Nogometaši Zrinjskog nalaze se u Makarskog gdje će reprezentativnu stanku iskoristit za mini-pripreme u sklopu kojih će u nedjelju odmjeriti snage s NK Dugopolje.
Utakmica je na rasporedu od 15:30 , a prijenos utakmice osiguran je na youtube kanalu Zrinjski TV.
”Da imaš za čokolade”, ”Tebi je to pet minuta”, ”Ladan beton”, ”Nema te k’o sto maraka”, samo su neki od izraza koji su tipični za Hercegovinu, prenosi čaportal.
Čujemo ih dosta često i postali su dio naše svakodnevice, a jeste li se ikada zapitali kako zvuče kad ih izgovaraju stranci.
Za to se pobrinula ekipa EroGag, odnosno Slobodan Tomić sa svojim suradnicima, koja je na putovanjima po svijetu snimila stanovništvo različitih zemalja svijeta kako izgovara naše izraze.
U videozapisu u nastavku pogledajte kako Njemica kaže ”Ja od jutros nisam stala”, kako Japanac izgovara ”Skuplja pita nego tepsija”, kako Irac kaže za automobil ”Časna ga vozala”, leži li Francuzu izreka ”Pamet u glavu” te kako u Kazahstanu kažu ”Da imaš za čokolade”…
Isplivali su detalji brutalnog ubojstva starijeg bračnog para, supružnika Đogić u mjestu Šumatac kod Velike Kladuše.
Supružnike Đogić, Salku i njegovu suprugu, koji su bili umirovljenici, tupim predmetima, po svemu sudeći, u tijeku noći su usmrtila dva maloljetnika, saznaje Klix.ba od policijskih izvora.
Obojica su uhićeni, a pretpostavlja se da postoji i treći sudionik koji je u bjekstvu.
Kako Klik saznaje, oba maloljetnika imaju po 16 godina, a jedan od njih je, navodno u proteklom razdoblju protjeran iz SAD-a.
Policijski istražitelji trenutno vrše uviđaj na ovoj lokaciji, a nad navedenim osoba se vrši i kriminalistički obrada.
Oni su nakon pljačke, koja je, po svemu sudeći, bila motiv ubojstva , pokušali pobjeći motornim vozilom koje su uzeli iz dvorišta ubijenih staraca, ali su ih presreli policajci koji su na dojavu mještana krenuli prema mjestu gdje se desilo ovo ubojstvo .
“Ovo je strašno, cijelo selo je na nogama. I još maloljetnici! To dvoje staraca su živjeli sami. Salko se čak nije ni mogao sam kretati, nego je imao ona pokretna kolica koja je gurao ispred sebe, a Fatima je bila pokretna, ali stara kao i on” ispričao je jedan od susjeda bračnog para Đogić.
Ubojice su, kako saznaje Klix, nakon ovog brutalnog čina u kući supružnika Đogić ukradene stvari potrpali u automobil, koji je u vlasništvu ubijenog Salke Đogića. Kladuška policija ih je zaustavila u ukradenom autu, ali tada im još nije ni bilo poznato, šta se prethodno odrigralo u kući nesretnih staraca.
Podsjetimo, u naselju Šumatac kod Velike Kladuše u obiteljskoj kući jutros su pronađene dvije mrtve osobe, a riječ je o starijem bračnom paru.
Povjerenik policije USŽ Mujo Koričić ranije nam je potvrdio da je policija od jutros na mjestu zločina, te da je o ovom događaju obaviješten dežurni tužitelj. Koričić je izjavio da su mještani pronašli tijela ubijenog bračnog para .
Seksualna terapeutkinja Tracey Cox popričala je s muškarcima kako bi otkrila što je to što nikako ne žele doživjeti tijekom akcije u krevetu.
Odabrala je muškarce razne dobi, neke u vezi, neke oženjene, a neke single te ih upitala što im je najveći “turn off” dok su sa ženom u krevetu. Došla je do liste od 20 stvari koje je objavila u tekstu za Daily Mail.
Lista izgleda ovako:
Pretvaranje da vole seks iako ga ne vole
Pretjerana gluma (vrištanje, uzdasi…)
Izbjegavanje eksperimentiranja
Neurednost “dolje”
Kad ne znaju kako “baratati” penisom
Premalo samopouzdanja u vezi vlastitog tijela
Kad se loše ljube
Prebrzo emotivno vezivanje nakon seksa
“Možeš biti sretan što spavaš sa mnom” stav
Ponašanje kao da je sperma otrov
Kad izbjegavaju oralni seks
Neugodan tjelesni miris
Previše naređivanja
Spominjanje bivših ljubavnika
Kad joj je i u krevetu mobitel stalno u rukama
Tepanje
Seks dok je kućni ljubimac u istoj prostoriji
Neugodno pijani seks
Glumljenje orgazma
Previše priče
Dnevni list
Voljom žrijeba u polufinalu nogometnog Kupa Bosne i Hercegovine bi se trebali sastati NK Široki Brijeg i TOŠK iz Tešnja. Prvi meč igrat će se na Pecari 3. travnja, dok je uzvrat na rasporedu sedam dana kasnije.
Ipak, mnogo je prašine u bh. nogometnoj javnosti diglo pravilo NSBiH, koje nalaže da se polufinale najmasovnijeg natjecanja u BiH mora igrati na licenciranom premijerligaškom stadionu.
Natjecateljska komisija NSFBiH odbila je prijedlog TOŠK-a da se uzvrat meč igra u Tešnju. Nakon odbijenice iz Saveza, TOŠK je uputio zahtjev Širokobriježanima da se susret ipak odigra na stadionu Luke u Tešnju.
NK Široki Brijeg danas je izdao važno priopćenje u kojem su dali suglasnost da se uzvrat meč Kupa BiH protiv TOŠK-a igra u Tešnju. Ovaj gest Širokobriježana svakako je za veliku pohvalu.
– Obavještavamo sportsku javnost u Bosni i Hercegovini kako je NK Široki Brijeg pozitivno odgovorio na upit NK TOŠK Tešanj i dao suglasnost da se uzvratna utakmica polufinala Kupa BiH odigra na Gradskom stadionu Luke u Tešnju. O ovom stavu obavijestili smo i Nogometni savez Bosne i Hercegovine čiji organi trebaju donijeti konačnu odluku o mjestu odigravanja uzvratne utakmice polufinala najmasovnijeg natjecanja u državi – poručili su iz NK Široki Brijeg.
U reprezentativnoj stanci, donosimo vam serijal priča o „nešto drugačijim“ navijačima Hajduka koji putuju na utakmice svojeg kluba širom Hrvatske i Europe, a njihove priče su svaka na svoj način zanimljive.
Dvadeset i treći je dan mjeseca rujna prošle godine, mjesto radnje je stadion „Aldo Drosina“ u Puli. Adam Gyurcso postiže svoj drugi zgoditak u pet minuta, a kamera pokazuje ispunjenu jugoistočnu stranu tribine koju su okupirali navijači Hajduka.
Oni koji su bili na tom stadionu znaju da je ta tribina iza južnog gola podijeljena na dva dijela ogradom, te da se navijači smještaju u jednu, dok se ne prepuni. Navijača Hajduka je u to nedjeljno poslijepodne bilo taman toliko da se natiskaju na tu istočniju stranu, ali kamera nakon toga pokazuje usamljenu ženu na tom drugom, potpuno praznom dijelu tribine, blizu ograde, i koja gol obilježava visoko u zrak podignutom štakom!?
Bio je to trenutak kada je šira javnost mogla upoznati jednu od junakinja naše priče, vaš novinar ima čast da tu osobu i poznaje sa svojih putovanja s Hajdukom. Za sedam dana, Hajduk gostuje na istom mjestu, i bio je to povod da napravimo priču o malo drugačijoj Torcidi od one koju mnogi misle da poznaju.
Naravno, ne poznaju oni Torcidu, nego misle da poznaju iz naslova i izvještaja koji prevladavaju medijskim prostorom, ali to je sasvim druga priča, kojom se ovdje nećemo baviti, iako ima itekako veze s ljudima koje ćete imati prigodu upoznati kroz ovu priču, ali o tome nešto kasnije.
Osoba koja uz pomoć štaka ide na većinu gostovanja sa svojim klubom, čovjek koji više desetljeća radi kao pirotehničar, a već godinama ne propušta baš niti jednu utakmicu Hajduka, jedan inženjer iz Zagreba koji svakog tjedna putuje s Hajdukom, njegov sin koji umjesto na brucošijadu ode gledati svoj klub protiv Rudeša, jedna doktorandica znanosti, jedna magistrica marketinga, obitelji s malodobnom djecom, svi oni su ekipa koja iz tjedna u tjedan zbunjuje ljude zadužene za sigurnost na gostujućim utakmicama Hajduka, koji očekuju rabijatne tipove kakvima se navijače Hajduka uglavnom doživljava.
Gospođa čije godine nećemo spominjati, zove se Daša, a zajedno sa svojim Matom putuje na svako gostovanje Hajduka koje stigne, pitali smo ih zašto, priču je započeo Mate, čovjek koji je dugo radio u turizmu, a sada vodi privatni obrt:
– Hajduka gledamo cijeli život, ja sam još u mladosti skupljao gostovanja po cijeloj bivšoj Jugi. Od kad smo se vjenčali, na sve utakmice idemo zajedno, s tim da smo jedan period izbjegavali odlaziti na gostujuće tribine, da ne inkomodiramo Luciju, našu kćer, kojoj smo htjeli dati prostora da uživa tamo bez nas, haha. S obzirom na Dašino zdravstveno stanje, bilo je i teških momenata kad nismo mogli putovati, ali zadnje dvije godine opet idemo baš na tribinu gdje je Torcida, kad god nismo spriječeni višom silom.
S obzirom da je Daši dijagnosticirana teška bolest, zbog koje je ponekad i prikovana za krevet, pitali smo je kako to uopće funkcionira, s obzirom da su putovanja poprilično duga, jer kreću iz Kaštela, a komfor na gostujućim tribinama je sve samo ne komfor?
– Imam autoimunu bolest, koja je neizlječiva, i zbog tog 100 postotnog invaliditeta sam već neko vrijeme u invalidskoj mirovini. Kako funkcionira? Pa ja kad sam doma pijem 5-6 tableta zbog teških bolova koje trpim, a kad putujem, onda tu dozu dobro moram pojačati.
Valjda od zaštitara i policije imate malo „blaži“ tretman?
– Kako gdje i kako kad. Bilo je tu svega. Svaki put me traže da se izujem, a ja to jednostavno – ne mogu. Onda bude svega, jednom mi je policajac rekao da što putujem kad sam u takvom stanju. „Poludila“ sam. Mene sada (osim podrške Hajduku) na ta gostovanja vuče i baš taj bezobrazluk policije i redara. Na neki svoj način im pružam otpor. Nema razloga da zbog svojeg invaliditeta ne živim svoj život onako kako ja želim.
Kako riješite onda stvar s tim izuvanjem i pretresima?
