Nedjelja, 8 lipnja, 2025
Naslovnica Blog Stranica 2959

Mate Anić iz Jara, veliki čuvar hercegovačke tradicije

Uz gusle su opjevani svi junački podvizi kroz našu višestoljetnu prošlost, društveni i politički događaji, radost i prkos, tuga i otpor tuđini. Gusle su jedini instrument na kojem je pisana cijela povijest naroda; tuga i radost ljudi, njegovih divova, heroja i heroina, piše Večernji list BiH.

Nekadašnja su “sila” bila nezamisliva bez gusala i junačkih pjesama. Pjevanje uz gusle izgleda priprosto i jednostavno, ali je u selu bilo jako malo vrsnih guslara i sve bi ih se gotovo moglo prebrojiti na prste jedne ruke, a guslari su imali izniman ugled u selu. Guslari su nekad bili jedini kroničari nepisane povijesti svoga naroda i njegovih davnih zgoda i nezgoda. Danas se gusle mogu čuti tek u rijetkim prigodama.

Iseljenici ih čuvaju

No, i danas ima ljudi koji čuvaju tradiciju svojih starih. Jedan od takvih osoba, kojih se na ovim prostorima mogu prebrojiti na prste jedne ruke, jest 73-godišnji Mate Anić iz širokobriješkog sela Jara. Mate, ali i cijela njegova obitelj, trude se od zaborava sačuvati narodne običaje.

Gudi Mate, ali i dipli i svira dvojnice, frulu, usnu harmoniku te udara na lirici i tko zna što sve Mate svira. K tomu Mate još i svojim rukama izrađuje instrumente. Zahvaljujući Mati, gusle, diple i svirale još se mogu čuti u Matinu selu Jarama, ali i diljem svijeta gdje ih iseljenici, jer ih podsjećaju na rodni kraj, kao najveću dragocjenost čuvaju u svojim domovima.

– Prva svirka koju sam čuo u životu bila je cviljenje gusala. Tu ljubav mi je usadio moj pokojni djed i danas čuvam gusle na kojima je gudao. Od tada gusle su moja svakodnevica. Ili pjevam uz gusle, ili pišem pjesme za gusle, ili ih gradim – objašnjava Mate. U obiteljskoj kući prizemlje je rezervirano za Matine gusle, i ne samo za njih. Osim tridesetak gusala koje spremne čekaju svoje vlasnike, pred kućom je još dvadesetak drvenih gromada koje će pod vještom Matinom rukom jednoga dana proizvoditi čarobne zvuke.

Dok se na nekim komadima drva tek naziru konture budućeg instrumenta, jedne su već u završnoj fazi izrade. U pretrpanoj Matinoj radionici već nekoliko desetljeća nastaju najljepši modeli gusala. Dosta strpljenja, rada i preciznosti potrebno je za izradu, a Matine vješte ruke dosad su izradile oko 500 gusala.

– Izrada gusala težak je i složen posao koji zahtijeva mnogo drvodjeljskog i rezbarskog umijeća, ali i kreativnosti. Osnovni materijal dobro je osušeno javorovo drvo, malo uštavljene mlade jareće kože, a najbolja je pseća koža. Umjesto konjskih dlaka, sada se sve više za strune na instrumentu i na gudalu koriste tanke najlonske niti. Tu je i “penjec” i gudalo, dijelovi bez kojih gusle ne bi davale zvuka.

Ni svako drvo od javora nije dobro, što je trupac s više razine, daje bolji zvuk. Svaki primjerak posebna je priča i izrađen je s puno ljubavi jer treba strpljivo obraditi trupac da bi se izradile gusle. Čovjek koji izrađuje gusle tome poslu mora biti u potpunosti posvećen i pri tome imati veliku koncentraciju kako bi ispoštovao način izrade.

Za svaki primjerak treba i dosta pozornosti, energije, a najviše ljubavi. Točnije, za njihovu izradu treba imati dušu – kaže Mate. Svaka šara, svaki lik na guslama, kako reče, rezbare se ručno pa je pogrešku teško ispraviti. Ali Mati je ovaj posao postao već rutina.

Pokušavao je Mate i strojevima, ali to nije to!

– Nije izrada gusala samo izdubiti drvo, izrezbariti ga i ukrasiti, već, prije svega, podešavanje zvuka. Kada dobar guslar instrument uzme u ruke, da se ne zastidiš. Treba, dakle, imati i sluha. Da bi se dobio dobar zvuk kalica, odnosno trupa gusala, treba se dobro iskopati, odabrati i nategnuti koža, ali i pravilno zategnuti strune – priča Mate i opet napominje da se gusle rade ručno, bez strojeva.

– Malo ljudi zna da postoji manje i više akustično drveće. Gusle se najčešće izrađuju od javora, potom od bijelog bora, kruške, oraha, jasike i trepetljike. Od sječe drveta do završetka izrade protekne dosta vremena, a pritom je najvažnije sačuvati drvo od pucanja. Dogodi se da radiš danima i jedan pogrešan korak i drvo pukne. Te gusle više nisu za uporabu, mogu poslužiti samo kao ukras – kaže Mate.

