Sukladno današnjem danu kada se obilježavaju obljetnice pada grada Heroja Vukovara i Hrvatske zajednice Herceg-Bosne od našega Marina Topića dolazi nam još jedna veličanstvena slika naziva Povijest Hrvata na mostarskom pijesku.
Uživajte!!!
Marin Topić
ciklus: OD STOLJEĆA SEDMOG
“POVIJEST HRVATA NA MOSTARSKOM PIJESKU”
Ulje na platnu, 60x90cm, 2014.god.
U 6. kolu PL BiH u futsalu HFC Zrinjski je gostovao kod HNF Tango u Sarajevu.
Plemići su slavili rezultatom 1:2 i tako došli do prve pobjede u ovom prvenstvu.
Strijelac oba pogotka za Plemiće bio je Luka Pehar.
Sinovi Hercegovine danas su objavili pjesmu pod nazivom Vukovarska slavna mati. Pjesma je posvećena hrvatskoj majci iz Vukovara Kati Šoljić koja je u Domovinskome ratu izgubila četvoricu sinova: Niku, Ivu, Miju i Matu.
Tekst pjesme napisala je Marija Dubravac, glazbu Ivan Ćuže, a aranžman potpisuje Boris Parać. Pjesma je snimljena u studiju Damira Paraća.
Sinovima Hercegovine zahvaljujemo na proslijeđenoj pjesmi!
Đaka city
Pod kišom čelika, ognja i smrti gdje paklena sila svoj zadnji ples vrti, stoji grad.
Stoji grad!
Vječan k’o narod ponosno stoji i posljednje dane dušmanu broji, Vukovar! Vukovar!
Iz majčinog krika sloboda se rađa i uskoro bijela zaplovit će lađa do sunca.
Iz krvi i bola niknut će cvijeće i nikada narod zaboravit neće Vukovar.
Stoji grad!
18.11.1991-18.11.2019- Zapamtite Vukovar
Vukovar ne zaboravi
Vukovar
ponekad ispričaš , isplačeš
a ponekad odšutiš u sebi
dubokim krikom
Vukovar
ne,On nije nikada pao
samo je na kratko stao
Kada su Ga sa svih strana opkolili
i dušu duše mučki mu lomili
Ne,Vukovar nikada nije pao
svoje je sinove za dom dao
Slike u oku živjet će i žive
pokoljenja će simbolu otpora da se dive
U taj čas spomena
kad oglase se u isto vrijeme
sa svih crkvi u glas zvona
Tad najsnažnije inati se Ona
Slavonija majka Vukovara
kamen suzu pušta
ravnica zaječi
Bijeli križ progovara
VUKOVAR NE ZABORAVI
Daniela Škegro
Ljubavna priča iz ratnog Vukovara: Heroji Jasna i Zoran, zajedno u ljubavi, ratu i… Smrti.
Pokojni Zoran i Jasna su sve svoje zajedničke fotografije iz rata spalili kako ne bi dospjele u ruke četnicima, osim ove na našoj naslovnici. Upamtite dobro lica i imena vukovarskog Romea i Julije koji su, baš kako su se i zavjetovali, bili zajedno u dobru i zlu. Zoran i Jasna.
Blagdansko ozračje u ovo božićno doba budi nježnost i u najgrubljima. Vukovar je nekoć bio grad krvi, smrti i stradanja, a danas ljepote, dobrih ljudi i dokaza teškog vremena koje u čovjeku budi strahopoštovanje. Jednako tako paradoksalno, to je grad najtežih priča o ljudskim sudbinama, ali i onih najljepših. Jedna od njih je ona o Zoranu i Jasni Šipuš, hrvatskim braniteljima, herojima, bračnom paru, prijateljima, ljubavnicima…
Priče o Zoranu i Jasni ne bi se postidio ni sam Shakespeare čiji su junaci umrli jedno zbog drugog. Junaci Vukovara su, osim što su voljeli jedno drugo, neizmjerno voljeli i svoj grad, a na neki način, za njega i umrli. Hvala stranici Blago Zadro koja ne propušta obljetnice akcija i godišnjice smrti poginulih heroja, te koja iz zaborava izvlači junake s imenom i prezimenom. Hvala im, također, na priči o vukovarskom bračnom paru koju većina Hrvata ne zna, a čija je ljubavna priča započela 1981. godine u Borovu. Šipuši su, naime, spominju tek u knjizi “Vukovar i istočno bojište”, a o njima je još u vrijeme trajanja rata snimljen kratki dokumentarni film “Zoran Šipoš i njegova Jasna”. Veći dio njihove priče ipak najbolje znaju njihovi suborci:
– Prekrasna priča o Jasni Šipoš i Zoranu, njenom mužu, koji su do zadnjega dana branili grad bit će zlatnim slovima upisano u hrvatsku povijest. Obitelj Šipoš… Ne znam kakve riječi bih upotrijebio za njih… Jasna je bila vojnik i zamjenik svojem mužu Zoranu koji je zapovijedao obranom Doma tehnike. Borila se bolje od nekih muškaraca, prava potpora, prava žena. Od njih su kretale akcije i odlazak na ispomoć kod Borova sela. Zoran je znao da će njegova žena s par branitelja to zaustaviti – kazuje jedan.
– 26. kolovoza bilo nas je 12-ak poslanih od Ivice Arbanasa, napad iz Borova sela, 6 sati prsa u prsa, odbili smo ih i napravili čistinu ispred nas. Poginuo nam je jedan vojnik iz Sotina, Dražica, ali između nas i njih, Doma tehnike i Borova sela, bilo je more poginulih napadača, tu su prvi put polomili zube. Svaki put kad krene napad Zoran Šipoš bi govorio : “Prvo idu granatiranjem, pa pješaštvo”! I uvijek kad bi ih odbili, vraćaju se kod Doma tehnike i kao da su na izletu. Svjedoci kažu da je Jasna borac kojeg među muškarcima nije bilo, koturala se, otvarala vatru… – prisjećaju se suborci.
A onda je grad pao.
Jasna se uspjela preobući i spasiti, ali su Zorana odveli. Prvo logor Stajićevo, pa Niš, Srijemska Mitrovica… Branitelj Mladen Novak podsjetio je kako je nakon predaje završio u logoru Stajićevo, a potom i u samici u Srijemskoj Mitrovici, gdje su mu batinanjem slomili nos i šest rebara.
“U Mitrovici je samnom, također u samici, bio i moj zapovjednik Zoran Šipuš”, napomenuo je dodavši kako su on i njegova supruga bili istinki vukovarski junaci. Nakon logora, Zoran je odveden pred vojni sud u Beogradu gdje je osuđen na smrt.
“Tukli su ga kao životinju, najviše od svih nas”, posvjedočio je i admin stranice Blago Zadro koji je i sam bio u Stajićevu .Zoran Šipuš je, međutim, kasnije ipak razmijenjen. Na pitanje hrvatskih novinara Zoranu, kako je to sve uspio preživiti u logoru odgovorio im je: “Zbog Hrvatske i Jasne”.
Nakon Vukovara, odlazili su na ratišta i čekali dan kad će se izdati akcija pod nazivom “Grom” da se oslobodi Vukovar nakon Oluje i uvijek ih je boljelo jer se to nije dogodilo.
“Išli bi skupa u oslobađanje ali ne s mržnjom već za slobodu”, smatraju suborci Zorana i Jasne…
Zoran Šipoš je umro od zloćudnog tumora kao posljedice rata 01.11.2001 godine, a Jasna mu je nakon dvije godine na Božić zauvijek otišla u zagrljaj. Pokojni Šipoši su sve svoje zajedničke fotografije iz rata spalili kako ne bi dospjele u ruke četnicima, osim ove na našoj naslovnici. Upamtite dobro lica i imena vukovarskog Romea i Julije koji su, baš kako su se i zavjetovali, bili zajedno u dobru i zlu. Zoran i Jasna.
Na današnji dan prije 28 godina, 18. studenog 1991., utemeljena je Hrvatska zajednica Herceg-Bosna kao politička, gospodarska i područna cjelina Hrvata u BiH.
Hrvatsku zajednicu Herceg-Bosnu utemeljilo je hrvatsko političko vodstvo reagirajući na srpsku agresiju u Hrvatskoj i BiH. 28. kolovoza 1993. godine, slijedeći Owen – Stoltenbergov mirovni plan, preoblikovala se u Hrvatsku Republiku Herceg-Bosnu.
Četiri osobe su ozlijeđene u sudaru dva automobila na magistralnom putu u Zvorniku, potvrđeno je iz zvorničke Policijske uprave.