– Tražim stolicu, jer moram sjesti da bih se izula, a ponekad kad je stanje malo teže, moraju mi oni to odraditi. Onda im bude neugodno ponekad, pa kažu „mi samo radimo svoj posao, ne bi mi, ali moramo“, a moj Mate im uvijek kaže isto: „Ne morate“. I znaš što? Ja smatram da kad bi nas bilo više ovakvih kao što smo mi, da bi i onim mladima bilo malo lakše. Ja njih sve gledam kao svoju djecu, teško mi je gledat kako ih maltretiraju.
Kakvi su ti „ultrasi“ s kojima dijelite tribinu?
– Evo priča, pa neka ljudi zaključe sami. Kad nas je na Rujevici smočilo vodom iz šmrka, a puhala je gadna bura, dobila sam ozebline, u autobusu koji nas je vozio s utakmice prema Grobniku gdje su nam bili automobili, momci su mi na smjene masirali noge da povratim cirkulaciju, nisam uopće mogla ustati, spasili su me. Kad bi barem svi znali koliko solidarnosti i dobrote ima među tim curama i momcima. Mene je toliko boljelo da ih nisam ni zapamtila, baš u Puli su me neki momci okružili, grle me, ja ih u čudu gledam, a oni kažu „pa mi smo oni koji su Vam masirali noge u Rijeci“, momci su s Krka, sad smo prijatelji, čujemo se i družimo kad se sretnemo na utakmicama.
Ogorčena je Daša na ponašanje zaštitara i policije često…
– Ponekad imam osjećaj, da smo izbjeglice da bi se humanije i pristojnije ponašali prema nama. Ne razumijem gdje je nestala ta ljudskost, kako se uopće čovjek može ponašati na taj način? A zbog čega, da bi, kao, spriječio da se zapali pet baklji?
Mate jednostavno objašnjava okidače za putovanja:
– S obzirom na razvoj Dašine bolesti bilo je razdoblja kad nismo mogli ni promislit ić na utakmicu. Ključni događaj je bio kad je Torcida poduzela sve za spasit klub, prosvjed pred Banovinom , borba za Kodeks i ideja Našeg Hajduka. Uz to, Lucijin entuzijazam probudio je u nama dodatni žar za borbom za bolji Hajduk, Hajduk na pravim i poštenim temeljima. Cijeli život sam se borio protiv nepravde, mislim da nije red da tu borbu, iako je u načelu njihova, prepustimo samo mladima.
Na putovanjima nisu sami, kažu nam za kraj priče gotovo uglas…
– Hajduk je čudo. Na tribini se obično smjestimo negdje pri vrhu, ipak nam treba malo više komoda. Tako smo „prepoznali“ slične sebi, starije, nazovimo to „ozbiljnije“, ljude s djecom, ima nas svih godina, ali zajednička je ta strast i taj dišpet. Ima nas sa svih strana Hrvatske, družimo se prije i poslije utakmice, od toga radimo cijeli izlet i uživamo u životu. Što Hajduk spoji, to se ne razdvaja lako…
Srpanj 1991: Tri brata rođena, a svaki se različito preziva. Nije ni čudo kad se zna kakav im je teret otac ostavio. Pa ipak, mnogi se prezimena lako ne odriču.
Kurajice, Prdalice, Budalice dično nose svoje osobne karte baš kao i Kukeci, Ježeci, Stekleci, Gnjidovci… Mladi Zlikovac se ženi Lešinom, a Dangubić Radovićkom. Sve je moguće u zemlji za koju se zna da ima najviše smiješnih prezimena u Europi…
Tek smo prvi put duboko udahnuli zaplakali , zaplakali, isprepadani čudnom vanjskom svjetlošću, nismo se ni snašli, a već su nam ga prikačili.
Ono je raslo s nama, radovali su se kada smo naučili da ga izgovaramo, morali smo biti ponosni na njega, iako nam se možda i nije svidjelo. Po njemu su nas prepoznavali, poštovali, karakterizirali. Ako ste pripadnik pola što ga nazvaše nježnim, mogli ste ga na sreću ili na žalost promijeniti. Naravno, riječ je o prezimenu.
U koju god stranu zavrtite globus, otputujete li u bilo koju zemlju i zavirite li u osobne dokumente njenih stanovnika, srest ćete se s neobičnim i neočekivanim prezimenima koja su često smiješna, podrugljiva, koja karakteriziraju i “nešto znače”.
Risto Miličević (1922-2012),u svojoj knjizi „Hercegovačka prezimena“,koja možda na najpotpuniji način obrađuje porijeklo porodica iz Hercegovine,pa i fenomen neobičnih ili smiješnih prezimena koji se,kako je isticao, počesto nametne u našim šaljivim razgovorima.
Mladi naučnik iz Hrvatske Domagoj Vidović, dr.onomastike, naučne discipline koja se bavi proučavanjem imena,kaže da postoje četiri temeljna izvora nastanka prezimena:
–osobna imena
–nadimci
–nekakva zanimanja nosioca
–porijeklo
Dosta prezimena nastalo je od nadimaka.Ona su najizraženija u Dalmatinskoj zagori i Hercegovini.Ta prezimena tipa Motika, Guzina, Lešina, Koljibaba, Mučibabić, Čorluk…Kod bh.naroda prezimena se uvode krajem 17. i početkom 18.stoljeća.
Među zanimljivima su ona prezimena nastala po imenu raznih vrsta životinja(zoonimi).To su primjerice:Kenjčević, Buba, Kokot, Bubica, Ćuk, Mačak, Guska, Jastreb, Miš, Mrav, Teletina, Ždral, Ovca, Ovčica, Junac, Krmek, Peš, Kokošar, Patak, Prasac, Pelikan, Oroz, Šaran, Guja, Jaredić, pa sve do Zvijeri.
Nadalje,prezimena nastala po nadimku predaka vrlo su neobična,a među njima su primjerice: Duda, Cigo, Karo, Kotlo, Oborina, Vreća, Vrečetina…a neka su i prilično nepristojna pa su ih njihovi nosioci često mijenjali:Sprčić(Metković), Guzin, Guzinović, Šupčić (srednja Bosna), Pičuga, Drkenda, Kureš, Kuraja, Kuraica, Prce, Pizdolać, Prkačin, Drkić, Kopilaš, samo su neka od njih.
Narod je neka od tih prezimena i „opjevao“ pa se spominjalo:“Oj,Pičeta ime dično“ ili „Mirko Raguz uzo Maru Zaguz“,ili,“Pazi Guzina da ti ne izgori prezime“,ili „Kome si dao šećer-Kurešu,da prostiš“,neki su od Miličevićevih zapisa.U Hercegovini se i danas šale,pa opisujući „nevrijeme“ spominju prezimena:Sjevalo,Puhalo,Padalo.
Zabilježena su još prezimena:Slinić, Drakula, Vištica, Budalica, Balavac, Čatrnja, Čiko, Droce, Namet, Peško, Nogalo, Tuka, Nosić, Okoliš, Kljun, Obućina, Žmiro, pa sve zaključno s vrlo aktuelnim prezimenom Džamahirija.
Medar, Čoban, Svinjar, dio je imena koja imeju veze sa zanimanjem predaka.
A prezimena inspirirana jelovnikom su:Mlaćenica, Kiseljica, Žetica, Čimbur, Kupuslija, Krtolica, a od njih nisu daleko ni Oblizalo ili Ogrizović.
Tu su i prezimena po alatkama ili predmetima poput prezimena:Lula, Stolica, Sjekirica, Šator, Sablja, Sać, Šubara, Opanak, Toljaga, Topuz, Lonac, a dio njih veže se uz „opise“ predaka:Ždero, Žderić, Bitanga, Đon, Lopina, Banda, Derikučka, Bubalo, Dangubić, Dugonja, Ljuta, Suhonjić, Lažetić, Zucalo, Zlopaša, Ljendarić, Gadara, Kenjar, Zlikovac, Kopilaš, Šupljeglav, Kusalo, Mumalo, Rikalo, Pištalo, Tupanjac, Maslać, Trutina, Zlomislić, Šteta, Runjevac, Šalvarica, Rudno, Pupo, Jarak…
Ne treba zaboraviti ni Palikuće,Koljibabe,Koljivratove,Bjeloglave i Brašnoglave,a konačno ni Bedevije.
Vidović kaže:Prezimena najviše govore o onome ko je nadjenuo to ime,odnosno prezime.Obično nadimak nećete sami sebi nadjenut.To vam nadjene neko sa strane.Obično je to neki anoniman, ima suprotno značenje.Sjećam se jedne tučnjave u kojoj je krivac bio određeni mrvica.Čovjek iz suparničke ekipe došao je i pitao ko je taj mrvica,izašao je čovjek visok dva metra i 120 kila,tako da „koljibaba“ može označavat nešto sasvim suprotno,neku mirnu osobu. Rugačički mentalitet na brdovitom Balkanu poprilično je razvijen-ističe Vidović.
Hercegovina nije jedini rasadnik neobičnih prezimena.U susjednoj Hrvatskoj jednako se mogu pohvaliti svojim primjerima.Dr.Vidović je podsjetio da u Imotskoj krajini obitavaju Bitange ili Lešine,na području Dubrovnika Oblizalo i Smrdelj,u Konavlima je bilo i Penisovića.zanimljivo,u prošlosti je bilo osobnih imena kao što su Brzizec,Munikoza,Pratež,Vatavuk ili Vrtiprah.
Risto Miličević je popisao više od 2.500 prezimena i utvrdio njihovo porijeklo.
Slobodna Bosna
U Bosni i Hercegovini u nedjelju će biti sunčano vrijeme. U jutarnjim satima po kotlinama središnje i istočne Bosne bit će s maglom ili sumaglicom. Puhat će slab vjetar uglavnom istočni i sjeveroistočni.
Jutarnje temperature od 1 do 6, na jugu od 6 do 11, a dnevne od 16 do 23 stupnja. U BiH u ponedjeljak, 25. ožujka, bit će sunčano vrijeme uz malu do umjerenu naoblaku. Krajem dana i u večernjim satima doći će do porasta naoblake što će u Bosni uvjetovati kišu u nižim područjima, a u višim snijeg. Jutarnje temperature od 3 do 8, na jugu od 8 do 12, a dnevne od 16 do 22 stupnjeva.
U BiH u utorak, 26. ožujka, prevladavat će pretežno oblačno vrijeme. U večernjim satima doći će do postupnog smanjenja naoblake. U jutarnjim satima u nizinama Bosne bit će s kišom ili susnježicom, a u višim sa snijegom. U ostatku dana slaba kiša ili susnježica padat će u nizinama središnje, istočne i zapadne Bosne, a u višim snijeg.
U Hercegovini slaba kiša padat će tijekom poslijepodneva. Jutarnje temperature od -2 do 4, na jugu od 5 do 10, a dnevne od 3 do 9, u Hercegovini, Posavini i Krajini od 8 do 13 stupnjeva. U srijedu 27. ožujka, će u Posavini i Krajini biti umjereno do pretežno oblačno vrijeme, a u ostatku BiH bit će pretežno sunčano. Jutarnje temperature od -4 do 2, na jugu od 1 do 6, a dnevne od 5 do 11, na jugu od 11 do 15, priopćeno je iz Federalnog hidrometeorološkog zavoda BiH.