Matina ljubav prema starinama nije se zaustavila samo na guslama. U njegovoj radionici mogu se naći i diple, dvojnice, lirice i drugi instrumenti koji se izrađuju od drva. Ni to Mati nije bilo dovoljno, tu su i drveni tronošci, “šćemlije” (male drvene klupice), drveni križevi, drvene žlice, očenaši… koji su proizvod Matinih ruku i mašte.

Pravio je i druge drvene alatke koje su već davno izašle iz upotrebe. Pravio je sve što se može napraviti od drva, materijala koji ovom umjetniku leži na srcu, a ide mu i od ruke. Kako reče, drvo ima posebnu toplinu i njime treba raditi s oprezom i ljubavlju. Osim bezbroj drvenarija, Matina radionica puna je namještaja i pomagala koje su koristili Matini preci. Kako sam kaže, svaka stvar ima svoju priču, koja je ujedno vezana za njegove susjede i ukućane.

– Izdao sam do sada 11 svojih nosača zvuka, a koliko sam pjesama napisao, to nitko ne zna, vjerojatno na stotine. Dođe to samo od sebe. Nekada uzmem gusle i počnem iz glave pjevati uz njih. Ima tu i pjesama koje slave naše povijesne junake, kao primjerice Andricu Šimića, Mijata Tomića i druge, ali i junake naše novije povijesti, kao što su Franjo Tuđman, Gojko Šušak i drugi. Opjevani su i mnogi događaji, a ima tu i šaljivih pjesama – kaže nam Mate, jedan od poznatijih guslara u Hercegovini, koji je zahvaljujući svom umijeću na ovom instrumentu i britkom glasu obišao cijelu zemlju, a čest gost je i u Hrvatskoj.

Gusle su postale nerazdvojni dio Matina života, točnije cijele Matine obitelji, a zavolio ih je još kao dijete. Ne zna, naglašava, koliko mu vremena treba za izradu jednog instrumenta jer poslu pristupa krajnje ozbiljno. Dok se radi, treba razgovarati s drvom jer ono, kaže Mate, ima dušu.

Svoje znanje i ljubav prema tradicionalnim instrumentima, ali i prema drvu, prenio je i na djecu i unuke. Matin dom riznica je tradicije. Tu se može osjetiti pravi duh običaja zapadne Hercegovine. Sa suprugom Nadom sakupio je i od zaborava sačuvao brojne predmete i narodne nošnje. Kaže da mu je u tome pomoć supruge od presudne važnosti. – Moram reći pravu istinu: da mi nije nje, ne bih radio ovo što radim niti bih imao ovo što imam – kaže Mate.

Razlikuju se od prijašnjih

Koliko je dosad izradio gusala, ni sam ne zna, no siguran je da ih je više uradio nego što godina ima dana. Prema nekim procjenama, između 400 i 500. Mate se nada da će iz njegove radionice svjetlo ugledati i tisućite gusle. Ono što Mate ne stigne, uradit će njegovi nasljednici, vjeruje.

Jedno je sigurno, Matine gusle danas krase mnoge stanove u BiH, ali su mnoge otišle i diljem Europe, a neke krase zidove u Americi, Kanadi, Australiji… Ispravlja me Mate i kaže da većina od njih ponekad i zagudi. Kako tvrdi, današnje gusle umnogome se razlikuju od onih od naših starih. Nakon završenih radova oko rezonatora i struna, rezbarenje s uglavnom nacionalnim motivima iziskuje mnogo rada i strpljenja.

Dok su nekada to bila obilježja orlova, konja…, danas na njima dominiraju nacionalni simboli. Valjda je na ovim prostorima došlo takvo vrijeme. Gusle su stari glazbeni instrument koji se danas pojavljuje samo u rijetkim i svečanim prigodama. Stoljećima su gusle čuvale naš nacionalni identitet. Današnja mladež ne pokazuje veliko zanimanje za glazbu svojih pradjedova, naprotiv, ignorira taj način deseteračkoga pjevanja. No, zahvaljujući Mati i njemu sličnima, Hercegovina će sačuvati svoju tradiciju.

Obavijest o obilježavanju svjetskog dana bubrega

Djelatnici i studenti Farmaceutskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru dana 14.3.2019. u terminu od 9.00 do 11.00 sati obilježavati Svjetski dan bubrega, prigodnim edukacijama, savjetovanjima i dijeljenjem informativnih propisa o pravilnoj brizi o bubrezima.

Edukacija će se održati u prostorijama Mepas mall-a, na prvom katu i namijenjena je svim građanima koji žele znati više o zdravlju bubrega, a zainteresirani će se o svom zdravlju moći posavjetovati i sa dekanicom Farmaceutskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru, prof. dr. sc. Monikom Tomić, spec. interne medicine, subspecijalist nefrolog, predstojnicom Klinike za unutarnje bolesti s centrom za dijalizu SKB Mostar.

Trauma za dvije majke iz Novog Travnika i Žepča: U bolnici zamijenjene bebe!