Glasnogovornik Policijske uprave Zvornik Miljan Bobar rekao je kako je u prometnoj nesreći, koja se dogodila u 16.00 sati, sudjelovali automobili Renault kojim je upravljao D.P. iz Zvornika i Mercedes za čijim je upravljačem bio M.G. iz Srebrenice.
Povrijeđeni su vozač Renaulta D.P. i tri osobe koje su se nalazila u automobilu Mercedes.
Tri osobe su prevezene u Opću bolnicu Zvornik radi ukazivanja liječničke pomoći, dok je jedna osoba upućena na liječenje u Univerzitetski klinički centar Tuzla./HMS/
Povodom obilježavanja 28. obljetnice pada Vukovara, te u znak sjećanja na vukovarske žrtve sinoć je paljenjem svijeća odana počast na Trgu hrvatskih velikana ispred Hrvatskog Doma Herceg Stjepana Kosače.
Stoji grad!
U vrlo jakoj konkurenciji 11. međunarodnog plivačkog mitinga ‘Sv. Krševan’ u Zadru, plivači APK Zrinjski Ivan Ivanković i Kristian Alpeza ostvarili su iznimne rezultate. Ivan Ivanković (2007.) je osvojio dva odličja, zlatno u utrci na 400m slobodno i srebrno u utrci na 800m slobodno. Godinu dana stariji Kristian Alpeza izborio je brončano odličje u utrci na 800m slobodno.
Inače, APK Zrinjski su na ovom natjecanju predstavljale dvije plivačice (Klara Komadina i Karla Grubišić) i 9 plivača (Kristian Alpeza, Ivan Ivanković, Roko Šunjić, Luka Barbarić, Filip Pavlović, Filip Miloš, Nikola Alpeza, Viktor Jurešić i Bruno Pranjić). Izaslanstvo je vodio trener Marinko Ferenc. ‘Plemići’ su imali 63 nastupa. Isplivali su bolje rezultate i tako još jednom dokazali kvalitetu rada u ovom mostarskom plivačkom klubu.
Turnir Sv.Krševan se tradicionalno održava u prigodi obilježavanja Dana grada Zadra i njegova zaštitnika, a ove godine je okupio 623 kadeta i mlađa kadeta iz 32 kluba Hrvatske, Slovenije i BiH.
Džudaši mostarskog kluba Borsa ovog su vikenda nastupali na memorijalnom judo natjecanju “Dragomir Tavra” koji je ove godine održan prvi put u spomen bivšeg izbornika hrvatske judo reprezentacije.
Turnir je okupio 337 natjecatelja i 21 judo kluba sa područja Hrvatske i BiH. Borsu je predstavljalo pet članova, a natjecali su se u mlađim dobnim uzrastima do 10 i do 12 godina.
Osvajači medalja su:
ZLATO:
Petar Frljić (+50), Lovro Božić (-46) i Matea Čarapina (-44).
SREBRO:
Lucija Ivanković (-28).
Na spomenutom natjecanju za Judo klub “Borsa” nastupala je i Antea Zovko.
Sljedeći vikend Borsa će nastup zabilježiti na Trofeju Sarajeva koji će biti organiziran u SC Skenderija u organizaciji Judo kluba “Braća Lukač”.
Istine radi, ovo je studeni, a Mostar je napadnut još ’91, kad su neki govorili ” ovo nije naš rat”, a travnja ’92 strahote razaranja počinju. Dakle, tko obrani Mostar do studenog, tj. do osnivanja IV.Korpusa…ili za neke nije bilo dva agresora.
Nekima je znano, kako je u Sarajevo pod ljeto ’92. rahmetli Aliji od čelnika iz Mostara otišla vijest ” ako nismo bili spremni za prvi, jesmo za drugi rat” … ( s HVO opp. ). I bi tako!
Stoga , Džaferović ne može govoriti o obrani IV.korpusa od dva agresora, nego samo od jednoga (HVO) , a tako su se i ponašali jer događaji govore , ma kako ih netko interpretirao i nakon 27 godina.
Da je lV korpus bio spočetka travnja onda bi legitimno tijelo Općine Mostar njemu povjerilo obranu, a ne HVO-u Općine i tadašnjem zapovjedniku Petru Zeleniki.
U sklopu HVO Općine Mostar bila je formacija Mostarski bataljun iz koje je vremenom , a osobito nakon oslobađanja Mostara i doline Neretve, ( lipanjske zore) i proglašenom mobilizacijom počelo formiranje postrojbi A BiH. Dakle, nakon mobilizacije na kojoj je inzistirao zapovjednik HVO Općinski stožer Mostar , Jasmin Jaganjac, a kojemu sam bio pomoćnikom. I to su činjenice.
Srećko Vučina, pomoćnik zapovjednika za IPD, HVO Općinski stožer Mostar
Imam oko sebe zlobnika kojima sam đavo ne da mira.
I zato idem uz pomoć Božju još jače u nove pobjede!
Nominaciju za Hercegovku godine nazivaju “komedijom” i štošta još što se valjda ne usude reći.
E pa da vam Mariana nešto kaže, neću odustati..
Od pisanja, od svoje vjere u Boga ma koliko vam ista kopala oči, neću odustati.
Šaljete mi ničim izazvani otrovne strijele a znate i sami da sam Jaka jer je jači Onaj u meni nego onaj u vama.
A strijele se kad tad pošiljaocu vrate.
Ponosna sam na sebe šta sam sve prošla a opet ostala ne ista već bolja od same sebe.
Postati bolji od sebe uz pomoć Božju nije mala stvar.
Kada obujete moje cipele i prođete što sam ja prošla tada mi izvolite nešto reći. Baš vi koje je život mazio a dotad umuknite.
U ime Božje, ušutite.
A što se tiče nominacije za Hercegovku godine, ja tu nominaciju nisam ni tražila već sam istu dobila na pladnju.
Ja ni ne moram pobijediti.
Ja već jesam Hercegovka. Ne godine već svih godina.
Bila sam mrtva i oživjela sam.
Bila sam nepokretna a vidi me sada.
Ne, ja nisam Hercegovka godine već za svoje bliske HERCEGOVKA STOLJEĆA!!
Jer sam voljena. Jer su ponosni na mene.
Ne znam ja dragi moji šta je to ego i taština, ja samo znam za Suca pravednog i to je sve, meni sasvim dovoljno.
I prije su postojali oni koji su opstruirali sve ono što ja jesam i nisu uspjeli.
Možda ja ne znam pisati
Možda ja ne znam praviti kolače
Možda ne znam adekvatno držati do sebe
Ali imam dušu.
Dušu koja je toliko puta ranjena da bi dozvolila sebi da je bilo tko osim Boga porazi. I ponizi.
A ne znajući, vi ste ponizili sebe.
U svakom slučaju vidite ja vam ne zamjeram ništa.
Kada vam se dogodi nešto lijepo u životu ne čudite se, to je ispunjena od Boga moja molitva za vas.
Baš takve kakvi jeste.
Ljubi vas Hercegovka.
Martina Mlinarević Sopta imenovana je za veleposlanicu još u travnju ove godine. Zadnjih nekoliko tjedana kruže glasine o tome kako bi moglo doći do poništenja imenovanja zbog neodgovarajuće stručne spreme. Ipak, službene potvrde o tome nije bilo.
Danas se na društvenim mrežama pojavio dokument, točnije, službena bilješka o ovome slučaju.
U njemu su navedene činjenice o ovome slučaju, a očekuje se kako će se tijekom sutrašnjeg dana nadležna institucija i službeno očitovati o ovome slučaju.
Jedna naša čitateljica se potrudila i na mail nam spremila prijevod u latinici, jer kako kaže, veći broj mladi nije upoznat sa ćirilicom. Vjerojatno ima pravo.
U dokumentu stoji:
Povodom zahtjeva za pripreme Martine Mlinarević , koja je odlukom Predsjedništva BIH imenovana za ambasadora BIH u Češkoj Republici:
Dana 30.04. 2019 godine Odsijek za kadrovske, i prevodilačke poslove Sektora općih poslova obavijestio je ambasadorku Martinu Mlinarević da je imenovanja od strane Predsjedništva BIH za izvanrednu i opunomoćenu ambasadorku BOsne i Hercegovine u Češkoj Republici, te joj je uz Odluku dostavljen informacijski paket, sa spiskom potrebe dokumentacije i drugim neophodnim informacijama.
Veleposlanica Mlinarević je 30.8. 2019. godine nakon dobijanja agremana dostavila dio dokumentacije i tom prilikom je obaviještena da nedostaje diploma o visokoj stručnoj spremi koja je propisana Pravilnikom o unutrašnjoj organizaciji MVP-a, te je zatraženo da istu dostavi radi kompletiranja personalnog dosijea i otpočinjanja procedure priprema u skladu s važećim propisima.