Na legendarnoj „Velikanki”, u prisustvu nešto više od 20 tisuća gledatelja, Jakub Wolny, Kamil Stoch, Dawid Kubacki i Piotr Zyla osvojili su 1627.9 bodova. Drugoplasirana je bila Njemačka, a treća Slovenija.
„Skok dana” ostvario je Nijemac Markus Eisenbichler, pobjednik individualnognatjecanja održanog u petak. Doletio je na 246 metara, što je za pet i pol metara manje od rekorda Kamila Stocha (251,5 m) iz 2017. godine.
Pobjedom na Planici, Poljaci su se u Kupu nacija, natjecanje prije kraja, učvrstili na prvom mjestu sa 5947 bodova. Drugoplasirana Njemačka ima 5536, a trećeplasirani Japan 4669 bodova.
Kao što smo već ranije javljali na našem portalu danas je krenuo Mostar Run Weekend 2019.
Iz mostarskog naselja Vojno krenuo je veliki broj natjecatelja, a na cilj najbrže je stigao Samuel Naibei Kiplimo iz Kenije. Drugo mjesto zauzeo je Milan Mitrović iz Srbije.
Treće mjesto pripalo je Srđanu Samardžiću, dok je u ženskoj konkurenciji utrku prva istrčala Olivera Jevtić. Ova sportsko-rekreativnoj manifestaciji danas je okupila 1.200 sudionika na tri različite utrke.
Pored glavne utrke, druga utrka u sklopu ove manifestacije je utrka građana u dužini od četiri koja je humanitarnog karaktera s ciljem promicanja važnosti tjelesnog vježbanja u borbi protiv dijabetesa te će sav doprinos od prijava ove utrke ići udruzi dijabetičara HNŽ ”Insula”.
Utrka je prvenstveno namijenjena studentima, srednjoškolcima, i svim građanima koji žele podržati sami projekt, a najbrži u istoj bio je Rijad Musić iz Sarajeva.
Treća utrka u sklopu manifestacije je ”Meggle Max Junior utrka za djecu” u dužini od 1 km s ciljem razvijanja pozitivnih navika za tjelesnim vježbanjem kod djece.
Pored utrka u sklopu programa održat će se i stručna konferencija iz oblasti trčanja koja će biti edukativnog karaktera.
– Prethodna vijest: U Mostaru započeo vikend trčanja pod nazivom Mostar Run Weekend 2019.
Danas je iz mostarskog naselja Vojno krenuo 3. Mostarskog polumaratona koji se ovoga vikenda održava u gradu na Neretvi. Radi se o sportsko-rekreativnoj manifestaciji koja je okupila 1.200 sudionika na tri različite utrke.
Središnji događaj svakako je glavna utrka koja se ove godine trči na certificiranoj i priznatoj stazi od Atletskog saveza BIH i Međunarodne atletske federacije. Sama staza polumaratona svojom trasom pokušati će trkačima najbolje predstaviti Mostar te prolazi preko šest gradskih mostova prateći znamenitosti grada i na taj način je spoj kulturnih, prirodnih i turističkih obilježja grada na Neretvi.
Druga utrka u sklopu ove manifestacije je utrka građana u dužini od četiri km koja je humanitarnog karaktera s ciljem promicanja važnosti tjelesnog vježbanja u borbi protiv dijabetesa te će sav doprinos od prijava ove utrke ići udruzi dijabetičara HNŽ ”Insula”. Utrka je prvenstveno namijenjena studentima, srednjoškolcima, i svim građanima koji žele podržati sami projekt.
Treća utrka u sklopu manifestacije je ”Meggle Max Junior utrka za djecu” u dužini od 1 km s ciljem razvijanja pozitivnih navika za tjelesnim vježbanjem kod djece. Pored utrka u sklopu programa održat će se i stručna konferencija iz oblasti trčanja koja će biti edukativnog karaktera.
[Best_Wordpress_Gallery id=”56″ gal_title=”U Mostaru započeo vikend trčanja pod nazivom Mostar Run Weekend 2019.”]
HŠK Zrinjski je već odavno brand Hrvata, ne samo Mostara već puno dulje, i puno šire. Godine provedene u ilegali za vrijeme komunizma samo su izazvale još veći prkos u ljudima koji su dolaskom demokracije opet obnovili rad svog kluba. Od tada do danas prošlo je dvadeset i sedam godina, i ništa više u Mostaru i Hercegovini ne može proći bez svetog imena Zrinjski. Bez Zrinjskog i naravno Ultrasa koji su jedna duša na ponos svoje Hercegovine i Mostara.
Može pričati tko god i što god hoće, ali ljubav navijača Zrinjskog je nemjerljiv i neusporediv s bilo kojim klubom i navijačima na svijetu. Uz Zrinjski se živi, prosi, ženi i udaje, te na kraju uz Zrinjski se i umire. To nema nigdje na svijetu, uz dužno poštovanje svačijoj ljubavi prema klubu za koji voli i navija. Ova ovdje ljubav je utoliko veća i jača jer se mnogi u okruženju trude omalovažiti Zrinjski i njegove navijače samo iz razloga jer su oni simbol jednog ponosnog naroda. Iz svega toga Zrinjski i Ultrasi izlaze puno snažniji, jer ono što te ne ubije to te ojača.
Na stadionu Zrinjskog u tijeku utakmice jedan je momak zaprosio svoju djevojku. Naravno, ona je pristala i njih dvoje već odavno žive u sretnom braku. Jedan drugi mladić poslije vjenčanja sa svojom djevojkom prvo otišao na stadion svog Zrinjskog da svoj najvažniji dan u životu proslavi sa svojim Ultrasima. I prije navedenih događaja bilo je slučajeva da su ljudi sa svog vjenčanja dolazili na utakmice Zrinjskog ili su svoje svatovske povorke kitili obilježjima Zrinjskog.
Ne tako davno jedan veliki Ultras je shodno svojoj posljednjoj želji na posljednji počinak otišao sa zastavom svog Zrinjskog. To su samo neki od razloga kojima se ljubav prema Zrinjskom i lenti crvenoj ne može izmjeriti, ali ni usporediti s nekim drugim ljubavima.
Šef vam je u zadnje vrijeme loše volje i stalno nešto zahtijeva? Šefica kritizira sve što napravite? Ako je suditi prema zadnjem velikom Durexovom istraživanju, koje je obuhvatilo preko 29 tisuća ljudi u 36 zemalja širom svijeta, ne brinite – problem nije u vama, već u njima. Točnije u njihovom nezadovoljavajućem seksualnom životu.
U istraživanju su se našli i Hrvati, poznati ljubavnici svjetskog glasa. Kako su odgovarali i gdje su u odnosu na ostale narode?
Većina svijeta slaže se s tvrdnjom kako seks blagotvorno utječe na raspoloženje. U to najviše vjeruju Grci i Mađari (82 posto), a odmah nakon njih dolaze hrvatske seks zvijeri jer bi čak četiri od pet domaćih ispitanika dalo ruku u vatru da seks liječi sve. Iz toga možemo zaključiti kako Hrvatice iznimno rijetko koriste izgovor tipa: ‘Ne večeras, boli me glava.’ Usto što su dobri u krevetu, Hrvati znaju i dobro izabrati partnera. Globalno gledano, tri od četiri ispitanika izjavilo je kako ih njihov seksualni partner zadovoljava, dok u Lijepoj Našoj čak 84 posto ispitanika nema (gotovo) nikakvih zamjerki na seksualne izvedbe svojih partnera među plahtama.
No čak ni najboljima ne cvjetaju uvijek ruže, pa je ponekad potrebno dodatno se uskladiti s partnerom kako bismo poboljšali svoj seksualni život. Prema Durexovom istraživanju, Hrvati i Hrvatice u najvećem broju slučajeva (49 posto) vjeruju da se razgovorom s partnerom može riješiti puno toga. Ako ne ide tako, odgovor na problem sigurno ima sveznajući Google kojem pribjegava 43 posto nezadovoljnih ispitanika. Top ljestvicu pomoćnih metoda zatvara traženje pomoći u časopisima (36 posto), a zgorega nije ni pokoja romantična večer uz pornić, na što se odlučuje 34 posto ispitanika. S druge strane, potpuno smo nespremni za pomoć upitati liječnika, bračnog savjetnika, a mrske su nam i tabletice i pomagala (sve ispod pet posto).
Probleme svaki narod rješava drugačije. Iako Amerima ni razgovor s partnerom nije stran, kao glavno rješenje vide korištenje lubrikanta (53 posto). Nama geografski puno bliži Austrijanci bez ikakvog pardona posegnut će za seksualnom igračkom ili pomagalom (43 posto) kako bi otjerali problem iz spavaće sobe.
Hrvati žele grupno!
Seks utroje ili grupni seks nije samo muška fantazija. Prema Durexovom istraživanju, to je globalna fantazija broj jedan i o tome mašta svaka peta osoba! A tko o tome najviše mašta? Pa Hrvati, naravno, i to točno svaki treći ispitanik/ca. Ostale maštarije su puno slabije zastupljene, pa tako o striptizu maštamo u granicama svjetskog prosjeka (14 posto), a svaki deseti Hrvat i Hrvatica sanjari i o vezivanju i sado-mazo igrama.
Što se tiče drugih naroda, Rusi su skloni igranju raznih uloga (role-play), a Južnokorejanci i stanovnici Malezije najviše bi voljeli u seks uključiti i masažu. Telefonski seks je prilično popularna maštarija u Indiji, dok je u Njemačkoj to gotovo potpuno nepostojeća maštarija, pri čemu možemo zaključiti da Nijemci ili to učestalo rade ili im je već dosadio ‘ruf mich an’.
A kad se isključe maštarije, ostaje najvažnije pitanje. Jesu li Hrvati kao narod zadovoljni fizičkim aspektom svog seksa? Po Durexovom istraživanju, na tehničkom pregledu prolazimo bez problema jer je čak 75 posto nas zadovoljno opremom i učinkom iste, što je više od kontinentalnog prosjeka. Bolji od nas u disciplini ‘usta moja hvalite me’ samo su Rumunji i Grci.
Tportal.hr
Ivan Ćubela – Ćubi rođen je 1964. godine u Mostaru, gdje je proveo čitav svoj životni i radni novinarski vijek prativši neumorno brojne mostarske sportske klubove radeći za nekoliko različitih medija. Pokojni Ivan jedan je od glavnih inicijatora obnove rada HŠK Zrinjski čije je sve kategorije, od onih najmlađih do seniora pratio u svim sportovima i natjecanjima. Nije bilo sportskog događaja na stadionu pod Bijelim Brijegom ili u školskoj dvorani na Bijelom Brijegu na kome nije nazočio i uvijek je u svojim izvješćima bio odmjeren, realan i pošten bez obzira na emotivnu vezanost prema Zrinjskom.
Volio je sve sportove i radovao bi se svakoj utakmici koju bi igrali Plemići ili Plemkinje u bilo kojem od sportova. Dok je bilo Ivana bilo je i izvješća sa svih utakmica iz Mostara. Nakon njegovog preranog odlaska više ništa nije isto u novinarskoj struci Mostara.