U bolnici “Dr. fra Mato Nikolić” u Novoj Biloj nepažnjom medicinskih sestara zamijenjena su novorođenčad. Ovo, u najmanju ruku, traumatično iskustvo doživjele su majke iz Novog Travnika i Žepča, koje su se u bolnici u Novoj Biloj porodile istog dana.

Primijetila po kosi

Sve se odigralo još prije dva mjeseca, ali je preksinoć u našu redakciju stigao anonimni dopis, u kojem se tvrdi da su medicinske sestre prilikom kupanja beba zamijenile narukvice beba, zbog čega je došlo do zamjene.

Kako su bebe rođene istog dana, majke su ležale u istoj sobi. Istog dana su dobile i otpusno pismo.

Prema navodima iz dopisa, jedna od majki prije odlaska iz bolnice primijetila je da je beba koja joj je vraćena s kupanja, drugačija, odnosno imala je mnogo više kose nego dan prije.

– Medicinske sestre rekle su joj da griješi i poslale je kući uz otpusnicu doktora. Greška je otkrivena sasvim slučajno kad je, nakon nekoliko dana, beba dovedena na redovnu kontrolu. Doktor je primijetio da se kilaža bebe ne poklapa s trenutnim stanjem i onim što piše na otpusnom listu, jer je nemoguće da beba tako mnogo poraste za nekoliko dana – opisuje se u pismu koje je upućeno Dnevnom avazu.

Nakon što je doktor zatražio da se detaljno provjeri o čemu se točno radi, majkama je priopćeno da bebe nemaju istu kilažu i visinu kao na otpusnom pismu.

Ružno iskustvo

Tragom ove informacije, kontaktirali smo jučer bolnicu u Novoj Biloj. Šefica Pedijatrijskog odjela, dr. Andrijana Kovač nije bila raspoložena za medije pa nam je odmah spustila slušalicu. No, direktor bolnice, dr. Velimir Valjan potvrdio je za Dnevni avaz da se traumatični slučaj dogodio, s tim što on tvrdi da zamjena nije trajala “nekoliko dana”, kako piše u anonimnom dopisu, nego mnogo kraće.

– Zamjena je trajala svega sat, a ne nekoliko dana. Točno je da se to desilo, bebe su rođene na isti dan, a istog dana su bile spremne za otpust. Sestra je greškom zamijenila narukvicu. Kad su žene otišle, skontali smo grašku i pozvali smo ih – tvrdi dr. Valjan.

Dodaje kako su roditelji bili u šoku, ali da je ipak riječ o “ružnom iskustvu”.

Kažnjene medicinske sestre

Glavna sestra je, kako je potvrdio direktor bolnice, kažnjena i smijenjena je s te pozicije.

– Premještena je na drugi odjel. Provedena je procedura, a sestre koje su radile su, također, premještene – rekao je dr. Valjan.

U rijeci pronađeno tijelo starije Mostarke

Završena je potraga za starijom ženom, rođenom 1934. godine, nastanjenom na Buni kod Mostara, koja je nestala prije nekoliko sati i čiji je nestanak Operativnom centru FUCZ-a prijavio njen sin.

Pripadnici FUCZ-a, njih sedam, uključili su se u potragu u koju su već bili uključeni i Interventna spasilačka služba Mostar, koja je prva stigla na lice mjesta, i nekoliko stanica GSS-a u BiH.

Pored rijeke su nađene papuče, a postojale su i informacije da je viđeno tijelo kako pluta te se odmah sumnjalo na utapanje. Grupa iz HGSS-a koja je pretraživala teren uz obalu pronašla je tijelo tri kilometra nizvodno od mjesta nestanka. Nažalost, liječnik koji je stigao na lice mjesta konstatirao je smrt. Na terenu je i tužitelj koji je obavio očevid i potvrdio identitet nestale žene.

Pripadnici FUCZ stavili su na raspolaganje svoje vozilo i pomogli u transportu. Tim Federalne uprave civilne za spašavanje na vodi sa čamcima i potrebnom opremom bio je u pripravnosti kako bi se uključio ako se za to ukaže potreba.

Podsjećamo, starija žena nestala je jutros oko 10.30 sati u mjestu Buna, južno od Mostara. Odmah po pozivu rodbine na teren su izašli potražni timovi ISS Mostar, kojima se pridružuju timovi HGSS Mostar, HGSS Čitluk i HGSS Čapljina te FUCZ.

Olujna bura prevrnula prikolicu u Mostaru

Jaka bura u Hercegovini ponovno uzrokuje probleme na prometnicama. Kako javlja čitatelj portala Jabuka.tv do prevrtanja kamiona na Bišću polju došlo je u utorak oko 15 sati, a zasad nije poznato ima li ozlijeđenih.

Do prevrtanja prikolice kamiona došlo je na putu Mostar – Nevesinje, u blizini skretanja za Blagaj.

Englezi objavili senzaciju: Zar je moguće da će Zidane ovo napraviti Modriću?!

Na klupu madridskog Reala nakon samo devet mjeseci vratio se legendarni nogometaš Zinedine Zidane (46).

Za sve navijače Reala ovo je odlična vijest, ne samo zbog Zidaneove trenerske veličine, već i zbog toga što ovaj Perezov potez znači da će se momčad na ljeto itekako osvježiti te da će čelnici kluba posegnuti duboko u džep.