U Telefonskom razgovoru koji je obavljen 15.10. 2019 godine veleposlanica Martina Mlinarević je obavijestila da je spriječena da priloži diplomu uz ostalu dostavljenu dokumentaciju, a o čemu je kako kaže “ranijih godina i pisala, kao i obavijestila Predsjedništvo BIH prije samog početka procedure imenovanja”.
Također informirala je da je u “dogovoru sa češkim veleposlanstvom, razgovarala i odlučila prebaciti svoj apsolventski status, i završni ispit odraditi u Češkoj”
S tim u vezi a u skladu s pozitivnom zakonskim propisima, imenovanja može biti prijavljena u Federalni fond za penzijsko i invalidsko osugiranje isključivo sa srednjom stručnom spremom.
Kada je riječ o krvnom tlaku, uvijek slušamo o opasnostima koje može izazvati visok tlak, no oni koji imaju problema s niskim krvnim tlakom, znaju da ni on nije tako bezazlen. Ako ste jedan od onih koji gotovo svakodnevno muku muče s nuspojavama poput vrtoglavice koje nizak tlak izaziva, pomno pratite što vam je činiti .
Krvni tlak je tlak kojim krv djeluje na stijenke arterija u svakom dijelu tijela. Krv teče kroz krvne žile upravo zato što se nalazi pod određenim tlakom, a on je posljedica rada srca koje predstavlja svojevrsnu pumpu. Pri svakom izbacivanju krvi iz srca (sistola) tlak se povisuje, a kod ulijevanja krvi u srce (dijastola) tlak se snizuje. Stoga se mjere dvije vrijednosti krvnog tlaka: gornja vrijednost, odnosno sistolički krvni tlak i donja vrijednost, dijastolički krvni tlak. Krvni je tlak promjenjiv, mijenja se tijekom dana i noći i podložan je mnogim vanjskim i unutarnjim čimbenicima. Te promjene su posljedica aktivacije brojnih mehanizama kojima organizam nastoji održati odgovarajući protok ovisno o promjeni životnih uvjeta.
Iako prihvatljiv tlak ovisi od čovjeka do čovjeka i toga kako se netko osjeća unatoč višem ili nižem tlaku, normalne vrijednosti sistoličkog tlaka su od 115 do 120 mmHg, a dijastoličkog od 75 do 80 mmHg, pa optimalan krvni tlak stoga iznosi 120/80 mmHg. Ako vam je barem jedna od dvije mjerene vrijednosti niža od normalne, znači da imate nizak tlak ili hipotenziju.
U medicini postoji nekoliko tipova hipotenzije, no najčešća je posturalna ili ortostatska hipotenzija, odnosno ona koja se najčešće javlja prilikom ustajanja, zbog utjecaja sile teže na cirkulaciju. Većina onih koji imaju problema s niskim tlakom zna da se u tom slučaju javljaju vrtoglavice popraćene crnjenjem pred očima, pa čak i slabijim sluhom s obzirom na to da mozak kratkotrajno ostaje bez kisika. Osoba u toj situaciji mora sjesti kako ne bi došlo do nesvjestice ili podići jednu nogu na krevet, a gornji dio tijela sagnuti prema naprijed.
Simptomi su niskog tlaka osjećaj slabosti, umora, osjećaj praznine u glavi, vrtoglavica, pad koncentracije, pomućenje vida, mučnina, ubrzano i plitko disanje, hladna i blijeda koža te žeđ, a mogu ga uzrokovati različita stanja poput dehidracije, depresije, bakterijske infekcije, kardiovaskularnih bolesti, obilnih krvarenja te ovisnosti o alkoholu i nikotinu.
Često je za nizak tlak kriva genetika, a iako ga ne možemo trajno izliječiti, postoje pravila kojih se treba pridržavati kako bisno ga držali pod kontrolom te si barem malo olakšali svakodnevicu.
Piti puno tekućine
Osobe s niskim tlakom trebaju pomno pratiti dnevni unos tekućine jer one povećavaju krvni tlak i sprečavaju dehidraciju. Preporučljivo je tijekom dana popiti dvije do tri litre vode, a ako žudite za slađim napicima, dobra su zamjena čajevi s niskokaloričnim sladilima. Osobama niskog tlaka često preporučuju kavu, no s njom treba biti oprezan. Kava, iako povisuje tlak, djeluje kao diuretik te je njen učinak kratkoročan, pa koliko brzo povisi tlak, jednako ga brzo i snizi. Zato je jedna šalica jutarnje kave sasvim dovoljna, a tijekom popodneva možete popiti zeleni čaj bogat teinom koji je zdraviji od kofeina.
Dobro se naspavati
Osobe koje imaju nizak tlak češće se umaraju nego osobe s normalnim krvnim tlakom pa im je potrebno i više odmora i sna. Preporučljivo je spavati osam sati na dan, a osobe s nižim krvnim tlakom trebale bi prilagoditi količinu sna prema vlastitim potrebama pa je moguće da će nekima biti potrebno i više sati sna. Uvijek uz krevet držite čašu vode kako biste ujutro mogli popiti tekućine koja će vam ublažiti simptome slabosti koje zbog niskog tlaka vrlo vjerojatno osjećate. Također, pazite da nikada ne ustajete naglo iz kreveta, već se postupno iz ležećeg položaja zadržite nekoliko sekundi u sjedećem pa tek onda ustanite.
Mali i česti obroci bogati vlaknima
Preporučljivo je jesti male, ali učestale obroke bogate vlaknima i vodom. To znači da bi se prehrana trebala sastojati ponajviše od voća i povrća te ribe bogate zasićenim masnim kiselinama. Ako ste veliki ljubitelj tjestenine ili pizze, bijelo brašno zamijenite integralnim, a kao prilog ili umak tome dodajte puno povrća. Ovakva prehrana lako je probavljiva pa, osim što će doprinijeti održavanju ravnoteže krvnog tlaka, pomoći će i u održavanju težine. Ako se pridržavate ovakvog režima prehrane, zasigurno ćete smršavjeti, no pazite da mršavljenje ne bude naglo jer kod osoba niskog krvnog tlaka to može dovesti do pogoršanja. Oni koji imaju visok krvni tlak trebali bi izbjegavati sol koja tlak povisuje, ali osobe s niskim tlakom, upravo suprotno, trebale bi unositi veću količinu soli kako bi izregulirale svoj tlak. Naravno, nemojte pretjerivati jer velike količine soli zadržavaju vodu i mogu poremetiti rad bubrega.
Bavite se nekom aktivnošću
Tjelovježba je dobra za sve. Zahvaljujući njoj, razbuđujemo i ubrzavamo naš organizam. Osobe s niskim krvnim tlakom često se osjećaju melankolično i bez energije, no da bi dobile energiju potrebno je pridržavati se svih navedenih savjeta te, naravno, raditi na dnevnoj rutini vježbanja. Ne samo da ćete ojačati mišiće i dobiti na energiji, svakodnevnom tjelovježbom, uz pravilno disanje, osjećat ćete sve manje simptoma koje sa sobom nosi nizak tlak.
Za osobe koje pate od ozbiljnijih tegoba niskog tlaka preporučuju se elastične kompresivne čarape koje poboljšavaju cirkulaciju, a od lijekova postoje fludrokortizon koji povisuje krvni tlak povećanjem volumena krvi te midodrin, namijenjen ublažavanju posturalne hipotenzije.
NE, NISI ZABORAVLJEN, GRADE
Ne, nisi zaboravljen Grade
Svakodnevno pričamo o Tebi
A kako i ne bi
Gubili smo očeve, sinove,
Sestre i braću
Zato, danas barjak hrvatski
U svojim rukama hoću
Neka se vijori
I o pobjedi zbori
Lomili su Te, Grade, ali ne i slomili
Vukovar se ne zaboravlja
Škabrnja se pamti
Bol i suze drugih ranjenih mjesta
I do njih, vodi nas naših sjećanja cesta
Vijori se crven, bijeli, plavi
Barjak ljubavi
U srcu sjećanje na Vas plamti
Ni kiša tugu isprati ne može
Heroje se zauvijek pamti
Pogledi su u molitvi, usmjereni prema Nebu
Čuvamo pisma još ne otvorena
I stihove još nedovršene, sjećanja se množe
O, Bože, o Bože, o Bože!
Ti prkosiš vremenu, ranjeni Grade
I ljubiš svoju rijeku poljupcima nade
Iako suha, usta se otvaraju
Heroji se nikad ne zaboravljaju
Mi pričamo o Tebi, ranjeni Grade
Sjećanja čuvamo kao zjenicu oka
Istinu ne damo u ruke lažnih svjedoka
Taj razorni vjetar da našu povijest
Agresorskom rukom piše
Nikada više, nikada više
I kada nestajemo
U životu i pogledu naše djece opstajemo
Heroje se pamti
Sjećanje na njih neka i u pjesmi plamti
Jer, Grad uspravan stoji
I još uvijek žrtve broji
MILJENKA KOŠTRO
Kako smo već javljali danas je održan međunarodni turnir TikiTaka za igrače rođene 2012. i mlađi.