Zahvaljujući ovom ružnom vremenu svako se danas može nazvati novinarom. Danas imamo slučajeve da sportski novinari ne nazoče nikako na utakmicama sa kojih izvješćuju ili što je još gore imamo klonirane novinare koji izvješuju sa dvije utakmice odigrane u isto vrijeme na različitim mjestima. Danas novinari (prvenstveno iz federalnih medija) konstantno omalavažavaju HŠK Zrinjski, tako da godinama namjerno u svojim izvješćima pišu pogrešno ime kluba, ali i umanjuju posjetu na stadionu pod Bijelim Brijegom.
Odlaskom Ćubija Zrinjski je izgubio prije svega velikog prijatelja, a zatim i promicatelja istine o Plemićima i Plemkinjama. Danas slušajući i čitajući neke novinare srce nas zaboli za Ćubijem. Bio je i ostao bard mostasrkog i hercegovačkog sportskog novinarstva, i takav se na ovim prostorima više nikada neće roditi.
Zrinjski nije zaboravio svog Ćubija i svake godine u njegovu čast organizira se na njegovom stadionu turnir mlađih nogometnih uzrasta. U Splitu su nakon odlaska Bake Sliškovića iz Hajduka rekli nema više igrača ka šta je Baka, a mi za Mostar možemo reći nema više novinara kao što je bio Ćubi.
U malenom mjestu Repaš danas u ranim popodnevnim satima pas je izgizao jednomjesečnu djevojčicu.
Policija je o ovom nemilom događaju informaciju dobila oko 14.45 sati sa Zavoda za hitnu medicinu iz Koprivnice gdje je djevojčica prvo dovezena.
Dijete je s teškim ozljedama odmah prebačeno u zagrebačku Klaićevu bolnicu.
Ravnatelj Klaićeve bolnice Goran Roić otkrio je detalje zdravstvenog stanja djevojčice kojoj je CT glave napravljen u Koprivnici u 15.10h te je nakon toga prebačena u Zagreb zbog po život opasnih ozljeda.
– Prvi pregled obavljen je u našoj bolnici u 19.06h. Nakon uvida u MSCT, dobili smo indikaciju za hitni neurokirurški zahvat. Operacija je u tijeku. Riječ je o kraniocerebralnoj traumi što znači da je oštećen mozak i kost glave odnosno ima višestruke prijelome. Ima krvarenje, stradalo je i moždano tkivo. Dijete je kritično – rekao je dr. Roić oko 21 sat.
Malo kasnije izvijestio je da je operacija završena.
– Zahvat je završen oko 21.30h. Zbrinute su višestruke ozljede kostiju kranijuma i moždanih struktura. Dijete je trenutno u jedinici intenzivnog liječenja – izjavio je dr. Roić za Jutarnji.
Kriminalistička istraživanja su u tijeku, a po nalogu Županijskog državnog odvjetništva obavit će se očevid radi utvrđivanja okolnosti ove nesreće.
Iako ne postoje službene potvrde, doznaje se da je pas koji je napao malenu djevojčicu pasmine Argentinska doga.
Tijekom Prvoga svjetskog rata i Hercegovina se nalazila u sastavu Austro-Ugarske Monarhije, no pomoć državnih vlasti u prehrani pučanstva, posebno u žitu, bila je oskudna i jedva je pristizala, a najveća glad nastala je početkom Rata. Hercegovački seljaci nisu imali dovoljno obradivoga zemljišta, posjedi su im bili mali, a na njima prosječna seljačka obitelj nije mogla preživjeti. Hercegovačko seljačko domaćinstvo živjelo je od malo žita, u prvom redu kukuruza, ponešto drugih žitarica, povrtlarskih kultura, prije svega krumpira, sitne stoke te komercijalnih kultura, kao što je vinova loza, a od austrougarske aneksije Bosne i Hercegovine posebno i duhan.
Prosječna hercegovačka obitelj imala je osam do deset članova, posjedovala je deset duluma ili jedan hektar zemlje, od čega je polovina bila tzv. brdska zemlja na kojoj su sadili duhan, krumpir i uzgajali vinovu lozu. Glavna kultura koja je osiguravala egzistenciju hercegovačkih seljačkih obitelji, bio je duhan, on je unaprijedio život na hercegovačkom selu, donio niz civilizacijskih stečevina, poboljšao životni standard, promijenio neke navike seljaka u odijevanju i prehrani, omogućio nabavu novoga poljoprivrednog alata te omogućio tržišno gospodarenje. Duhan je istodobno hercegovačke seljake doveo u ovisnost o središnjoj državi koja je kontrolirala proizvodnju i diktirala otkupnu cijenu temeljem državnoga monopola. Pokazat će se da je upravo ovisnost seljaka o tržištu i državi, ma kako mu osigurala značajne novčane prihode, proizvela njegovu ekonomsku i socijalnu nesigurnost, posebno u godinama rata, kada je država prioritetno usmjerena na strateški cilj – vođenje ratnih operacija.
Ratne godine gladi
U Prvom svjetskom ratu prilike u Hercegovini dramatično su se pogoršale. O uzrocima gladi u ratnim godinama, posebno u 1917. i 1918. godini, postoji opsežna dokumentacija i literatura koju su zapisali hercegovački franjevci. Oni su tijekom Rata pružali pomoć i drugim etničkim skupinama, posebice pravoslavcima. Osobito su bili dramatični apeli fra Didaka Buntića, u kojima od različitih ljudi i tijela vlasti u Bosni i Hercegovini i drugdje u Monarhiji traži da pomognu gladnim hercegovačkim ljudima. Pored Buntića, vrlo opsežnu analizu gospodarskih i socijalnih prilika u Hercegovini koje su uzrokovale tadašnju glad, napravio je fra Andrija Nikić.
Prema zapasima tadašnjih suvremenika, naročito franjevaca, četiri su glavna uzroka gladi u Hercegovini, a prvi i najvažniji bila je suša koja je 1916. i 1917. godine imala razmjere elementarne nepogode. Drugi je uzrok gladi bilo pomanjkanje radne snage, nastalo kao posljedica ratne mobilizacije hercegovačkih mlađih muškaraca. Treći su uzrok gladi bile ratne rekvizicije, a posljednji četvrti uzrok gladi bila je prisila državnih vlasti prema preostalom radno sposobnom stanovništvu koje je prisiljavano sudjelovati u državnim radovima.
Humanitarne akcije
Intenzitet stradavanja u Prvome svjetskom ratu u značajnoj je mjeri utjecao na osnivanje brojnih humanitarnih organizacija koje su skrbile o teško ranjenim i obiteljima poginulih vojnika. Značajnu ulogu odigrao je Središnji zemaljski odbor za zaštitu porodica mobiliziranih i u ratu poginulih vojnika iz Kraljevine Hrvatske i Slavonije koji je 1917. u Zagrebu pokrenuo veliku humanitarnu akciju preseljavanja djece iz Istre i Dalmacije na sjever Hrvatske, a akcija je intenzivirana sljedeće godine.
Spašavanje hercegovačke djece pokrenuo je fra Didak Buntić, tadašnji ravnatelj poznate katoličke gimnazije na Širokom Brijegu. Tijekom 1917. i 1918. organizirao je spašavanje djece u Slavoniji, Srijemu i Bačkoj. Naime, hercegovački su franjevci preseljenje djece organizirali prema svim današnjim pravilima i etičkim načelima socijalnoga rada, poštovano je dostojanstvo i uvažavana su sva ljudska prava djece, njihovih obitelji i obitelji koje su ih udomile. Humanitarna akcija obuhvaćala je velik broj sudionika, izravnih korisnika i organizatora, a u Hrvatskoj je u kolovozu 1918. godine zbrinuto 12.270 djece iz Hercegovine.
Udomitelji su skrbili o hercegovačkoj djeci kao o vlastitoj, nisu pravili razliku između smještene djece i ostalih ukućana, bili su strpljivi u procesu dječje aklimatizacije, a posebnu su pozornost posvetili prehrani i osobnoj higijeni jer je među pridošlom djecom bio znatan broj oboljelih zbog pothranjenosti i dugoga puta. Djeca su imala besplatnu zdravstvenu zaštitu, za što je bio zadužen kotarski liječnik, a u slučaju teže i ozbiljnije bolesti, kao i u smrtnim slučajevima, bili su dužni obavijestiti roditelje i Središnji zemaljski odbor.Udomitelji su bili dužni skrbiti o djeci dok od Središnjega zemaljskog odbora ne dobiju sporazum za povratak djece njihovim kućama.
Jedno od starih prepoznatljivih jela Hercegovine je pura i lučnica. Hercegovačka pura se priprema na prepoznatljiv, “prospit” ili “zrnast” način.
Ovo tradicionalno jelo našeg kraja obilježava jednostavnost sastojaka i pripreme i vrhunska kvaliteta namirnica tako da je ova u stara vremena težačka hrana postala vrhunski specijalitet.
Ne treba miješati palentu s kukuruznim brašnom jer palenta je kukuruzno brašno koje je već termički obrađeno. Za pripremu pure bilo bi idealno imati domaće kukuruzno brašno mljeveno u mlinici.
Pura se može kombinirati uz razna jela kao što su razne vrste mesnih i povrtnih umaka, ali poslužena uz lučnicu je nešto posebno.
Sastojci:
• 500 g kukuruznog brašna
• 1 l vode
• Soli
• 1/2 l kiselog mlijeka
• 100 g masla
• 5 režnja češnjaka
Priprema:
1. U posudu ulijte vodu, dodajte soli i pustite da proključa. Posuda koju odaberete treba biti dovoljno velika da ulivena voda ne zauzima više od dvije trećine posude.
2. Kada voda proključa, uspite kukuruzno brašno u vodu pazeći da brašno usipate u sredinu posude. Usuto brašno će u vodi formirati “otočić” oko kojeg će ključati voda.
3. Nakon što ste usuli brašno u vodu, ostavite da ključa par minuta.
4. Kroz sredinu “otočića” od kukuruznog brašna probušite rupu tako da je popuni voda.
5. Ostavite sve da ključa u polupoklopljenoj posudi na laganoj vatri oko 40 minuta.
6. Nakon što je voda dovoljno iskuhala, možete zamiješati brašno i vodu ne sklanjajući posudu s vatre, pazeći da ne ostane suhih grudica brašna.
7. Za miješanje pure potrebno je dosta snage jer će smjesa postati jako gusta, a nakon ukuhavanja će mjestimično formirati grude i postati “prospita”. Ako želite da pura bude “prospitija”, tada više ukuhajte vodu kao što je to napravljeno u receptu, a ako želite da bude više u grudama tada manje ukuhajte vodu. Normalno je da se jedan dio kukuruznog brašna prilikom miješanja zalijepi za dno posude.
8. Puru servirajte i prelijte lučnicom.
Lučnica:
9. U posudu ulijte kiselo mlijeko, dodajte uprženo maslo i isjeckani češnjak.
Dobar tek!