Na ljeto se očekuju velike promjene u svlačionici, a prema pisanju britanskog Independenta, Zidane će dobiti 350 milijuna eura za pojačanja. I sada dolazimo do ključne informacije u članku britanskog portala – u novom Realu neće biti mjesta za Luku Modrića?!

“Gareth Bale i Luka Modrić su među igračima za koje se očekuje da će napustiti klub”, piše Independent. Navodi se i da će se Real baciti u lov na Neymara, Christiana Eriksena, Edena Hazarda i Kyliana Mbappéa.

Inače, Modrić i Zidane ranije su odlično surađivali, a hrvatski kapetan nedavno je s Realom dogovorio produljenje ugovora. Je li se što u međuvremenu promijenilo, doznat ćemo tijekom ljetnog prijelaznog roka, no očito je da će u Realu biti vrlo prometno.

– Sigurno je da će biti promjena, neki igrači će otići, ali ne bih sad o tome, rekao je Zidane jučer na predstavljanju.

Izmišljen novi okus sladoleda, biste li ga probali

Prehrambena kompanija “Wattie’s” najavila je sladoled s okusom umaka od paradajza, što je izazvalo podijeljene reakcije na društvenim mrežama.

Novozelandska firma novi proizvod najavila je na svojoj Facebook stranici, gdje su mnogi odmah izrazili gađenje takvim kombiniranjem okusa.

– Samo zato što možete, ne znači da biste trebali – komentar je koji je dobio najviše lajkova.

– Volim sladoled i volim umak od paradajza kao začin, ali ne zajedno – dodali su drugi.

Ali nisu svi bili negativni, bilo je i onih koji su priznali da bi odmah isprobali ovaj sladoled.

Vjerovatno ima bolji okus nego što zvuči. Biste li ga vi probali?

Nakon optužbi da je riječ o uranjenoj prvotravanjskoj šali, glasnogovornik firme Ben Cochrane potvrdio je kako je sladoled stvaran.

– Nisam siguran koliko ljudi bi ga kupilo, da budem iskren, ali napravit ćemo uzorke i vidjeti što će se dogoditi – navodi Ben.

Objasnio je kako je ideja došla nakon izvještaja nekih ljudi da vole umak od paradaiza na sladoledu.

Kup susret sa Sarajevom je utakmica sezone za nas

Zrinjski će u srijedu u Mostaru pokušati nadoknaditi 0:1 zaostatak za Sarajevom iz prvog susreta četvrtfinala Kupa BiH, a prema riječima trenera “Plemića” Blaža Sliškovića, bit će to utakmica sezone za njegovu ekipu.

“Ako prođemo Sarajevo, ostali protivnici koji bi nas mogli dočekati u polufinalu i finalu sigurno su manje kvalitetni, tako da bih u ovom trenutku rekao da je to utakmica sezone za nas, posebno ako uzmemo u obzir bodovnu razliku koju ima Sarajevo u prvenstvu”, kazao je strateg Zrinjskog na konferenciji za novinare.

Slišković je istaknuo kako će njegovi nogometaši morati biti koncentrirani svih 90 minuta utakmice kako bi protivniku dali što je moguće manje prilika za postizanje gola.

Koliko je Sarajevo opasno, dodao je Slišković, vidjelo se u nedjelju u Širokom Brijegu, gdje su nogometaši Husrefa Musemića, u razmaku od desetak minuta, odigrali tri ubojite kontre, zabili tri gola i riješili utakmicu.

U nastavku sezone Sarajevo je u četiri utakmice upisalo četiri pobjede, primivši u te četiri utakmice samo jedan gol, dok je Zrinjski upisao tri remija i jedan poraz, zabivši svega jedan gol.

“Svi argumenti su na strani protivnika, i samopouzdanje, i kvalitet igre, i imaju razloga da s optimizmom očekuju sutrašnju utakmicu. Ja se nadam kako bi to moglo potaknuti moje igrače na dodatni angažman i motiv”, kazao je Slišković.

Kada je u pitanju kadar za sutrašnju utakmicu, Slišković neće moći računati na Ivana Čurjurića, Abida Mujagića i Nermina Hajdarevića, koji su upisali nastupe za druge ekipe u ranijoj fazi Kupa.

Nekoliko igrača muče lakše povrede, a za sada je sigurno da će utakmicu propustiti Dalibor Veselinović.

S druge strane, nakon dužeg vremena Damir Šovšić je spreman, a u konkurenciji će biti i krilni napadač Staniša Mandić, koji bi mogao upisati svoj prvi nastup i pomoći Zrinjskom u rješavanju problema kronične neefikasnosti.

Utakmica Zrinjski – Sarajevo igra se u srijedu na stadionu HŠK Zrinjski od 16 sati.

Biskupa Ratka Perića naslijedit će don Željko Majić?

Dr. Ratka Perića, biskupa Mostarsko-duvanjske biskupije, naslijedit će don Željko Majić, objavio je portal Oluja.info pozivajući se na više izvora.