Turnir je osvojila ekipa trebinjskog Leostarsa koja je u finalu pobjedila domaćine , ekipu TikiTaka rezultatom 4:1.
Za najboljeg igrača turnira proglašen je mali nogometaš Leostarsa Andrija Mučibabić, za najboljeg vratara proglašen je Ivan Pehar iz ŠN TikiTaka, a najbolji strijelac turnira je Mirko Begić iz HNK Branitelj, koji je postigao devet golova.
Svi rezultati odigranih utakmica:
HŠK Zrinjski – ŠN TikiTaka 1:3
USŠ Sport Talent : HNK Brotnjo 1:1
USŠ Fortuna : ŠN AS Međugorje 4:1
Akademija Zrinjski : ŠN Limači Čapljina 1:0
ŠN TikiTaka : HNK Branitelj 4:1
HNK Brotnjo : ONK Metković 0:2
ŠN AS Međugorje : ŠF Leostars 0:4
ŠN Limači Čapljina : FK Leotar 1:3
HŠK Zrinjski : HNK Branitelj 4:2
USŠ Sport Talent : ONK Metković 3:0
USŠ Fortuna : ŠF Leostars 0:0
Akademija Zrinjski : FK Leotar 2:0
TABLICA A
1. ŠN TikiTaka
2. HŠK Zrinjski
3. HNK Branitelj
TABLICA B
1. USŠ Sport Talent
2. ONK Metković
3. HNK Brotnjo
TABLICA C
1. ŠF Leostars
2. USŠ Fortuna
3. ŠN AS Međugorje
TABLICA D
Akademija Zrinjski
FK Leotar
ŠN Limači Čapljina
Osmina finala:
USŠ Fortuna : ŠN Limači Čapljina 3:0
ŠN AS Međugorje : FK Leotar 4:2
HŠK Zrinjski : HNK Brotnjo 0:4
HNK Branitelj : ONK Metković 1:0
Četvrtina finala:
ŠN TikiTaka : USŠ Fortuna 1:1 P(4:3)
USŠ Sport Talent : ŠN AS Međugorje 1:2
ŠF Leostars : HNK Brotnjo 2:2 P(8:7)
Akademija Zrinjski : HNK Branitelj 0:3
Polufinale:
ŠN TikiTaka : ŠN AS Međugorje 2:0
ŠF Leostars : HNK Branitelj 6:1
Utakmica za treće mjesto:
HNK Branitelj : ŠN AS Međugorje 2:2 P(7:6)
Finale:
ŠN TikiTaka : ŠF Leostars 1:4
Za Hrvatsku ću dati život, samo da mi je doživjeti dan kad bude nezavisna i priznata – govorio je Blago Zadro o svome snu. Zlokobnom igrom sudbine, taj dan nije dočekao živ, ali Hrvatska jest i nezavisna i priznata država upravo zahvaljujući žrtvi poginulih hrvatskih branitelja, tako i Blage Zadre. U godinama nakon tragične pogibije, postat će jednim od najsjajnijih simbola bitke za Vukovar i Domovinskog rata.
Blago Zadro u Vukovar je stigao kao desetogodišnji dječak kad su se njegovi roditelji odlučili odseliti iz Hercegovine u potrazi za poslom i boljim životom. Njih sedmero nekoliko su godina kao podstanari stanovali u jednoj sobi, sve dok nisu kupili kuću u Borovu naselju. Blago je završio zanatsku školu, zaposlio se u Kombinatu Borovo, no oduvijek ga je zanimala hrvatska povijest, posebno bleiburška tragedija.
Komunističkim vlastima nisu se sviđali njegovi stavovi i temperament. Kad bi Tito dolazio u Vukovar, dobivao je dva slobodna dana, samo da ne dolazi na posao. Kad je upoznao Katicu Soldo, podrijetlom Hercegovku, Blago se oženio te posvetio obitelji i poslu. Dobio je tri sina: Roberta, Tomislava i Josipa. Kako su 1980-ih i početkom 1990-ih radnici bili nezadovoljni poslovanjem kombinata, Blago je sudjelovao u organiziranju štrajkova i tražio smjenu direktora. Nametnuo se kao vođa, a podržavali su ga i Srbi iz kombinata.
– Još kao dečko imao je prijatelje Srbe s kojima se družio u Borovu Selu. Nije bio isključiv, poštovao je i cijenio druge, ali nije dao na Hrvatsku. Govorio je: “Njima njihovo, nama naše, neka nas ne diraju, nećemo ih dirati” – prisjeća se Blagin mlađi brat Stanko.
Govorio je da se Hrvatska mora odvojiti od Jugoslavije jer Srbi žele stvoriti veliku Srbiju, da će Hrvati biti svoji na svome, ali da se moraju naoružati. Sa zaoštravanjem situacije, uključuje se u aktivni sastav policije u Vinkovcima i počinje organizirati obranu Vukovara. Branitelji se organiziraju prema mjesnim zajednicama. Bila je to improvizacija jer nitko nije imao vojne škole, no sve konce u rukama držao je Blago Zadro.
Zbog iznimnih sposobnosti vođe, zbog odlučnosti kojom je zračio ali i silne hrabrosti kojom je predvodio svoje suborce, Blago Zadro se u samo nekoliko mjeseci od radnika kombinata Borovo odmetnuo u ratnika, zapovjednika obrane Borova naselja, time i Vukovara i hrvatskog istoka. Bez posebnoga vojnog znanja ustrojio je obranu Trpinjske ceste koja je prozvana “grobljem tenkova“.
Foto: Mišo Lišanin
Preživjeli suborci, govoreći o Zadri, kažu kako se radilo o velikom čovjeku koji je po mnogo čemu bio jedinstven. Bio je poznat i po tome što se ni po čemu nije izdvajao od svojih suboraca kojima je zapovijedao. Kažu kako je uvijek išao među prvima, a nije htio nositi niti pancir jer ga nisu imali niti njegovi vojnici. Nije to bio “podrumski zapovjednik”, kako kažu Vukovarci, to je bio Blago Zadro, jednostavan i skroman, uvijek sa svojim ljudima, na prvoj crti, u vatri i u paklu.
Priča o Zadrinoj pogibiji kobnoga 16. listopada 1991. manje je poznata, stoga su je u svojoj knjizi “Prvi hrvatski general Blago Zadro” pokušali rasvijetliti autori Ivica Radoš i Zoran Šangut. Navode kako su toga dana Srbi napali hrvatske položaje s bokova. Prvi put promijenili su taktiku jer su bitke na Trpinjskoj cesti redovito gubili.
Srbi su prešli Bobotski kanal i rasporedili snage na nasip pruge. Prodrli su tenkovima i fizički odvojili Borovo naselje od Vukovara te istovremeno preko Vuke ušli u Lužac. U tijeku je, ispostavit će se, bila velika operacija agresorske vojske: agresorske su postrojbe zapravo prodrle u Vinogradsku ulicu i obrani došle s leđa. Blago je onamo krenuo sa šestoricom suboraca. Hitno je pozvao i Turbo vod, kojim je zapovijedao njegov sin Robert.
Foto: Mišo Lišanin
– Oni koji su držali položaje u Vinogradskoj ulici Blagi nisu rekli cijelu informaciju: da su oni već pobjegli i da su Srbi ušli s tenkovima i pješadijom – kaže Stipo Mlinarić, pripadnik Turbo voda. – Zadro je, s kalašnjikovom u rukama, krenuo Kupskom ulicom koja izlazi na pola Vinogradske. Mi, Turbo vod, od njega smo bili udaljeni 200-tinjak metara. Kako su granate sipale, morali smo trčati od kuće do kuće, zastati, pa opet trčati. Kad smo došli u Kupsku, Blago je već ležao mrtav.
Tog tragičnog događaja još uvijek se živo sjeća i Josip Šego, koji je tada bio s Blagom:
– Najprije smo pošla nas šestorica. I Blagin drugi sin, Tomo, htio je krenuti s nama, ali mu otac nije dao. Tomo je ocu davao pancirku, ali je on rekao: “Nemaju zaštitni prsluk ni oni, neću ga ni ja.”
Mali kao da je predosjećao. Blago je bio uvjeren da branitelji drže položaj u Vinogradskoj ulici, ni slutio nije da su četnici postavili mitraljez na prugu i na nišanu držali cijelu Kupsku ulicu. Svi koji su prolazili Kupskom bili su zapravo na brisanom prostoru. Blagu Zadru pokosili su iz mitraljeza. Tijelo Blage Zadre izvukli su tek nakon žestoke paljbe po srpskim položajima. Potom su ga stavili na nosila i odnijeli u štab.