(www.jabuka.tv)
Samo 10 posto potrošača redovno čita deklaracije na proizvodima, a mnogi ne razumiju razliku između navođenja roka trajanja “upotrijebiti do” i “najbolje upotrijebiti do”, pokazalo je istraživanje Hrvatske agencije za hranu, koja je zato pokrenula informativnu kampanju koja potrošačima objašnjava tu razliku.
Navod “upotrijebiti do” ukazuje na sigurnost hrane i predstavlja rok nakon čijeg isteka hranu nipošto ne bi smjeli konzumirati, jer se radi o brzo pokvarljivim namirnicama koje mogu predstavljati neposrednu opasnost za ljudsko zdravlje (npr. svježe mlijeko, svježe meso, svježa riba i slično).
Navod “najbolje upotrijebiti do” govori o kvalitetu hrane, tj. nakon njegovog isteka hrana je još određeno vrijeme sigurna za konzumaciju pod uvjetom da je čuvana prema uputama navedenim na pakiranju i da pakiranje nije bilo oštećeno.
Međutim, proizvođač više ne garantiraju da će proizvod biti jednakog kvaliteta jer hrana počne gubiti aromu i slično.
Kada roditelji ili staratelji kažu: “To su samo mliječni zubi, oni će ionako ispasti”, imaju pogrešan utisak. „Age one dental visit“ postavlja ton za doživotno zdravlje zuba.
Činjenica je da primarni zubi služe kao vodiči za trajne zube i kritički su važni za zdravlje i funkciju njihovih odraslih nasljednika. Štoviše, mliječni zubi su zubi djeteta tijekom čitavog djetinjstva – djeca ih obično ne počinju gubiti sve do šeste godine, a posljednji mliječni zubi ne gube se do 12. godine. Jednako je važno brinuti se za njih kao i za trajne zube koji dolaze kasnije.
Korisne smjernice
Prevencija u pravom smislu te riječi znači zaustavljanje očekivanog problema prije nego što počne. Važnost mliječnih zuba i priprema za život dobrog oralnog zdravlja glavni su razlozi zbog kojih roditelji trebaju odvesti svoju djecu do stomatologa ili pedijatrijskog stomatologa (specijalista za djecu), po mogućnosti prije prvog rođendana.
To je više od obične posjete: čak je i jednogodišnjaku potrebno sveobuhvatno ispitivanje, pa čak i neke preventivne primjene. Roditelji će imati koristi od smjernica edukacije o zdravlju usne šupljine, uključujući: procjenu rizika za propadanje; obuku (praktičnu, tj. pokaznu) za čišćenje zuba; prehrambeno savjetovanje i korištenje šolja za piće; preporuke za fluor na osnovu individualnih potreba i važnih kontrolnih pregleda za praćenje na osnovu nivoa rizika koji određuje stomatolog.
Dolazak kod stomatologa u prvoj godini života može, također, otkriti osnovne uvjete koji mogu ukazivati na buduće probleme i odrediti koliko često će biti potrebne posjete za praćenje.
Visok rizik
Djeca s niskim rizikom za oralnu ili zubnu bolest mogu posjetiti stomatologa samo jednom godišnje ili polugodišnje, sve dok (bebi) mliječni zubi ne budu potpuno eruptirani u ustima u okluziji (funkciji). Djeca koja su izložena visokom riziku trebaju posjećivati stomatologa svaka dva do tri mjeseca.
Jedna od osnovnih svrha posjete stomatologu je da se dijete pregleda i utvrdi postoji li karijes. Karijes zuba može biti i kod beba i kod male djece.
Šećeri kao uzročnici
Već dugi niz godina stručnjaci za zdravlje i brigu o djeci prepoznali su specifičan obrazac, poznat kao „baby bottle tooth decay“ (BBTD). Vjeruje se da je BBTD prvenstveno povezan s upotrebom bočice za spavanje koja sadrži tekućinu s prirodnim ili dodanim šećerom. Obično se javlja u dobi od 12 do 18 mjeseci.
Jedna od osnovnih svrha posjete stomatologu je da se dijete pregleda i utvrdi postoji li karijes. Posljednjih godina slični slučajevi ranog i teškog kvarenja zuba nađeni su kod djece koja ne odgovaraju klasičnom BBTD obrascu upotrebe boca.
Pojam karijesa u ranom djetinjstvu (ECC) sada se koristi kako bi odražavao širi koncept problema kvarenja zuba kod dojenčadi i male djece. ECC uključuje šupljine povezane s mnogim uzročnim faktorima, uglavnom šećerima. To uključuje neprekidnu upotrebu „sippy-cupa“, dojenje tijekom noći, upotrebu zaslađene dude.
Karijes brzo napreduje
ECC se ubrzano razvija – napredovanje od tvrdog, vanjskog sloja cakline zuba u mekši, unutrašnji dentin može se pojaviti za šest mjeseci ili manje. Najprije pogađa gornje prednje mliječne zube koji obično niču oko osmog mjeseca, nakon čega slijede mliječni molari (stražnji zubi), koji počinju nicati oko 12. mjeseca. U najtežoj fazi ECC može zahvatiti donje prednje zube.
Obim i težina ECC-a mogu varirati u zavisnosti od kulture, djetetove genetske strukture i socioekonomskih faktora. S druge strane, ECC je stvarno sličan svakom drugom tipu karijesa, ovisno o prisutnosti tri stanja: specifične bakterije u plaku na zubima, nezaštićenih zuba i prave mješavine ugljikohidrata iz hrane i pića, kao što su prirodni ili rafinirani šećeri.
Bila je to večer u kojoj su, čini se, podjednako uživali i publika u prepunom gledalištu i sami akteri na Maloj sceni HNK Mostar. Književno-kazališnim programom, u koji se odlično uklopilo i predstavljanje “Odabranih komedija”, u Mostaru su tako, u sklopu Mostarskoga proljeća 2019., premijerno započeli Dani Mire Gavrana.
Veze s Hercegovinom
U opuštenom razgovoru s Misijanom Brkić-Milinković, glavnom tajnicom MH Mostar, najprevođeniji i najprodavaniji hrvatski književnik otkrivao je zanimljive detalje iz svoga života, promišljanja o vjeri, međuljudskim odnosima, najmlađima kao čitateljskoj publici, o tomu kako je nastajao roman “Nekoliko ptica i jedno nebo”, o fra Didaku Buntiću, svojim vezama s Hercegovinom, obiteljskom kazališnom poslu u Teatru Gavran…
Tijekom večeri na zanimljiv je način Gavran predstavio i svoju novu knjigu “Odabrane komedije” koja na čak 700 stranica obuhvaća 15 komedija.
– Naša ugledna teatrologinja Sanja Nikčević napravila je veliki analitički pogovor. Tu je i detaljan popis više od tri stotine mojih premijera po svijetu, popis svih objavljenih drama i komedija po časopisima, a i u knjigama… – kazao je Gavran.
Otkrio je da je upravo ovih dana iz tiska izašla njegova druga zbirka kratkih priča – “Priče o samoći”, uz “Male neobične ljude” objavljene 1989., “jer knjigu kratkih priča objavljujem svakih 30 godina”. Za pisanje romana, u prosjeku, kaže, troši puno više vremena nego za pisanje drama, kazališnih komada. Objavio je njih deset, a zanimljive detalje kazivao je o nastanku biblijske trilogije – “Judita”, “Krstitelj”, “Poncije Pilat”.
Ekskluzivna vijest
U ugodnoj mostarskoj večeri otkrio je i ekskluzivu: zajedno s Tončijem Huljićem priprema megascenski događaj – mjuzikl “Poncije Pilat”, u koji bi bila uključena međunarodna producentsko-redateljsko-glumačka ekipa. Mjuzikl bi se izvodio isključivo u Međugorju, a premijera je, ako sve bude teklo po planu, predviđena za iduću godinu. S Huljićem je Gavran, kao libretist, uspješno na scenu postavio i “Pacijenta”, a uz skladatelja Darka Domitrovića potpisuje libreto za “Byrona”.
Gosti večeri bili su i učenici Gimnazije fra Grge Martića i Srednje strojarske škole, koji su, na kraju, svome omiljenom književniku postavljali pitanja te se fotografirali za školski časopis. Dani Mire Gavrana u Mostaru nastavljaju se komedijom “Sve o ženama”, koja je na programu u Kosači 5. travnja.
Izvor teksta i fotografije: Večernji list BiH
Ako putujete i ponekad noćite u hotelskim sobama, zasigurno ste barem jednom kući ponijeli “suvenir” nekog toaletnog pribora iz hotelske kupaone i sl. Možda ste iskoristili i jutarnji švedski stol kako biste u torbu spremili poneki zalogaj “za kasnije”.
No, neki idu tako daleko da kući nose i ručnike, posteljinu, navlake za wc školjke ili bilo što što se iz sobe može fizički spremiti u torbu i ponijeti. Neke stvari u sobi su besplatne, odnosno možete ih ponijeti bez grižnje savjesti, no za neke biste lako mogli optuženi za krađu.
Hoteli South Place su međunarodni lanac s bazom u Londonu. Prilično su velikodušni kada je riječ o besplatnim sitnicama. Glasnogovornik tvrtke izjavio je za Metro.co.uk:
‘U naše hotele dolaze najčešće poslovni ljudi i odabrali smo u hotelske sobe staviti proizvode za higijenu i njegu tijela u praktičnim pakiranjima po 100 ml tako da i međunarodni putnici mogu ponijeti kući te proizvode u ručnoj prtljazi bez problema. Na taj način smanjujemo količinu otpada u hotelu i nudimo luskuzno iskustvo boravka. ”
Ipak, nisu svi tako velikodušni.
Moglo bi vam se dogoditi da vam se račun povisi za iznos “nestalog ručnika”, ogrtača za tijelo i sl. Iako mnogi uzimaju sapune, primjerice, hoteli će vam “progledati kroz prste” ako ste ih već otvorili i nisu za ponovnu upotrebu novom gostu. Na ako dobijete dva sapuna, a koristite jedan, poželjno je ostaviti taj drugi za one koji će doći nakon vas.
Iz Setai Miami Beach-a, rekli su kako dopuštaju gostima da uzmu toaletne pribore i papuče, a sve ostalo se naplaćuje. Ako uzmete nešto iz hotelske sobe bez da ste obavijestili osoblje, mogli biste lako ostati iznenađeni uvećanim računom na kraju boravka. Ili telefonskim pozivom iz hotela nakon što ste već napustili sobu, primjerice ako noćite u Ritz Carlton hotelima.
Ako mislite da ste se “izvukli” i bez uvećanog računa pri napuštanju sobe, imajte na umu da neki hoteli mogu naplatiti nastalu štetu nakon vašeg boravka i naknadno. Kako se ne biste nalazili u takvim situacijama, znajte da je u većini hotela dopušteno uzeti toaletni pribor jer ćete ga otvoriti i koristiti tijekom svog boravka, no to ne znači da ako koristite i druge stvari da ih možete ponijeti kući.
Ma koliko ti ručnici bili mekani i ugodni, nisu vaši… Kući,najčešće, možete ponijeti bez dodtanih naknada, toaletni pribor, jednokratne papuče, razglednice ili druge papirnate promo materijale iz sobe, no za sve uvijek provjerite s osobljem hotela, ako nije naznačeno u materijalima koje ste dobili u svojoj hotelskoj sobi.