Četiri biskupije u Bosni i Hercegovini uskoro će dobiti nove poglavare, a prve su Mostarsko-duvanjska i Trebinjsko-mrkanska koje će novog biskupa, kao i dosad, imati u istoj osobi – kao biskupa i upravitelja.

U rujnu 2020. BiH će dobiti i novog nadbiskupa metropolita, a 2021. biti će imenovan i novi biskup banjolučki. No, zbog Hercegovačkog slučaja i sporenja biskupa i franjevaca oko ukazanja u Međugorju, najzanimljivija je situacija u Mostaru.

Don Željko Majić je rođen u Drinovcima, 28. ožujka 1963., od oca Mihovila i majke Matije i ima još dva brata i tri sestre.

Osnovnu je školu pohađao u Drinovcima (1969.-1977.), humanističku gimnaziju u Biskupijskom sjemeništu u Dubrovniku (1977.-1981.) s ispitom zrelosti (12. lipnja 1981.). Vojnu je obvezu odslužio u Požarevcu (1981.-1982.). Filozofsko-teološki studij završio u Sarajevu (1982.-1988.)

Zaredio ga je za svećenika Mostarsko-duvanjske biskupije u mostarskoj katedrali Marije Majke Crkve, 29. lipnja 1988., biskup Pavao Žanić (+2000.).

Najprije je imenovan upraviteljem Svećeničkog doma u Potocima (1988.-1989.), zatim župnim vikarom u katedralnoj župi u Mostaru (1989.-1993.).

Poslijediplomski studij pastoralne teologije u Rimu, s boravkom u Međunarodnom zavodu sv. Pavla, pohađao je na Papinskom Lateranskom sveučilištu (1993.-1995.) i postigao magisterij u lipnju 1995. s tematikom: „Pastoralni problemi u Trebinjskoj biskupiji pod Turcima i pastoralna skrb Kongregacije za širenje vjere.“

Don Željko je nakon povratka sa studija iz Rima obavljao više pastoralnih službi u Hercegovini: katedralni župni vikar u Mostaru (1995.-1997.), biskupov tajnik (1997.-2000.), župni upravitelj župe Blagaj-Buna (2000.-2006.).

Članovi Biskupskih konferencija Hrvatske i BiH predložili su ga za vicerektora Svetoga Jeronima u Rimu, saslušavši mišljenje rektora msgr. dr. Jure Bogdana.

Jedini konkurent za biskupsku dužnost don Željku je jedan svećenik koji djeluje u Kanadi ali kojemu su šanse za preuzeti biskupsko mjesto minimalne.

Najviše korisnika socijalne pomoći u Konjicu i Prozoru

Na sjednici Vlade HNŽ-a, na prijedlog Ministarstva zdravstva, rada i socijalne skrbi, usvojena je odluka kojom je visina stalne novčane pomoći za jednočlano kućanstvo sa 100 KM povećana na 130 KM, za što je u ovogodišnjem proračunu osigurano ukupno 800.000 maraka, piše Večernji list BiH.

Tragom ove informacije, od Ministarstva zdravstva rada i socijalne skrbi tražili smo podatke o tome koliki je broj korisnika socijalne pomoći u ovoj županiji i kakav je on u odnosu na prijašnje godine.

Gotovo 400 kućanstava

Prema podacima iz spomenute institucije, trenutačno se socijalna pomoć isplaćuje za 385 kućanstava na razini županije. Iako bi se očekivalo da najviše onih koji primaju socijalnu pomoć dolazi iz Mostara jer polovina stanovništva HNŽ-a živi u ovome gradu, to nije slučaj.

Možda i neočekivano, najviše korisnika socijalne pomoći je u Konjicu i Prozoru. Tako u Konjicu pomoć prima 86 kućanstava, od toga 70 jednočlanih, 12 dvočlanih, tri tročlana i jedno četveročlano. Slično je stanje u općini Prozor-Rama gdje ovu pomoć prima čak 69 kućanstava. Od toga je 60 jednočlanih, šest dvočlanih, jedno tročlano i jedno šesteročlano.

Na općinu Neum gleda se uglavnom kao na turističko središte koje bilježi velik rast prihoda i turista, ali podaci govore kako 44 jednočlana kućanstva primaju socijalnu pomoć i po tome je na trećem mjestu u Hercegovačko-neretvanskoj županiji. Stolac je na četvrtom mjestu s 43 kućanstva koja primaju socijalnu naknadu iz županijskog proračuna, zatim Čapljina s 40, Jablanica s 35 te Mostar s 31 socijalnim kućanstvom kojima je potrebna pomoć. Pomalo iznenađujući je podatak kako socijalnu pomoć prima i 21 kućanstvo u Ravnom.

S obzirom na to da se radi o jednoj od najmanjih općina u državi, može se reći kako je ovaj broj relativno visok u odnosu na ukupan broj kućanstava.

Broj korisnika

– Broj korisnika u odnosu na ranije godine uglavnom je isti i nema velikih odstupanja – rekli su za Večernji list u Ministarstvu zdravstva, rada i socijalne skrbi. Sigurno je kako pomoć od 130 maraka ne može uvelike pomoći ljudima koji primaju socijalnu pomoć, a iz županijske Vlade u Mostaru poručili su kako se nadaju da će u budućnosti biti više prostora u proračunu za ovu namjenu.

