iskustva.
Ruku na srce sinoć je bilo i par dvojbenih sudačkih odluka, ali to se događa u svakoj utakmici i to je teško spriječiti. Utakmica sinoć je izgubljena, ali jedna izgubljena bitka ne znači i izgubljen rat. Nikolina i njene cure neće se predati, one su Plemkinje koje se bore do kraja za sveti dres koji nose. To su itekako pokazale i sinoć kada su se bacale na glavu po parketu za svakom loptom i na tome im treba skinuti kapu do poda. Svaka nova utakmica je novo iskustvo i nova škola za Plemkinje koja će im biti putokaz za iduće utakmice.
Ne postoji ekipa koja je tako mlada, a da igra najveći rang nekog sporta. Kapetanica Karla je jedva punoljetna. Katarina, Katja i Jelena su još kadetkinje i neke njihove vršnjakinje se još igraju s lutkama, a one pariraju i to itekako pariraju iskusnim premijerligaškim igračicama. Ana je nedavno napunila 17. godina. Sara i Ivana su također mlade igračice i tako dalje sve do “dječjeg vrtića” na klupi Plemkinja
Povrh svega Plemkinje su se suočile i s povredama i u niti jednom susretu nisu bile kompletne. Prvo se ozlijedila najiskusnija Lea Bošnjak i ona se još nije vratila na parket. Onda Ana Leko koja je propustila neke utakmice, a sinoć i Hana Hadžihusejinović. Svaki ovaj izostanak je veliki hendikep za Plemkinje i sigurno je da i tu treba tražiti razloge što na kontu danas nemaju neki bod više. Ono što još vrijedi istaći su svakako prijatelji košarke i navijači koji dolaze na utakmice Plemkinja. Tu su cijele obitelji na tribinama koje bodre Plemkinje i to je nešto što drugi klubovi nemaju. Još jedan veliki plus je što su sve igračice iz vlastite škole i što se klub oslonio na svoje snage. Zbog svega nabrajanog ove djevojčice i djevojke trebaju svu moguću potporu u nastavku prvenstva, a i ne sumnjamo da će je imati kao do sada.
Zato glavu gore Plemkinje vi ste ponos svojih obitelji, svoga Zrinjskog i svih nas koji volimo sport. Imate Plemićko srce i najbolju trenericu i trenera na svijetu, a za uspjeh i nije potrebno puno više. I za kraj samo još poruka navijača Zrinjskog: Igraj do kraja…
HERCEGOVINA.in