Detalja se sjeća Goran Popić
– Obukli su ga u policijsku odjeću, sanirali mu rane, ležao je na stolu. Tomislav, njegov sin, gotovo dijete, plakao je. Robert je pogledao Tomislava i rekao: “Brate, nemamo vremena za plakanje. Plakat ćemo kada sve ovo prođe.” Nakon toga Zadrino je tijelo prebačeno u vukovarsku bolnicu, gdje je dr. Juraj Njavro utvrdio smrt i da nije patio. Pokopan je na starom groblju blizu bolnice, pod šifrom. Šifru smo znali nas petorica. Šifra je bila broj sanduka…
– Imala sam gadan osjećaj. Čim sam čula riječi Siniše Glavaševića kako Vukovar krvari, nešto me štrecnulo oko srca – rekla je Katica Zadro o jutru kad se u Kupskoj ulici pokošen rafalom srušio njezin suprug.
Počiva pokraj sina
– Blago je nama bio ne samo zapovjednik nego i kao drugi otac. Nikada nije dopuštao da dva brata idu zajedno u akciju. On i Tomislav Merčep organizirali su obranu Vukovara i zbog njih dvojice ona je bila tako čvrsta. Mile Dedaković i Branko Borković su je poslije još malo učvrstili i poboljšali. Smrt Blage Zadre bila je lagani početak kraja i s njegovom smrti kola su krenula nizbrdo – kaže Tomislav Josić, Zadrin suborac, danas predsjednik Savjeta za branitelje gradonačelnika Vukovara.
Foto: Mišo Lišanin
Ako ima imalo utjehe u Blaginoj smrti, ona leži u tome što nije dočekao doznati za pogibiju svog najstarijeg sina Roberta, nekoliko mjeseci kasnije na Kupresu. Otac i sin danas počivaju jedan pokraj drugog na vukovarskom Memorijalnom groblju.
Prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman posmrtno je odlikovao junaka Trpinjske ceste činom general-bojnika. Danas njegovo ime, koje je simbol hrabrosti i obrane Vukovara, nosi Zapovjedno-stožerna škola u Zagrebu te osnovna škola u Borovu naselju.
Po njemu su imenovane i ulice u Grudama, Zagrebu i Vukovaru. Blago Zadro nije dočekao ni čin general-bojnika ni ostale počasti svojemu junaštvu, kao ni slobodnu i samostalnu Hrvatsku o kojoj je sanjao.
Na preživjelima je da njegovu žrtvu nikada ne zaborave.
Večernji list
Kada bi sada Željko Komšić pokazao neku ljubav prema Bosni i Hercegovini, prvo što bi trebao učiniti je odreći se službe člana Predsjedništva BiH, rekao je publicist, novinar, politički komentator i hercegovački franjevac, fra Mario Knezović, gostujući u emisiji “Centralni Dnevnik“ na sarajevskoj „Face TV“, prenosi Hrvatski Medijski Servis.
Knezović kaže da je Bosna i Hercegovina međunarodno priznata država u kojoj Hrvati žive kao jedan od druga dva konstitutivna naroda.
„Trebalo bi relaksirati odnose. Hrvati su u ovom trenutku najmalobrojniji konstitutivni narod, ali tone znači da su manju i manje vrijedni. Kada bi sada Željko Komšić pokazao neku ljubav prema Bosni i Hercegovini, prvo što bi trebao učiniti je odreći se službe člana Predsjedništva BiH. To mu govorim kao pastir“, rekao je Knezović dodajući da ne želi ulaziti u peripetije o tome kakav je zakon i tko je za njega glasovao jer svi znamo tko su oni koji su ga izabrali.
Napominje da govori o Komšićevom odreknuću kao mogućem činu koji bi pomogao da se o BiH može govoriti kao o državi ravnopravnih naroda.
Knezović, koji trenutno obnaša i dužnost župnika Župe Kočerin, smatra da je pogrešan pristup gledati tko je veći Bošnjak ili pak tko je veći Hrvat.
„Ako je Kaligula dopustio da se u rimski Senat izabere i njegov konj onda je to demokracija. Nisam želio reći da je bilo tko od ovih ljudi to, ali želim reći da je demokracija istovremeno najbolji od loših modela koji trenutno postoje na svijetu“, rekao je Knezović i dodao:
-U demokraciji je Hrvat onaj kojega su izabrali njegovi Hrvati, ma koliko on meni dogovarao ili neodgovarao političko; to je sada druga priča. Nikada neću izgovoriti da je Željko Komšić manji Hrvat od mene. Međutim, prigovaram mu što je on svjesno, organizirano i konstruirano iskoristio i zlouporabio modele kako će prevariti Ustav BiH. O tome se radi i on je toga svjestan, kazao je Knezović./HMS/
Prigodne majice s veliko otisnutom godinom 2020. bile su unaprijed pripremljene, Luka Modrić i suigrači defilirali su u njima pred razdraganim navijačima na Rujevici koja nije bila tako puna i emotivna još od one noći kad je Rijeka dočekala Olympiacos. I ova večer, kao i sve te godine kad smo igrali velika natjecanja otisnute na majicama naših junaka govorila je dovoljno o sili i ugledu hrvatskog nogometa, piše vecernji list.
Zlatku Daliću uspjelo je ono što nikome od naših izbornika nije još tamo od 2007. i prvog ciklusa Bilićeva mandata – osvojio je prvo mjesto u kvalifikacijskoj skupini koja, istina, nije bila najteža moguća, ali je nosila sa sobom opasnost pražnjenja nakon velikog trijumfa u Rusiji koja je bila kruna jedne mitske generacije. Da je takav emotivni i rezultatski vrhunac veća opasnost od samih suparnika uvjerili su se Ćiro Blažević nakon bronce 1998. i Slaven Bilić nakon odličnog nastupa na Euru 2008. propustivši sljedeća natjecanja. Ovo je tako postala prva generacija vatrenih koja je riješila prokletstvo „nulte“ godine. U 2020. Hrvatska će predsjedavati Europskom unijom te doći na kontinentalnu nogometnu smotru kao svjetski doprvak. Kao sila.
Daliću je uspjelo još nešto što je teško postići ako iza tebe ne postoji dobro razrađeni sustav kakav je danas hrvatski nogomet. Uspjelo mu je spojiti rezultat s bezbolnim promjenama u sastavu, čak i u početnih jedanaest. U svlačionicu punu prekaljenih i proslavljenih starosjedilaca znalački je uveo nova lica koja barem na terenu ničim nisu pokazali da su bili impresionirani veličinom svojih suigrača. Jučerašnji preokret protiv Slovačke pokrenuli su igrači koje nismo gledali u velikom ruskom maršu na srebro, a koje je srebrni izbornik postepeno uvodio i davao im sve veću šansu kako je vrijeme odmicalo.
Nikola Vlašić još jednom je pokazao zašto predstavlja i sadašnjost i budućnost hrvatske reprezentacije i zašto je pravilno odlučio kad je tribinu na Otoku zamijenio igranjem u moskovskom CSKA. Strijelac drugog pogotka Bruno Petković u životnoj je formi i možda i najveći pobjednik ovih kvalifikacija na početku kojih nam je napadačka perspektiva nakon povlačenja Mandžukića bila prilično maglovita. A Borna Barišić je prodorom i asistencijom Perišiću u atomskoj akciji za treći pogodak i zaključenje priče pokazao koliko ga je oplemenio život s Gerrardom. Dobio je silinu i moć ponavljanja, talent nikad nije bio upitan. Kad toj trojici dodamo Livakovića na vratima te Brekala, Oršića, Perića… možemo samo zaključiti da bez straha možemo gledati prema Euru. S veseljem čekamo ljeto 2020. i još jednu navijačku groznicu kakvu je nacija živjela 2018.
Trijumfom protiv Slovaka i feštom za kraj priče izbrisano je i zadnje sjećanje na onu tešku riječku noć prije dvije godine kad uz šutnju tribina Čačićev sastav nije uspio pobijediti Finsku. No, te smo večeri dobili Dalića. Nakon Rusije, nek’ nam je sretan i Euro!
Mostarka, spisateljica, kantautorica i kolumnistica Daniela Škegro koja je i osmislila idejni projekt “HERCEGOVKA GODINE”, jedna je od nominiranih kandidatkinja, što i ne čudi baš zbog Danielinog velikog zalaganja na promociji Hercegovine.