S obzirom na to da se očekuje kako će broj nezaposlenih biti značajno smanjen u idućih mjesec dana zbog dodjele subvencija za zapošljavanje, čak se možemo nadati kako će dio korisnika socijalne pomoći doći do toliko željenog posla i početi zarađivati za život umjesto da primaju naknade od koje sigurno ni jedna osoba ne može podmiriti osnovne životne potrebe, a da ne govorimo tek o kućanstvima s više članova.

U Hercegovini jaka bura sa olujnim udarima brzine do 80 km/h

U Bosni će veći dio dana biti pretežno oblačno. Prije podne većinom slaba susnježica ili slab snijeg. Bez padavlina na području sjevera Bosne.

U večernjim satima u Bosni smanjenje oblačnosti. U Hercegovini u jutarnjim satima snijeg ili susnježica u sjevernim i istočnim područjima, na jugu kiša. Sredinom dana u većem dijelu Hercegovine razvedravanje, osim u sjevernim područjima.

Vjetar većinom umjerene jačine sjevernog smjera. U Hercegovini i jugozapadu Bosne jaka bura sa olujnim udarima brzine 60 do 80 km/h. Krajem dana bura će oslabiti.

Najniža jutarnja temperatura zraka uglavnom između -2 i 2 stupnja, na jugu zemlje od 4 do 8 stupnjeva. Najviša dnevna temperatura zraka većinom između 3 i 8°C, na jugu zemlje do 11.

Priče iz Hercegovine: Kako je NEVOLJA naučila Duvnjaka da moli uz diple

Foto: Ilustracija

S vremena na vrijeme, prelistaju se novinske arhive u kojima se pronađu neke zanimljive priče i šale koje treba ispričati novim ljudima u novom vremenu. Jedna od takvih priča je i ova humoreska Petra Vuletića – Šjora (starijeg) objavljena u “Crkvi na kamenu” davne 1988. godine.

Ponovnu objavu iste priče donosimo na našem portalu; izvučeno iz naftalina na nova internet bespuća…

Priredio:Mario Knezović/Grude.com

GALA DOŠLA, GALA PROŠLA – Petar Vuletić Šjor (stariji)

Znaš li ti, bolan, oklen ćeš znat, onog što mu kažemo „Mali Luka“?
Jok „Zloluku“, jesi li kršten, već onog što ti kažem „Malog Luku“? Tako mi rečemo, a kad se propne, mogo bi dohvatit zvono na svakoj crkvi… To ti je oni što priča sve u pjesmi, ako znaš, ima ti i’ o njemu stotinu.
Čuo si, asli, onu kako je „naćero“ komandira milicije, na jednoj svadbi da moli Boga? Prekrstio se Luka (a puna kuća kapeša oko njega) i počeo molit ‘vako:
„Ko ga voli, neka mu se moli…“
(mislio Luka na Boga, bezbeli, a komandir shvatio da cilja na šefa države, pa on prvi prihvatio molit za Lukom „Očinaš“)
Pitam ja jednom Luke: Je li to baš istina?
–    Dašta je – kaže on. A jesi li ti čuo onu kako je Duvnjak molio „Očinaš“?
–    Jok ja…
–    E, ‘vako je to bilo: Čuva Duvnjak, pričaju biva, ovce u planini. Sjedi na kamenu i moli Boga, bajagi. Prolazi tuda Isus, slava mu i milos’, pa kaže:
–    Šta to radiš, Duvnjače?
–    Evo molim Boga…
–    A kako moliš?
–    Šta kako? – zinu Duvnjak – kako me je moj babo naučija, A njega njegov babo. Evo ‘vako: Gala došla, gala prošla… Bilo je još (počeše se Duvnjak iza uva), ali ja zaboravija…
–    Kakva ti je to molitva, jadan čojče… Čuješ, ja ću tebe naučit svoju molitvu. a zove se „Očinaš“.

I šta će ti bit, moli Isus pred njim, a Duvnjak se nasadio za njim…

–    E, ajde sad sam – kaže Isus, slava ga bila.

Počeo Duvnjak: „Očinaš… Očinaš… ali ne’š dalje, da si dukat. Onda se počeše iza oba uva, pa kaže:

–    E, moj Isuse… nije što je to meni dugo i što ja to ne bi upamtija za sto godina… nego je to meni sve nekako sumnjivo… Kad meni udare vukovi u ovce, pa ja rečemo privatim molit tu molitvu… ih, đava jedne ovce, dok bi ja kraju… već ti meni nešto, ‘nako znaš, kako bi reka, kratko a jasno!
–    E baš si pravi Duvnjak – nasmija se i Isus, slava mu i milos’ . Čuješ, onda ajde moli ‘vako:
Ujme Oca… Pomozi Bože, ujme, Isusovo… Odstupi nekršteni, od krštene duše, jer ja virujem u Boga Oca i Sina i Duha Svetoga, Amen.
–    Oće li to meni valjat (priupituje Duvnjak).
–    Bolje bi bilo da si naučio Očinaš, ali valjat će ti i ovo ZA NEVOLJU!