Privrženi ste svojim jutarnjim ritualima i teško možete zamisliti početak dana bez njih. Kad je u pitanju njega kože lica, nova saznanja na tom području mijenjaju trendove. Provjerite činite li svojoj koži dobro ili loše tretmanima koje prakticirate, piše Ordinacija.hr.
Ovih šest navika riješite se čim prije želite li zadržati zdrav i mladalački izgled kože:
1. Pretjerujete s čišćenjem kože Nakon noćnog sna vašoj koži je potrebno buđenje, ali ono isključuje uklanjanje prirodnih masnoća koje koža tijekom noći proizvodi. „Neprijatelj broj jedan mladolikog izgleda jest suha koža na licu“, tvrdi dr. Julius Few s američkog Instituta za plastičnu kirurgiju.
Pored toga što suhi zimski zrak isušuje vašu kožu, isti učinak na nju imaju i godine. Rezultat su vidljivije bore i pore na licu te umorniji izgled. Dr. Few preporučuje da uvečer prije spavanja temeljito očistite kožu blagim sredstvima, a ujutro isključivo mlakom vodom.
2. Preskačete nanošenje seruma Možda ste svjesni štetnosti sunčevih zraka i redovito koristite kremu sa zaštitnim faktorom, ali razmišljate li o utjecaju zagađenja u zraku na vašu kožu? Okoliš u kojem živimo (osobito u većim gradovima) sve je zagađeniji zbog čega je i koža izloženija utjecaju slobodnih radikala koji, uz sve druge štetne učinke, uzrokuju i prerano starenje kože. Ujutro, prije nanošenja hidratantne kreme, obavezno nanesite antioksidacijski serum. Potražite proizvod koji u sebi sadrži vitamine C i E, feruličnu kiselinu, zeleni čaj i likopen – sve vrlo snažne i učinkovite antioksidanse.
3. Posegnut ćete za drugom šalicom kave Ukoliko ne možete bez nje, svakako pijte i mnogo vode. Popijte ujutro barem onoliko vode koliko ste popili kave ili čaja. Ukoliko nemate naviku piti dovoljno vode tijekom dana, znajte da time pomažete ubrzani proces starenja vaše kože. Ne samo da će vam koža biti suha, nego će pore na njoj biti vidljivije.
4. Izbjegavate tjelovježbu Vježbanje pospješuje mikrocirkulaciju na koži vašeg lica, što ima pozitivan učinak na vlažnost kože. Nakon vježbanja uvijek izgledamo mlađe, a izbjegavamo li bilo kakvu tjelesnu aktivnost naša koža izgledat će blijedo i umorno. Dugoročni pozitivan utjecaj vježbanja na kožu ogleda se u njezinom mladolikom izgledu. Ne morate se zaključati u teretanu – dovoljno je vježbati dvadesetak minuta dnevno.
5. Nanosite previše pudera na lice Možda imate bore ili tamne mrlje na licu koje želite prikriti, ali u tome vam neće pomoći debeli namaz tekućeg pudera i preko njega izdašni sloj pudera u prahu. Vjerojatnije je da ćete ovakvim pristupom još više naglasiti nesavršenosti na licu, osobito ako vam je koža suha. Zreloj koži potreba je kozmetika koja sadrži hijaluronsku kiselinu jer ublažava grube linije na licu.
6. Izlazite iz kuće bez sunčanih naočala Oči su jedno od prvih područja na licu koje pokazuje znakove starenja. Lekcija glasi: Ne zanemarujte oči! Ujutro i prije spavanja koristite namjensku kremu za područje oko očiju. Za bore oko očiju koristite kremu s hijaluronskom kiselinom, a za tamne podočnjake onu s kafeinom. Kako bi zaustavili znakove starenja i zaustavili buduća oštećenja, cijelo lice tretirajete preparatom za hidrataciju širokog spektra SPF 30, uključujući i područje oko očiju. A tada izvadite sunčane naočale!
Možda će vas ljudi čudno gledati, ali nosite ih neovisno o tome je li oblačno ili sunčano, ljeto ili zima. “Uvijek sija isto sunce!“, tvrde stručnjaci za zdravlje i ljepotu kože.
U nesreći koja se danas dogodila u jamskom kopu “Braćan” Rudnika “Boksit”, na području Srebrenice, poginula su dva rudara, potvrdio je za N1 glasnogovornik PU Zvornik Miljan Bobara.
Rudari Slaviša Žugić (44) iz Milića i Branislav Ostojić (30) iz Zvornika ostali su danas zatrpani nakon nesreće.
Podsjetimo, dvojica rudara zatrpao je danas odron u rudniku boksita kod Srebrenice a na mjesto nesreće odmah su upućeni spasilački timovi kako bi pokušali doći do stradalih i utvrditi što se točno dogodilo.
Nesreća se dogodila na površinskom kopu rudnika boksita u mjestu Milići, gdje su stradali radili na iskapanju rudače. Na teren su poslani i pripadnici inspekcijskih timova kako bi utvrdili jesu li poštovane propisane mjere zaštite na radu.
Danas oko 14:15 sati na magistralnoj cesti M-17, u naselju Mazoljice u Mostaru dogodila se prometna nesreća u kojoj je jedna osoba ozlijeđena. U prometnoj nesreći sudjelovali su Fiat Ducato, kombi i bicikl. Dječak koji je upravljao biciklom je nakon nesreće prebačen u K.B. ‘dr. Safet Mujić’ gdje su mu konstatirane lakše tjelesne ozljede, priopćeno je iz MUP-a Hercegovačko-neretvanske županije
Nakon što su mediji u Srbiji i regiji danima bombardirali javnost detaljima navodne seksualne afere između Karleuše i Vranješa, u Nevesinju je, naprasno, iz privatnih prepiski u javni prostor dospjela gomila (polu)golih fotografija djevojaka i starijih žena.
Ova afera samo je ogolila problem koji je, evidentno, postojao i mnogo ranije. Eksplicitne fotografije proširile su se brzinom svjetlosti putem društvenih mreža, ali ova pojava nije alarmirala nevesinjsku javnost da je na djelu seksualno nasilje nad ženama, piše Direkt portal.
Sudjelovale i djevojčice
Na akterke spornih fotografija lokalna sredina tako je stavila stigmu da su žene lakog morala i danima ih držala glavnom temom čaršijskih razgovora, osuđivanja i tračarenja. Sustavnog suočavanja sa problemom još uvijek nema, a posebno zabrinjava to što smo, tragom ove priče, otkrili da se golišave fotografije dijele i u Trebinju – i to one na kojima se nalaze čak i učenice osnovnih škola.
Iako je evidentno da ova pojava dobiva sve veće razmjere, u Hercegovini se o njoj još uvijek ne govori javno, a problemi koji su njena posljedica uglavnom ostaju u privatnim krugovima. Tako o njoj nema službenih prijava ni u policiji, ni u školama, a ni kod roditelja.
U trebinjskim osnovnim školama na pitanje ”Direkta” jesu li upoznati sa tim da (polu)gole fotografije njihovih učenica kruže društvenim mrežama, odgovor je uglavnom isti – ”Sada to čujemo od vas, nemamo nikakvih prijava, ali skrenut ćemo pozornost razrednicima da o tome razgovaraju sa djecom”.
Škole ne znaju
Nevesinjska srednja škola, pak, upućena je u problem kruženja golih fotografija. Njihova psihologinja Verica Šiljegović za Direkt portal kaže da, prema njenim saznanjima, na fotografijama nema učenica koje trenutno pohađaju ovu srednju školu, ali ima njenih bivših učenica.
”Svašta ima, ekspanzija toga je u zadnje vrijeme, ali da bi se konkretno postupilo po protokolu i obavijestio MUP o eventualnom seksualnom uznemiravanju ili vršnjačkom nasilju, potrebno je imati konkretnu prijavu, što mi nemamo”, pojašnjava Šiljegović.
U ovakvim situacijama, smatra, trebalo bi da stručnjaci iz institucija djeluju zajedno i da naprave zajedničku strategiju, a najvažnije je preventivno djelovanje.
”Uloga školskog psihologa tu je veoma bitna, a veoma je važno i obučiti kolege profesore, ponukati ih da shvate da oni nisu samo obrazovni radnici i da ne smiju zanemariti odgojnu komponentu. Ja godišnje obavim preko 300 pojedinačnih razgovora sa učenicima, ne čekam da sami dođu, već radim individualna tumačenja upitnika sa njima i obično mi se prilikom tih razgovora otvore o svojim problemima”, priča Šiljegović za ”Direkt”.
Ona dodaje da se na radionicama sa učenicima često dotiče i tema o seksualnosti, ali o posljedicama dijeljenja golih fotografija konkretno, do ovog slučaja, nije.
”Razgovaram često sa učenicama i o tome što rade u gradu, da li su zloupotrebljene od strane starijih osoba, ali od učenika, roditelja ili trećih lica do sada nisam imala zvanične prijave o takvim zloupotrebama. Budući da je ova tema sada aktualna, u sljedećem razdoblju planiram da održim radionice i na temu dijeljenja golih fotografija”, ističe Šiljegović.
Zelenović: Problem koji moramo shvatiti ozbiljno
Za psihologinju Milicu Zelenović iz Gacka pojava golih fotografija, posebno onih na kojima su maloljetnice, znak je za uzbunu. U pitanju je, smatra Zelenović, veliki društveni problem koji može imati kobne posljedice ukoliko ga ne shvatimo ozbiljno.
”Razlog za slanje golih fotografija može biti i neki egzibicionizam, a može da bude potreba da izazovu nečiju reakciju. Ako su mladi ljudi u pitanju, vrlo je često to potreba da se dopadnu, da skrenu pažnju. Dakle, motiva može biti više, ali osoba najčešće nije svjesna koliko takvo ponašanje može da bude rizično i do čega sve može da dovede. Sa druge strane, imamo želju za osvetom i želja da se nekom nanese patnja koji pokreću one koji te sadržaje dijele”, smatra Zelenović.
Kada se nešto takvo dogodi, dodaje ona, već govorimo o žrtvi nasilja na internetu.
”A ona osjeća ono što i svaka druga žrtva. Tu su osjećaj srama, krivice, doživljaj manje vrijednosti. Može da pomisli da je napravila životnu grešku, da je situacija bezizlazna. Može da se osami, da o sebi misli jako loše, pa čak može da pomisli na suicid ili da pokuša tako nešto. Dakle, ona je u stvari žrtva nasilja. S tim, što kad govorimo o nasilju na internetu, posljedice mogu biti i gore u odnosu na nasilje u svakodnevnim, realnim, situacijama zato što je publike više. Prosto je osoba osramoćena pred mnogo ljudi, pa je samim tim i doživljaj intenzivniji”, istaknula je Zelenović u ranijem intervjuu za ”Direkt”.
Roditelji u Hercegovini nisu svjesni ”moći” interneta
Poruka za osobe koje su žrtve nasilja, kako kaže, jeste da, bez obzira na grešku, pokušaju da izvuku pouku i nastave dalje, te da zatraže podršku roditelja ili bliskih osoba, kao i stručnu pomoć.