Nezanemarivo je i njeno zalaganje za “malog čovjeka”,što je potvrdila i u projektu “HERCEGOVKA GODINE”, naglašavajući poseban značaj kategorije”Heroji svakodnevice”-gdje se nominiraju osobe koje su svakodnevno izložene raznim tegobama, a opet dostojanstvena i uzdignuta čela prkose svim nedaćama.
Kao što i sama Daniela Škegro kazala
“HERCEGOVKA GODINE” _To se prije svega odnosi na pozitivnu osobu ovoga kraja, koja spram svojim mogućnostima i položajem ostavlja trag dobrote i izdržljivosti. Nešto kao spoj ovoga kamena i sunca našega! Zbog toga će i postojati kategorije, u kojima će se moći nagraditi i uspješne poslovne žene, kao i nimalo manje vrijedne spomena,čak što više-to su heroji svakodnevice. To mora i treba ići zajedno, jer povezano u cjelini tvori- srce Hercegovačko!
Bez toga projekt ne bi imao smisla!”
U prilogu dostavljamo i neka od popratnih pisama koja su stigla uz njen prijedlog za nominaciju:
” Za Hercegovku godine nominiram Danielu Škegro
Prvenstveno bih kao najveću prednost izdvojila naglasila njena humana dijela. Malo tko je u tišini pomogao ljudima kao što je ona
Zbog svoje tajanstvenosti na tom polju za mene je veličanstvena
Svakako da ni ludilu ne izostavljam pohvaliti njen rad na književnoj sceni, kao ni na promociji Hercegovine, ali iznad svega za mene prvenstveno je veliki humanista, čovjek, dama, pa tek onda ostalo ”
” Za Hercegovku godine predlažem – gospođu Danielu Škegro.
To zato što je svojim pjesmama, kolumnama na najljepši mogući način i to diljem cijeloga svijeta predstavljala našu Hercegovinu. Ne samo pišući o smokvi, drači i grožđu, nego o nečemu što je za mene mnogo vrijednije, a to su – način života, velikodušnost, humanost i jednostavnost ljudi s ovih područja. Proslavljala je čast i ponos hercegovačkog čovjeka, ali i tugu i nesreću zbog odlazaka u tuđinu.
Njene su kolumne vapaj i nada za povratak na svoja ognjišta, ljepota življenja na ovim prostorima gdje ti žive roditelji i gdje je tvoj korijen. Susretala sam mnoge ljude diljem naše domovine i u inozemstvu koji su navodili rečenice iz njenih kolumni, tražeći u istima svoja razmišljanja i nade. Piše na pozitivan način, daje beskrajnu nadu, govoreći i o onome što nije dobro, ali tako da to treba premašiti, ističući osnovne ljudske vrijednosti – vjeru u obitelj, vjeru u prijatelje i u hercegovačke svetinje. ”
” NOMINIRAM -Danielu Škegro za Hercegovku godine
Već na Pomen njena imena ,većini nas je “pred očima”slika Hercegovine i obratno.
Doista nitko od suvremenih pjesnika i kolumnista nije uspio to što je ona .
Pisati ono o čemu narod doista misli, a
sve to na jedan profinjen način i bez vulgarnosti u svojim tekstovima
DANIELA ŠKEGRO nije samo (nadam se ) HERCEGOVKA GODINE već osoba koja nas raseljene Hercegovce po cijelom svijetu-gotovo svakodnevno “vraća svom domu” svojim pjesmama i pričama.
NJENE RIJEČI OPOMINJU I DIRAJU GDJE JE SRCE NAJRANJIVIJE!!
Toliko topline proizilazi iz njenih tekstova, što opet govori da ih je pisao netko s čistom dušom i srcem.
Daleko sam od Hercegovine fizički, ali je ona u mom srcu vječno ,a na to me svakodnevno podsjeti Daniela Škegro u svojim objavama koje čitaju i dijele iseljenici iz cijelog svijeta.
Daniela Škegro je doista izuzetna osoba po svemu, kao i velika dama -ogromnog srca.
Koliko god živjeli u vremenu nepravde,ovaj put ću vjerovati da će zaista pobijediti pravda i nagrada HERCEGOVKA GODINE završiti u rukama onog tko proslavlja Hercegovinu, a to je bez konkurencije Daniela Škegro ”
” DANIELA ŠKEGRO = HERCEGOVINA
U svakom smislu fantastičan promotor Hercegovine,pa shvatite kako god želite.Moj glas njoj”
“Danieline kolumne i pjesme o Hercegovini,kao i o običajima u Hercegovini i aktualnim temama-možete čitati na portalu Hercegovina.in.
Izrazito su čitane njene iseljeničke priče, koje govore o životu i radu naših ljudi u iseljeništvu, a objavljuje ih najčitaniji iseljenički portal i mjesečni Magazin FENIX- čija je i dopisnica.”
U migrantskom naselju Ušivak u Hadžićima jutros je došlo do tuče među migrantima, a jedan od njih zadobio je ozljede opasne po život.
Ovo je potvrdio za Avaz Mirza Hadžiabdić, glasnogovornik Ministarstva unutarnjih poslova Sarajevske županije.
Kako je rekao, migrant je prebačen u Klinički centar Univerziteta u Sarajevu, gdje je kasnije i podlegao.
Sudbina razvojačenog branitelja Fikreta Dedića, kojemu je na Facebooku objavljena fotografija kako grli djecu prije odlaska na izdržavanje zatvorske kazne zbog krađe nekoliko metara drva u državnoj šumi, rastužila je mnoge početkom ovoga tjedna te ukazala na probleme ove populacije, piše Večernji list BiH.
Nedugo nakon toga pokrenuta je i javna inicijativa da ga se pomiluje zbog teškog socijalnog stanja, ali i kao svojevrstan bunt na stanje u državi u kojoj su kriminal i korupcija na iznimno visokoj razini. U Uredu predsjednika Federacije BiH Marinka Čavare za Večernjak su odgovorili kako nikakav zahtjev za pomilovanjem Dedića nije stigao.
Rigorozan stav
“Ako taj zahtjev bude upućen, predsjednik Federacije BiH Marinko Čavara će ga razmotriti, jednako kao i sve druge”, rekli su za Večernjak iz Čavarina ureda.
Aktualni predsjednik Federacije BiH poznat je kao iznimno rigorozan te je do sada jako mali broj ljudi dobio pomilovanje za razliku od pojedinih prethodnika. Procedura za pomilovanje je dosta složena. Najprije se podnosi zahtjev ovlaštene osobe nakon pravomoćnosti presude, uz njega treba slijediti i izjašnjenje ustanove u kojoj služi kaznu.
Ovaj zahtjev s nizom drugih dokumenata ide Ministarstvu pravosuđa Federacije BiH, odnosno posebnom povjerenstvu koje donosi mišljenje o tome ima li takav zahtjev opravdanje. Zatim sva ta dokumentacija dolazi u Ured predsjednika Federacije BiH. Pomilovanje, kao oblik milosti izvršne vlasti, daje upravo predsjednik Federacije Bosne i Hercegovine uz konzultacije s potpredsjednicima.
Pri tome je predviđeno nekoliko načina pomilovanja kroz potpuno ili djelomično oslobađanje od izvršenja kazne ili zamjene izrečene kazne blažom ili pak uvjetnom osudom. Uz to, može se donijeti odluka ukida li se ili određuje kraće trajanje izrečene mjere sigurnosne zabrane obavljanja poziva, djelatnosti ili dužnosti. Mogu se ukinuti određene pravne posljedice ili pak određuje njihovo kraće trajanje te se određuje brisanje osude.
Fikretu Dediću iz Bužima tek predstoji takva procedura. Njegova supruga Ramiza potvrdila je kako je točno da je muž sjekao drva u državnoj šumi, ali da se iza svega krije teška životna priča koja je ovog razvojačenog branitelja i dovela u sadašnju situaciju.
“Posjekao je tri metra drva u državnoj šumi i ta drva nosio na svojim leđima jer nema traktor”, navela je. Sve je počelo prije tri godine kada je Dedić s još nekolicinom susjeda iz Bužima otišao nabaviti drva. U povratku ih je zaustavila policija i od tada kreće postupak.
Nesretan slučaj
Kako je rekla njegova supruga Ramiza, živjeli su od 50 KM invalidnine i onoga što su uspijevali prodati kada naberu povrće, gljive, trave za čaj. Nakon pravomoćne presude, koju ne osporava, stvari su se zakomplicirale.
“Nudili su mu da radi u komunalnom poduzeću umjesto da ide u zatvor i pristao je, ali treći dan je pao, udario o rubnik, slomio nogu i dobio potres mozga. Iz Bužima je hitno prebačen u Bihać gdje su ga operirali. Upravo se kući počeo oporavljati kada su stigli pozivi za sud i na kraju rješenje da mora ići u zatvor. Nismo se tome nadali”, rekla je Ramiza. Potvrdila je kako su se brojni solidarizirali s ovom obitelji.