Drago to Duvnjaku, ponovi mu Isus još pet – šest puta i ode preko jedne vale. Ali, sad ćeš ti čut. Nije on još ni zamakao, kad ono, jadan brate, taman ko da je čekalo, navalio čopor vukova… onu se glave, onu s repa, onu s hrbata, guli li ga guli… a jadan i napokonji Duvnjak skamenio se na ‘nom svom kamenu, dašta će, pa će onda u strahu:

–    Ha, pomozi Bože… eha, eha, ostavi to… ha pomozi Bože, pomozi… Jadan ti je ja… kako ono dalje?
– I osta ko zaliven. U to zgrabi vuk najvišu galu biva…
–    A gala! stvora ti (sinu Duvnjaku u glavu)… Gala došla… gala prošla… (ali ode gala uza stranu, moli ti…)

Šta će, kud će, već kapu u žalosnu šaku, pa trka za Isusom preko one vale. Taman ga stigo na kraj vale. I priča biva svoju muku i nevolju i kako je pomiješao molitvu, a onda Isus, slava ga bila, opet mu ponovi. I šta ću duljit, prošlo od toga godina i godina, ide Isus opet onom planinom, kad Duvnjak opet na onom istom kamenu sjedi i dipli…

–    Šta to radiš, Duvnjače?
–    Evo molim Boga…
–    Pa uz diple?
–    Uz diple, dašta… Vidim ja šta vidim. Kako god ja molija, odoše ovce… Nema vajde molit, kad vuk u ovce… P’unda ja vazdan ‘vako diplim i pivam: Krepaj vuče od jada, ali biži od mog stada!
Odmiči… nema više gala došla, gala prošla… Sad je sa mnom Isus i Marija… Ujme Oca! Nešto diple (kaže Duvnjak), nešto molitva, ali ja vuku dohaka!
–    Pa, nije ti loša ni ta molitva! A ko te to nauči?! (pita Isus, slava ga).
–    NEVOLJA, da ko će! Pohvali se Duvnjak i nastavi diplit i dalje…

Tako Duvnjak dohako „starim vukovima, a ovim „novim“ nemoreš ništa ni s diplama ni sa Očinašima – zaključi Luka svoju priču.

Los Peros 

Dnevnik jedne ljubavi: Priča o nastanku mostarskih Ultrasa

Početkom travnja navijačka skupina Ultras-Zrinjski proslavit će 25 godina postojanja. Povodom toga prisjetit ćemo se prije svega onih koji više nisu s nama na tribinama, ali i nekih zanimljivih priča s gostovanja voljenog kluba.

“Sve je počelo početkom 94′ godine u tad još ratnom Mostaru. Nas nekoliko nabavili smo malo duže platno i krenuli s izradom prvog transparenta. Zrinjski je godinu dana prije odigrao svoju prvu veću utakmicu protiv tadašnje NK Croatia na Maksimiru (3:2 za Croatiju op.a.), a nas nekoliko se “bacilo” na posao da odradimo transparent koji ćemo postaviti u Mostaru kad istrče Plemići. Povod je bila utakmica Zrinjskog i Mladost Dubint iz Širokog Brijega koja se igrala za prvaka Herceg Bosne”, priča jedan od osnivača Ultrasa Leo Zovko.

„Nakon dosta razmišljanja što napisati pao je dogovor da bojom napišemo Ultras-Zrinjski. Znajući da se mnoge udarne navijačke skupine u Europi, nazivaju imenom Ultras, ubacili smo još Zrinjski da se zna na koju se navijačku skupinu misli”, nastavlja naš sugovornik.

Utakmica Zrinjskog i Mladosti odigrana je u Mostaru 20. travnja 1994.. To je bila prva službena utakmica Zrinjskog nakon 1945. godine i susret ova dva kluba privukao je oko 5.000 gledatelja na stadion pod Bijelim Brijegom. Rezultat dosta zanimljive utakmice glasio je 0:0, a najvjerniji navijači Zrinjskog prvo su ušli na istočnu tribinu/stajanje. Nakon što su uvidjeli da je stajanje skroz zaraslo i uništeno te da je nemoguće pratiti utakmicu s istog prešli su na centralnu zapadnu tribinu.

„Na toj prvoj službenoj utakmici Zrinjskog nakon 45′ godine okupilo se nas stotinjak. Sjećam se da su tu bili momci koji i danas su redoviti na utakmicama Zrinjskog. Doduše mnogi već odavno su na zapadnoj tribini i nisu više u onom navijačkom điru, ali s istim žarom prate Zrinjski kao i tih prvih dana”, kaže naš sugovornik.

Nakon te nogometne utakmice navijači Zrinjskog se više okupljaju na košarkaškim utakmicama Plemića. Prave se transparenti, a dvorana je uvijek bila popunjena do posljednjeg mjesta. Predvođeni navijanjem Ultrasa košarkaši su davali i posljednje atome snage i bili su u samom vrhu. Ipak uvijek je nedostajao taj mali iskorak za prvo mjesto. Prvih godina košarkaši Zrinjskog su se za prvo mjesto borili s košarkašima Brotnja iz Čitluka, a kasnije i s košarkašima iz Širokog Brijega.