Međutim, roditelji sa kojima smo razgovarali uglavnom nisu upoznati sa tim koliko je u Hercegovini prisutno dijeljenje eksplicitnih fotografija na društvenim mrežama. Na ovu temu nisu htjeli da govore za naš medij, a uglavnom su šokirani činjenicom da su akteri vršnjaci njihove djece koja su osnovci ili srednjoškolci, bilo da se oni nalaze na fotografijama ili da su oni ti koji ih prosljeđuju drugima.
Zelenović smatra da su upravo roditelji ti koji su, pored nastavnika i profesora, najodgovorniji za postupke svoje djece.
”Ne znam da li su roditelji svjesni rizičnosti ponašanja na internetu. Oni jesu najodgovorniji, ali su tu i osobe koje se bave obrazovanjem i odgajanjem mladih. I jedni i drugi bi trebali da educiraju mlade da onog trenutka kad pošalju fotografiju, ona više nije njihova. Da taj neko kome su poslali sliku, sa njom može da radi što god hoće – da je umnožava, štampa, dijeli, objavljuje. Zadatak roditelja jeste da to jasno kažu djeci. Drugo pitanje je koliko se roditelji bave svojom djecom, koliko znaju ko su im uzori, što ih zanima, što prate i čitaju, jer je to ono što u velikoj mjeri oblikuje mladog čovjeka. Mislim da većina roditelja nije svjesna do kakvih posljedica to može da dovede, a možda nemaju ni volje, želje, energije da se bave tim, očekujući da će to neko drugi da odradi za njih. Ili se prosto nisu snašlio”, kaže Zelenović.
Sa ovim je suglasna i Maja Vukadinović, medijski stručnjak i docentica na Fakultetu suvremenih umjetnosti u Beogradu.
”Pošto mladi najviše vremena provode koristeći internet, prije svega društvene mreže, eksplicitne fotografije Karleuše i drugih manje ili više poznatih ličnosti, mogu da vide bukvalno svi. Najprije, djeca ne bi smjela da budu izložena neprimjerenim sadržajima, a roditelji bi trebalo da kontroliraju stranice i društvene mreže koje posjećuju. Takvi sadržaji na razne načine negativno utiču na mlade. Konkretno, medijskim objavljivanjem pornografskog (eksplicitnog) sadržaja, stvara se uvjerenje u društvu da je to nešto uobičajeno, ‘što rade i poznate ličnosti’ (svojevoljno ili ne, kao u slučaju pjevačice), a mnogo lakše se prelaze granice pristojnosti i dobrog ukusa – pogotovo kod adolescenata koji tek formiraju svoj pogled na svijet”, smatra Vukadinović.
Važnost edukacije u školama
Ona dodaje da na tinejdžere svakako utiču i drugi sadržaji – od reality programa do glazbenih spotova i sadržaja na YouTubeu.
”Suština je u tome da se pojedini mladi ponašaju u skladu sa novim vrijednostima koje podrazumijevaju orijentaciju ka novcu, brzom uspjehu i slavi. Mlada osoba može da pomisli da preko svojih fotografija lako može da postane popularna makar u nekom širem krugu poznanika ili da stekne status”, pojašnjava Vukadinović.
Rezultat je, smatra, to da djevojčice postavljaju vlastite seksualne fotografije na društvene mreže često nemajući nikakvu bojazan o mogućim posljedicama – od pojavljivanja istih tih fotografija na stranicama za odrasle do raznih oblika digitalnog nasilja.
Sugovornici smatraju da su neki od načina da se problem elektroničkog seksualnog nasilja poduprijeti uvođenje seksualnog obrazovanja u škole, kao i medijske pismenosti kako bi djeca na vrijeme mogla da dobiju sliku o tome koje su posljedice dijeljenja svoje i tuđe intime sa drugima.
Budući da u svemu aktivno sudjeluju osnovci, društvo više nema vremena da nijemo promatra ovaj problem. U njegovo rješavanje moraju se uključiti svi, a prije svega roditelji koji vrlo često nisu ni svjesni da je on već ušao u njihovu kuću, piše Direkt portal.
Izborniku Zlatku Daliću nije bilo lako u pripremi utakmice s Azerbajdžanom. Nije mu lako još od kad je zasjeo na uzdrmanu klupu Vatrenih krajem 2017., kad nam je SP opasno visio.
No, nekako uvijek, ili barem u većini slučajeva, izbornik nađe rješenje i pogodi s njim. Sjetimo se samo kakve je poteze vukao na Mundijalu, a svojih dobih starih navika nije se odrekao niti nakon.
Pa je tako pogodio s Tinom Jedvajem protiv Španjolske u Zagrebu u Ligi nacija, a sad je iznenadio s postavljanjem mladog Josipa Brekala na desnog beka, igrača koji inače igra na lijevoj strani krilnog napadača, i ugasio problem koji je eskalirao na toj poziciji zbog Vrsaljkove nezamjenjivosti.
‘Sve je bilo dio plana’
Dalić je iznenadio i s Brunom Petkovićem u početnom sastavu, a neki su ostali iznenađeni što je poštedu za ovaj dvoboj dao Brozoviću i Rebiću. Izbornik je napomenuo da je to sve bilo dio plana te da se ne radi ni o kakvim iznenađenjima kao niti eksperimentima…
Jer ipak, u ovom kvalifikacijskom ciklusu na raspolaganju nema čak osmoricu sa SP-a, Lovren nije mogao igrati zbog žutih kartona pa se ta brojka popela na devet srebrnih Vatrenih koji nisu mogli igrati protiv Azera. Vrsaljko je izgubljen vjerojatno za čitave kvalifikacije, jučer je na štakama bodrio svoje suigrače. Pivarić je također ozlijeđen, Ivan Strinić još se oporavlja od problema sa srcem, a novu ozljedu koljena zadobio je Marko Pjaca.
Tin Jedvaj također nije konkurirao za Azere. Dakle, sama činjenica da ti nedostaju tri prva beka reprezentacije (Vrsaljko, Strinić i Pivarić) itekako ti stvara probleme, otežava posao i gura te u jednu situaciju gdje nemaš puno izbora, moraš riskirati, ali isto tako ako imaš dobar uvid u svoje igrače, u ono što mogu kao što Dalić ima, onda možeš staviti stvar pod kontrolu.
Brozovića izbornik nije htio forsirati, to mu je, kako je u mix zoni okupljenim novinarima kazao nakon utakmice, bilo jako bitno. Rebić je ušao u igru u drugom poluvremenu umjesto Brune Petkovića, i on nije trebao ulaziti ali eto, situacija je bila takva…
‘Sačuvali smo Rebića i Brozovića, to je meni bilo najvažnije’
“Nismo mi osvojili samo tri boda, puno smo mi stvari protiv Azerbajdžana postigli. Znači, tri boda, važna pobjeda na otvaranju kvalifikacijskog ciklusa za Euro, do pobjede smo došli malo teže od očekivanog.
Odmorili smo, sačuvali smo Rebića i Brozovića, što je meni bilo najvažnije jer njih dvoje ne bi sigurno mogli odigrati dvije utakmice u tri dana, došlo bi do problema. Zato su oni sačuvani, to mi je bilo jako bitno. Uz spomenuto, došla je i publika, ponovno je bila fantastična atmosfera, jedna sinergija navijača i igrača na terenu. Bez ikakvog incidenta… Opet je bilo to zajedništvo i mi na krilima ove pobjede i navijača idemo u Budimpeštu po dobar rezultat”, rekao nam je izbornik Zlatko Dalić nakon susreta i dodao:
“Dobili smo Petkovića i Brekala, tako da je bilo u ovoj utakmici puno dobrih stvari. Nije bilo nervoze, nema nikakve nervoze. Naravno da je bio prisutan onaj pritisak, pritisak koji je normalan. Igraš kod kuće, gubiš 1-0, prva ti je utakmica u kvalifikacijama, ne očekuješ to ali nismo gubili glavu.
Ja sam dečkima govorio i napisao ‘strpljenja, samo strpljenja’… Moramo biti strpljivi, oni su gradili, bili uporni u građenju igre, sužavali situaciju što su mogli više i napadali visoko. Dogodi se takav gol, dogodi se takva pogreška, rekao sam da će nam biti najgore, najopasnije kao što je bilo u finalu SP-a protiv Francuza, kad mi loptu izgubimo, onda je to problem. To se i dogodilo. Tako smo primili gol. No, na kraju smo bili strpljivi, pametni, te na kraju pobijedili”.
Slijedi teško gostovanje u Mađarskoj
Izbornik je prokomentirao i pobjedu Slovačke nad Mađarskom 2-0, sljedećim protivnikom Vatrenih u nedjelju u Budimpešti…
“Može biti vrlo nezgodna utakmica, ali mi smo viceprvaci svijeta, ja vjerujem u nas, puni smo samopouzdanja. Možemo to dobro odigrati. Idemo na pobjedu, naravno, ne idemo tamo se braniti. S tri boda iz te utakmice rješavamo puno toga u našoj grupi E. Ali što je, tu je, vidjet ćemo što će biti.
Bitno za naglasiti da ćemo biti još i jači za nekoliko igrača. Dakle radi se o Brozoviću, Rebiću i Lovrenu, Jedvaju. Bit ćemo nešto konkretniji u fazi obrane. Svaka utakmica će biti teška, mi ne možemo očekivati da ćemo Azerbajdžanu i Slovačkoj dati odmah pet komada. Nema toga više, nogomet je danas takav. Evo, Kazahstan je dobio Škotsku 3-0, to je nogomet, Moraš bit stalno oprezan, stalno kompaktan, stalno zajedno da bi pobijedio”.
Teško izborena, očekivano teško, oslabljena Hrvatska protiv izrazito defenzivno orijentiranog suparnika imala je mnogo problema u igri, mnogo toga nije bilo kako je trebalo biti da bi se probio bunker Azera, ali navijači na tribinama nisu odustajali, bodrili su svoje ljubimce, nisu se čuli zvižduci već u 25. minuti, oni isti koji se znaju čuti na Maksimiru ako i kad reprezentacija Hrvatske u susret ne uđe dobro, ako se stvari na terenu ne odvijaju prema željenom, očekivanom i priželjkivanom scenariju…
‘Nastavljamo Rusiju’
“To je taj dobitak, tako je bilo i sa Dinamo. Kad sam ga gledao moram priznati da nisam čuo nikakve zvižduke, samo pozitiva, mi guramo pozitivu. Hvala Bogu da je narod prihvatio pozitivu. Jer, u nama je puno negative, previše… Pa bar da je u nogometu pozitivno. I da nema pljuvanja i da nema vrijeđanja, ljudi su nas podržavali, vidjeli su da možemo, da hoćemo, da tražimo rješenja. Javila nam se i predsjednica, bila je u svlačionici, čestitala je dečkima, nastavljamo Rusiju”, zaključio je Zlatko Dalić i slavodobitničko otišao prema autobusu Vatrenih podno maksimirskog juga.