RETCI POSVEĆENI BRANITELJIMA I GRAĐANIMA HEROJSKOG VUKOVARA
U granicama svojih skromnih pjesničkih sposobnosti napisah trideset i dva uradka posvećenih legendarnim i nezaboravnim braniteljima herojskoga Vukovara, kao i svim njegovim građanima koji su podnijeli neopisive patnje i žrtve u obrani grada i uopće u Domovinskom ratu.
Povodom skorašnjeg Dana sjećanja na žrtvu Vukovara na CroExpressu objavljujemo jednu od tih pjesama.
VUKOVARSKIM HEROJIMA
Utihnula je priroda i usnula Vuka, Tek s neba mjesec Mitnicu obasjava, Prolamaju se uzdisaji iz noćnog muka I bolni žubori tužnog Dunava.
Na Ovčari plamti bezbroj lampiona,
A uz grobnice se ljudi skrušeno mole
I dok na Sajmištu odjekuju zvona, Vučedol plače.
Uspomene ga bole.
Gradske ulice cvile i u pozoru stoje,
Cijeli Vukovar drhti, prepun je žalosti,
Pa dok oplakuje legendarne heroje,
Sa suzama zalijeva njihove kosti.
Kosti su razasute skoro na svakoj njivi,
Livadi, stazi, jarku i su vakome žbunu,
Posijane su širom da Lijepa naša živi,
U miru, slobodi, uz državnu krunu
Boli me rastaču i cijelog žalost prožima,
Stoga sam kleknuo ispred spomenika,
Uz bolne uzdisaje kličem: Slava herojima! Neka ih anđeli miluju u luci besmrtnika!
Djeci i adolescentima tijekom tjedna bi trebalo omogućiti najmanje dva dana bez treninga, ne bi smjeli trenirati više od tri ili četiri sata u istome danu, a godišnje im se preporučuje dvomjesečna stanka od treninga, mišljenje je sportskih liječnika koji su sudjelovali na nedavno održanom Kongresu specijalista ortopedije i traumatologije (DKOU) u Berlinu.
Više treniranja od navedenog ne samo da povećava rizik od akutnih ozljeda, kažu stručnjaci, već prečeste ozljede, povrede kostiju i zglobova kod mladih mogu rezultirati raznim nepravilnostima u razvoju ili, u najtežim slučajevima, poremećajima poput osteoartritisa.
U osobitoj su opasnosti mladi sportaši koji se bave natjecateljskim sportovima. No i svi oni koji se sportom bave rekreativno mogu pretrpjeti teže ozljede. Pretjerano naporni treninzi i preintenzivan sportski angažman kod djece rezultiraju i većim brojem ozljeda.
Činjenica je da sve više djece danas provodi previše vremena pred televizorom ili kompjutorom na što se svakodnevno upire prstom, no istodobno se sve više djece uključuje u intenzivne sportske treninge tijekom kojih su moguće razne vrste povreda. Posljedično broj ozljeda kao rezultat preintenzivnih sportskih aktivnosti bez sumnje raste, zaključak je njemačkih ortopeda.
Među djecom koja se svakodnevno bave nekom sportskom aktivnošću nerijetko dolazi do pretjerivanja u količini treninga. Posljedice su lomovi kostiju i razne druge ozljede. Upravo one mogu presudno utjecati na odrastanje i na rast djeteta.
Prekomjernim su ozljedama najizloženija djeca koja se bave džudom, gimnastikom i tenisom, kažu njemački liječnici.
No ne treba zaboraviti ni ostale sportove koji predstavljaju rizik za mladi organizam: klasičan primjer neusklađenosti kao rezultat pretjeranog treniranja razne su ozljede nogometaša.
Na kongresu je zaključeno da je gotovo polovica sportskih ozljeda posljedica preintenzivnih treninga. Često se radi i o manjim ozljedama zbog kojih mladima kasnije prijete lomovi, kronične upale tetiva, deformacija stopala, deformacija leđa i zglobova, kao i poremećaji u rastu.
I ortopedi smatraju da je vrlo riskantno kad se dijete neprestano bavi vrlo napornim sportom.
Razlog tomu je činjenica da se djetetov kostur još uvijek razvija, a dječje kosti ne rastu konstantno već u više navrata. U skladu s takvim fazama rasta, razvijaju se zglobovi i tetive, što ih čini osjetljivijima upravo na manje povrede.
Dok su djeca u fazi rasta, treninge bi trebalo usporiti i ublažiti te ih svesti na razumnu mjeru.
Stav stručnjaka je jasan. Liječnici bez zadrške podupiru bavljenje djece sportom koji treba biti neizostavan dio života mladog čovjeka, no treba znati kako ne pretjerati s intenzitetom treniranja jer može biti kontraproduktivno ako rizik od ozljeda prevlada koristi od bavljenja sportom.
Hina
Da nastavimo onu “Jednu sasvim drugu priču, onu navijačku o mostarskom Zrinjskog”. Jučer sam se dotaknuo te 1998. godine i utakmice prvog posljeratnog Play offa između tada NK Željezničara (danas FK Željezničara) i HŠK Zrinjski. Za Sarajevo krećemo u jednom autobusu nas nešto manje od 50-tak. U autobusu je svoje mjesto našla ekipa koja se to vrijeme okupljala na stajanju.
Osim zastava mostarskog Zrinjskog dobar dio ekipe ponio je šalove splitskog Hajduka jer je u to vrijeme u Mostaru bila furka nosati te šalove. Dobar dio ekipe odlazio je u Split na europske utakmice Hajduka, a ta furka je ostala nešto kao furka koju su navijači širom nekadašnje Jugoslavije krajem osamdesetih nosali šalove npr. talijanskih i engleskih klubova.
HŠK Zrinjski u to vrijeme ni nije imao svoje šalove pa je i to jedan od razloga što je dobar dio ekipe nosao šalove hrvatskih klubova.
U autobusu su svoje mjesto našli uz mene (Leo Z.) još i: Elvis, Brko, Arma, Dado, Jablanica, Nale, Dovla standardna ekipa iz Centra 2, te pokojni Pipa, Roba Lukenda, Dropa, Ljolje, Foka, Viktor, Dropa, Ante, Tigar, Milinković, Kocka…, te još neki likovi sa stajanja koje nisam poznavao.
Zanimljivo da iz kluba nisu ni obavjestili za naš dolazak jer su mislili da ipak nećemo ni krenuti, tako da smo u Sarajevu ušli bez ikakvih kontrola, niti pod ikakvom policijskom pratnjom. Prva postaja nam je bio hotel Holiday Inn, tu smo stali sa autobusom jer vozač nije želio da vozi dalje pred stadion Koševo gdje se utakmica i igrala.
Nas par je izašlo iz autobusa i uputili smo se pješke prema stadionu, dok se ostatak ekipe smjestio oko gore spomenutog hotela. Uz put smo susretali dosta navijača Željezničara, ali valjda kako nas nisu ni očekivali, a ni mi nismo ničim provocirali nikakvih prijetnji niti nečega drugog nije ni bilo. Ispred Koševa susrećemo naše igrače u autobusu koji su nas u čudu gledali.
Tu se susrećemo sa tadašnjim direktorom kluba Božidarom Batom Puljićem sa kojim smo uvijek imali super odnos i koji je uvijek izlazio u susret nama navijačim. I on se začudio te nam je i rekao da nas nije očekivao i dao nam nekoliko ulaznica za VIP ložu koje je imao kod sebe.
Na sreću tu smo naletili i na dvojicu Sarajlija koji su nam rekli da su došli navijati sa nama (na kraju su njih dvojica uz još par momaka bili česti na utakmicama Zrinjskog u Mostaru i Sarajevu narednih desetak godina op.a.) te nas odvezli ispred hotela gdje su nas čekali naši navijači.
Uz dosta nagovaranja vozač autobusa je ipak krenuo prema Koševu gdje smo izašli ispred sjeverne tribine. Zaštitari, ustvari bolje rečeno osobe koje su bili zadužene za kidanje ulaznica na tribinu nisu nas željeli pustiti sa tim VIP ulaznicama koje je ruku na srce bilo desetak, a nas pedesetak. Na kraju odlazim i kupujem par ulaznica za sjever i uz dio novca koji dajemo na ulazu uspjevamo se dokopati sjeverne tribine.
Ulaz na stadion je protekao u zvižducima i prijetnjama. Na stadionu se okupilo oko 10.000 gledatelja, a mi smo pokušavali, ali tek u rijetkim trenucima parirali mnogobrojnim domaćim navijačima.