U Zračnoj luci Mostar posljednjih tjedana dosta je živo. Zrakoplovi u zimskom periodu u ovoj zračnoj luci su dosta rijetki, tako da su čelnici jedine hercegovačke zračne luke angažirali veliki broj građevinskih radnika koji rade na proširenju zgrade.
Zgrada zračne luke dobiti će novi izgled uskoro, a nadamo se da će sa ljepšom zgradom krenuti i veći broj putnika. Na našim fotografijama možete vidjeti samo jedan mali djelić radova u ovoj zračnoj luci.
[Best_Wordpress_Gallery id=”54″ gal_title=”Pogledajte fotografije radova na proširenju zgrade Zračne luke Mostar”]
Hercegovina.in
Mostarac ljubitelj dobre kapljice kao i obično vraćao se kući nakon večeri provedene u omiljenoj birtiji.
Kako je vidno pod dejstvom alkohola zaustavlja ga policajac i pita:
– Gospodine jeste li to vi pijani?
Mostarac mu odgovori: Jes’ to ti majketi novi?
-Gospodine nešto sam pitao. Jeste li pijani?
Jok eto ti si, reču mu Mostarac i produži dalje.
O ljetu u Hercegovini bih mogla pisati bez prestanka. Koliko smo preko zime vezani za unutrašnje prostore, ljeti živimo izvana. Ljeto u Hercegovini je vječita inspiracija, miris duhana i bostana, miris uštipaka i roštilja u zraku, seoske fešte i Gospojina. Ljeto u Hercegovini je djetinjstvo u malom, plastičnom bazenu, trčanje po travi oko stare kuće, zvuk motora za napajanje krompira, cvrčci i miris sijena. Ljeto u Hercegovini su turniri u malom nogometu, pečeni kukuruz usred polja i noćne šetnje. Ljeto obilježava živote ovdje. Jesu i ostala godišnja doba, sigurno, ali emocije i uspomene ostaju jake i visoke poput temperature. U ovoj kolumni donosim mozaik sjećanja na djetinja i mlada ljeta, na jedno i jedinstveno ljeto u Hercegovini.
Za ljude koji žive na selu u Hercegovini, uobičajena je pojava imati dvije kuće, staru i novu. U staroj su živjeli/žive djedovi i bake. To je kuća gdje ti je odrastao otac. Stare kuće nose neke mirise uspomena i duhove prošlosti. Kao da svaki predmet priča posebnu priču i svjedoči o životima koji su tu proveli živote. Stara kuća govori o tvojoj lozi, o povijesti tvoje krvi. Stare kuće u Hercegovini su pravljene od kamena, zidova debelih do metar, koji zimi čuvaju toplinu, a ljeti stvaraju svježinu. Kada pomislim na staru kuću moje obitelji, jedna od najjačih slika u mojoj glavi je babin eurokrem. Eurokrem je univerzalni naziv za čokoladno-mliječni namaz kojim premazujemo kruh ili palačinke. U ono poslijeratno doba, kada u radničkim obiteljima, iz kakve i sama potječem, nije bilo novca na bacanje, sve je izgledalo dvostruko ljepše i slađe upravo zato što ga je bilo u manjim količinama. Sjećam se situacija ispred stare kuće kada bi baba nas, šestero svoje unučadi, poredala ispred sebe, uzela teglu eurokrema, onog zebrastog, otkidala zalogaj po zalogaj kruha, mazala eurokremom i ukrug nam prinosila zalogaje ustima. To je najslađi slatkiš kojeg pamtim. Baba bi napravila tri-četiri kruga i kazala da je dosta. Više iz ekonomičnih, a manje iz dijabetičnih razloga. Danas, kad je kilogramska Nutella na svakom koraku, okus nije ni približno dobar kao onaj od eurokrema iz djetinjstva. Ispred stare kuće se odvijaju svi važni događaji u godini: fešte, pečenje rakije, svinjokolja, roštilji, pravljenje ajvara i likera, svakodnevno pijenje kave. Stara kuća mami da se u njoj nastave stvarati uspomene. Stara kuća je riznica uspomena i zbog toga i jest bogata, koliko god trošno izgledala.
Ljetne noći u Hercegovini mame vani jer su prilika za osvježenje nakon vrućeg i sparnog dana. Svi koji mogu su vani, bilo da piju višnju i jedu bostan na čatrnji, bilo da šetaju, bilo da peku kukuruz u polju. Ovo zadnje je često za mlađu ekipu koja se sastane na sred polja, zapali vatru, nabavi (ukrade iz polja) mlade kukuruze i peče ih na vatri, uz samo malo soli. U takvim ekipama uvijek imate osobe koje rade, osobe koje govore kako treba raditi i osobe koje promatraju sa strane i čekaju kad će biti gotovo da mogu navaliti. Obično se sjedi na panjevima, kukuruzi se stave na duge drvene ili metalne šipke i tako se peku. Naravno, uvijek imaš onog asa koji nabavi piće, a to je isto uvijek jedna osoba. Glazba se pusti iz auta i tako traje druženje do duboko u noć.
Moje ljeto u Hercegovini su i tikvice. Rugala sam se rodicama koje su često pravile pohane tikvice, na način kako to mogu jesti i da je to za mene pohana tikva. No, jednog dana sam došla kod njih, bila sam gladna i nešto je savršeno mirisalo. Rodica je iznijela sebi upravo pohane tikvice i kruh. Morala sam probati. Na kraju sam sama pojela čitav tanjur tikvica i dušila se u njima. Prvo se rugaš, pa onda ti postane jedno od najdražeg jela. Tako je to često u životu, na prvu osudimo nešto/nekoga što/tko bi nam mogao postati omiljen.
Hercegovina je posebna po svemu. Po svome vrelom ljetu pogotovo. Vrijeme je to nastanka uspomena. Valjda kako imamo manje odjeće na sebi, sve se dvostruko više lijepi na nas. Tako i uspomene, osjećaji, želje i strahovi. Tko preživi ljeto u Hercegovini, može preživjeti sve. Jer ovdje se ljeti i dobro i loše duplo jače doživljava.
Nakon deset sati pregovora sinoć je postignut konačni dogovor europskih institucija o zabrani dvostrukog kvaliteta proizvoda na istoku i zapadu EU u okviru revizije Direktive o nepoštenoj poslovnoj praksi.
Hrvatska europarlamentarka Biljana Borzan je rekla kako je riječ o završetku petogodišnje borbe koja će rezultirati jednakim kvalitetom svih proizvoda u cijeloj Europi, piše Index.hr.
– Teško je ne biti emocionalan u ovakvom trenutku. Kad sam krenula u ovu borbu, uvjeravali su me da je to unaprijed izgubljena bitka jer neću moći nadjačati pritisak multinacionalnih kompanija. Srećom, posložilo nam se, sve zemlje iz istočne EU u svim institucijama su radile u istom smjeru i nisu pristajale na kompromis – kazala je Borzan.
Istraživanje koje je provela s Hrvatskom agencijom za hranu je bilo, kako kaže, kap koja je prelila čašu jer su rezultati pokazali da je trećina prehrambenih i neprehrambenih proizvoda u Hrvatskoj nižeg kvaliteta nego u Njemačkoj, ali i skuplja. Čak 82 posto hrvatskih građana se izjasnilo kako smatraju da nas multinacionalne kompanije tretiraju kao građane drugog reda.
– Mene su ti rezultati obvezali i obećala sam da neću stati dok ne ostvarimo stvarnu ravnopravnost za sve građane EU. To je bio rovovski posao, ali sinoć je dogovorena zabrana različite kvalitete za sve proizvode, dakle i hranu, ali i tehniku, automobile i slično – objasnila je Borzan.
Dogovorena je i sigurnosna odredba da Evropska komisija mora u roku tri godine napraviti ocjenu efikasnosti novih pravila i po potrebi ih postrožiti.
Prema proceduri, dogovor još moraju potvrditi i Vijeće i Europski parlament konačnim izglasavanjem u narednim tjednima.
Direktiva propisuje da će kazne za proizvođače koji plasiraju dvostruki kvalitet biti do četiri posto njihovog godišnjeg prometa. Paralelno sa zakonodavnim procesom ide i europsko istraživanje kvaliteta proizvoda za koje je sredstva iz EU budžeta osigurala upravo Borzan.
No, što ova odluka konkretno znači? Jednostavno, proizvodi će u svim zemljama EU trebati biti jednakog kvaliteta. Dosad to često i nije bio slučaj, a postoji bezbroj primjera u kojima se ustanovilo da su proizvodi u zapadnim, bogatijim zemljama znatno kvalitetniji nego na istoku Europske unije.
Dobar primjer za takvu praksu je popularni namaz ”nutella”.
Tako je istraživanje zastupnice Borzan prije nekoliko godina usporedbom hrvatske i njemačke ”nutelle” utvrdilo da proizvod iz Hrvatske sadrži sirutku u prahu i manji postotak obranog mlijeka u prahu, dok proizvod iz Njemačke sadrži samo obrano mlijeko u prahu. Sirutka je jeftinija sirovina. Također je primijećena značajna razlika u boji, konzistenciji, mirisu i okusu proizvoda: proizvod kupljen u Hrvatskoj je slađi, gušći i aromatičniji na kakao, dok je proizvod iz Njemačke tamniji, aromatičniji na lješnjak i maziviji.
No, sad je takvoj praksi kraj, a hrvatski potrošači dobivat će jednako kvalitetne proizvode kao potrošači u Njemačkoj i drugim zemljama. Jasno, ”nutella” je samo jedan od takvih proizvoda.
Sve više se šuška da je Severina Kojić prekinula suradnju sa svojim najbližim suradnicima; menadžerom Tomicom Petrovićem, PR stručnjakom Davorom Grginom i advokatom Darijom Budimirom. Jutros je srbijanski Kurir objavio članak s bombastičnim naslovom “KEBINA SNAJKA PUKLA POSLE RAZLAZA S MENADŽEROM: Seve na ivici nervnog sloma! Nema nastupe, ostala bez 70.000 eura”, a u njemu su nagađanja o svađi između Severine Kojić i njenih dugogodišnjih suradnika.
Kako navodi Kurir brigu oko njene karijere preuzeo je njen muž Igor Kojić, a kojem taj posao baš i ne ide. Naveli su i da je Severina nekada pjevala za osam ili deset tisuća eura, dok joj suprug sada ugovara nastupe za pet tisuća.
– Severina je nemilosrdna prema Igoru otkako ju je Tomica napustio. Histerizira na njega, zahtijeva da se više angažira. On to sve tolerira i trudi se, ali niko nije zainteresiran za njezine pjesme pa mu je teško raditi – rekao je izvor blizak Kojićima za Kurir.
Također, Kurir je naveo kako je njen posljednji album kod publike prošao katastrofalno i da je interes za njom naglo nestao. Severina je otkazala i posljednja tri nastupa, a novinari Kurira su se pozabavili i njenim nastupom za Dan ženana Zlatiboru koji su nazvali potpunim krahom. Navodno, pjevačica je prodala samo 120 ulaznica za taj nastup, dok ju je u posjećenosti potpuno potukla Maya Berović koja je trenutno najpopularnija pjevačica u Srbiji.