Samo utakmica pokazala je veliku želju naših igrača, ali ukoliko bi i naši pokušali nešto više sudac je bio taj koji je utakmicu znao usmjeriti tamo gdje je trebalo. Mi se ni nismo baš orijentirali na rezultat, jer nam je svima bilo jasno da tu mora Željezničar pobjediti kao što je i pobjedio (2:1). Jedini gol postigao je koliko se sjećam Prskalo, a nama je dao ipak trunku nade.
Stalne prijetnje sa tribina mahom prema nama bile su upucivane od pojedinaca, ali nitko od tih pojedinaca nije se usudio na pređe na sjevernu tribinu iako i danas mislim da je mogao vrlo lako. Oko nas je bilo tek par policajaca, a ostali su stajali između tribine i terena.
Nakon posljednjeg sučevog zvižduka dobar dio igrača je potrčao prema svlačionici, a tek su rijetki ostali i pozdravili nas. Sa nama je u autobus ušlo i par policajac koji su se “provozali” do izlaska iz Sarajeva, a mi smo nastavili put prema Mostaru.
Sam izlazak iz Sarajeva bio je dosta zanimljiv jer su nas u više navrata kamenovali, a prvi koji bi legali po autobusu bili su upravo policajci. Oni su valjda znali sve “šeme” odakle bi nas mogli kamenovati pa su nam svojim reakcijama, pokazivali što i mi trebamo raditi u tom trenutku.
I sad se prepričava kako je jedan od policajaca Armi popio cijeli konjak do izlaska iz Sarajeva što je ovaj svojim negodovanje pokazivao cijelim putem. Put od Sarajeva do Mostara protekao je također zanimljivo. Uz put smo susretali navijače Željezničara ili bolje rečeno Veleža koji bi znali prijetiti sa pištoljima i slično, ali na sreću ništa se nije dogodilo. Pojedinci u autobusu bi i njima uzvracali pokazivanjem srednjeg prsta i slično.
U Mostar dolazimo iza pola noći. I danas kada se sjetim tog prvog organiziranog gostovanja nakon rata pomislim na onu “mladost ludost”. Idanas me prođu trnci kada se posjetim na isto. Nakon toga prošlo je još stotinu gostovanja, ali ovo je ostalo zasigurno najviše “urezano” u sudionika istog.
Danas je na terenima SC Karting započeo Međunarodni nogometni turnir Tiki taka 2019., koji organizira Škola nogometa Tiki Taka iz Mostara.
“Turnir je okupio dvanaest nogometnih ekipa iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Na turniru sudjeluju dječaci rođeni 2012. godine i mlađi. Utakmice se igraju na dva terena, a osim malih nogometaša stigao je i veliki broj roditelja što nam je naročito drago”, kazao je za naš portal organizator turnira i voditelj ŠN Tiki Taka, Tihomir Tiki Skoko.
Do sada su završile i četiri utakmice:
HŠK Zrinjski Mostar – ŠN Tiki Taka Mostar 1:3
USŠ Sport Talent Mostar – HNK Brotnjo Čitluk 1:1
USŠ Fortuna Mostar – ŠN AS Međugorje 4:1
FA HFC Zrinjski Mostar – ŠN Limači Čapljina 1:0
Ovo je 10. najpopularnijih ženskih imena koja se daju djeci u Hercegovini
Petra
Anita
Ivana
Marija
Lucija
Marina
Matea
Anđela
Mihaela
Nikolina
Mostarski Taekwondo klub Cro Star nastupio je u subotu na velikom međunarodnom taekwondo turniru Ilidža Open. Sudjelovalo je oko 550 natjecatelja, a osam Mostaraca se u žestokoj konkurenciji izborilo za osam bronci. U borbama su bronce osvojili Andrej Matić, Damir Ćubela, Dorijan Matić, Josip Bevanda, Matej Vidačak i Iva Šunjić.
”Do bronce su svi imali po jednu ili dvije borbe, a konkurencija je zaista bila jaka i brojna. Dorijan Matić je nakon dvije pobjede morao usprkos vodstvu predati polufinalnu borbu zbog ozljede. Treba se istaknuti i nastup Ive Šunjić, kojoj je ovo bio tek drugi turnir, no s jednom izvrsno odrađenom pobjedom protiv iskusnije protivnice izborila se za broncu. I ostatak ekipe imao je teške protivnike i zaslužuju pohvalu za svoj nastup”, navode iz Cro Stara.
U disciplini ”kick” broncu je osvojio Dorijan Matić. U disciplini ”forme” nastupila je po prvi put Iva Grbešić i u konkurenciji 12 djevojčica izborila se za odlično treće mjesto. Na turniru je još nastupio i Romano Blažević, koji se unatoč dobrom nastupu, nije uspio izboriti za medalju.
”Jako sam zadovoljna nastupom svoje ekipe na Ilidži. Sve su brončane medalje, ali to su bronce zlatnog sjaja, jer su se jako potrudili, ostvarili dosta pobjeda, i što je meni najvažnije pokazali su napredak i jako puno želje i motivacije. Imali smo i početnika, koji su se super pokazali, i kao i uvijek možemo računati na dobar podmladak”, rekla je trenerica Klaudia Marić.
Cro Star nastavlja s pripremama za nadolazeće Prvenstvo Herceg-Bosne, koje će se krajem mjeseca održati u Tomislavgradu.
Marija Kordušić, članica Karate kluba Široki Brijeg, u subotu je postala viceprvakinja Hrvatske u karateu u kategoriji U-21, +68 kilograma.
Prvenstvo Hrvatske za kadete, juniore i U-21 karataše održalo se u Rijeci, a Kordušić je u finalu poražena od svjetske prvakinje Lesjak.
Još pet predstavnika imao je KK Široki Brijeg na spomenutom prvenstvu. Klara Ivanković i Bruna Ćorić su zaustavljene u prvom kolu dok se nastupi Luke Kvesića, Ružice Hrkać i Anamarije Skoko očekuju u nedjelju.
Dr. sc. Maja Lasić uspješna je Mostarka i žena sa stilom.
Za Maju vrijedi pravilo da nikako ne stari, ili u prijevodu ona je kao vino, što je starija to je i bolja.
Maja dolazi iz obitelji Knezović, stariji brat Slaven je najpoznatiji hercegovački glumac, a mlađi Mario pjevač najpoznatije hercegovačke glazbene grupe Zoster. Irena je najmlađa sestra diplomirana teologinja koja živi s obitelji u Švicarskoj. Svi oni su rođeni i odrasli u mostarskom naselju Zalik, tako da je riječ o “fetivoj” mostarskoj obitelji.
Godina za nama bila je i više nego uspješna za Maju koja je sveučilišna profesorica, glumica, filmska producentica, umjetnička direktorica MFF i predstavnica BiH u europskoj krovnoj filmskoj instituciji „Eurimages”.
Ono što krasi Maju jeste da je uvijek vedra, nasmiješena i optimistična što je danas moramo priznati prava rijetkost. Kao takva Maja je idealna za Hercegovku godine.
Društvena mreža Twitter prekinut će sva politička oglašavanja širom svijeta. Od 22. studenog uspostavit će se, kako su objavili, dvije nove politike oglašavanja, jedna za “politički sadržaj”, a druga za “oglašavanje na temelju uzroka”.
Izvršni direktor Twittera Jack Dorsey pojasnio je odluku da ova mreža više neće dozvoljavati plaćene političke oglase.
“Vjerujemo da političku poruku treba zaslužiti, a ne kupiti. Oglašavanje na mreži jako je snažno i vrlo efikasno za komercijalne oglašivače, no moć izlaže velikim rizicima političare jer se može koristiti za utjecaj na birače i pogoditi živote milijuna ljudi”, kazao je Dorsey.
Ova odluka stiže u trenutku velikog pritisaka na društvene platforme da pronađu rješenja za problematične sadržaje, ali i politički utjecaj na birače.
Twitterova politika time snažno odudara od stajališta Facebooka jer je vlasnik te mreže Mark Zuckerberg nedavno branio političke poruke na svojoj mreži, a sve u ime slobode izražavanja.
Prema novim pravilima, oglasi koji pokrivaju teme poput klimatskih promjena, abortusa ili prava životinja bit će ograničeni, a ne potpuno zabranjeni. Oglašivačima koji se bave izdavanjem neće biti dozvoljeno ciljanje korisnika na osnovu njihovih demografskih kategorija, poput starosti, rase ili određene lokacije. Korištenje ključnih riječi poput “liberalna” ili “konzervativna” također će biti zabranjeno.
Potpredsjednica Twittera za povjerenje i sigurnost Del Harvey izjavila je da će kompanija zadržati javnu listu zabranjenih ključnih riječi i ažurirati je kako vrijeme bude prolazilo. Očekuje se da će lista biti objavljena naredni tjedan, a ova odluka stupit će na snagu 22. studenog.