Na tadašnjim košarkaškim utakmicama dolazila je odlična navijačka ekipa. Tu su se na tribinama uvijek nalazili pravi momci. Reza, Ćiba, Arma, Ica, Leo, Tomo, pok. Pipa, pok. Minja, Nale, Daka, Goca M., Dovla, Tigar, Gaba, Brko, Ljolje, Genša, Gana, Čalta, pok. Šulc, Buci, Tolići, pok. Šica, Škoba, Kocka, pok. Šelo, Margeta, Krtalić, Struja, Marjanović, … Svatko je bio zadužen ili za navijanje, ili za transparente, pirotehniku…Tada ekipe iz raznih kvartova Mostara dolaze pod transparentima Torcida Mostar, Zrinjevci, Ultras…

Godine 1997. u Kosači je održana skupština na kojoj navijači Zrinjskog iako se mlađa ekipa s tribine protivila tome prihvaćaju ime Zrinjevci. Za prvog predsjednika izabran je Leo Zovko, za dopredsjednika Marino Pehar Ćiba, a u užem vodstvu su još: D. Marjanović Forca, G. Kvesić, G. Mišić, L. Krtalić, I. Mucić, V. Savić, A. Smajić, F. Šunjić, D. Rezić…

„U 1997. godini napravili smo skupštinu na kojoj smo izabrali vodstvo. Skupštini je prisustvovao veliki broj članova, a nakon toga smo dosta masovnije i organiziranije pratili naš klub. Izrađeni su i brojni transparenti, a dosta dobro smo uradili i na planu marketinga, članarina…. Ipak, loša liga održavala se na posjetu domaćih utakmica i to je bio najveći problem. Masovnije smo išli na gostovanje nego što bi se okupljali na domaćim utakmicama. Ipak, s vremenom i to se normaliziralo”, govori nam prvi predsjednik navijača Leo Zovko.

Liga Herceg-Bosne se igrala do 2000. godine i do tada su navijači Zrinjskog uz navijače Širokog Brijega (Škripare) bili jedina organizirana navijačka skupina u Herceg Bosni. Upravo zbog toga jedino su se utakmice Zrinjskog i Širokog Brijega mogle pohvaliti navijačkim dvobojima kako na tribinama tako i van njega.

“Bilo je dosta sukoba između ove dvije navijačke skupine upravo zbog toga što su one i jedino egzistirale na ovom području. Tek poneki bljesak bi napravili navijači Brotnja iz Čitluka ili navijači Kiseljaka, ali to je sve bilo sitno”, govori naš sugovornik.

U tom periodu igrala se i prva utakmica za prvaka BiH s klubovima iz bošnjačkog dijela BiH. Zrinjski je snage odmjerio sa Željezničarom na Koševu, a navijači Zrinjskog mogu se pohvaliti da su bili prva organizirana navijačka skupina koja je došla u Sarajevo nakon rata (misleći na klubove i saveze koje je tada razdvajao rat op.a.).

Godine 2000. navijači Zrinjskog ponovno se organiziraju pod imenom Ultras-Zrinjski… , a o tome ćemo sljedeći put….

Knjige o ljubavi prema Mostaru pisane srcem i prostranom dušom Mostarke Marsele Šunjić

Bivši bosanskohercegovački političar i promotor Bogić Bogičević je između ostalog akcentirao da su obe knjige Marsele Šunjić u biti antiratni romani koji već predstavljaju nezaobilazno štivo o stradanju Mostara.

U nastojanju da knjige Marsele Šunjić „Laku noć grade“ i „Puno pozdrava s mjeseca“, koje su do sada izdate na talijanskom i ruskom jeziku, te jezicima naših naroda, približi čitateljima engleskog govornog područja njeni roditelji Zdravko i Vesna Šunjić su realizirali novi projekt izdavajući obje knjige na engleskom jeziku.

Tako smo imali prilike čuti neke nove podatke i razmišljanja o najnovijim izdanjima pod naslovom „“Goodnight, City“ i „Greetings from the Moon“ od Hadžema Hajdarevića, Elbise ustamujić, Bogića Bogičevića, Dragana Marijanovića i Gorana Karanovića. Program je koncipiran tako da su u pasažima imeđu elaboracija promotora nastupali Melisa Hajrulahović Tomić i Jasmin Bašić, solisti Opere Narodnog pozorišta u Sarajevu, zatim poznato estradno ime Hanka Paldum i konačno prof. Mustafa Šantić, nekadašnji član mostarske kultne grupe Mostar sevdah reunion.

Programom je moderirala i davala poseban ton vrlo elokventna Aida Krehić, uspijevajući da kao profesionalna novinarka postigne još jednu povisilicu u sveukupnom doživljaju. Publika je dakle imala mogučnost da u multimedijalnom programu pronađe kutke za osobno zadovoljstvo. Stiče se utisak da je postignuta atmosferu u kojoj su se naizmjenično smjenjivali osjećaji tuge u gradaciji do velikih amplituda praćenih suzama i hropcem i radosti kao izrazu nade i optimizma nakon kataklizmičnih vremena čemu su zaslužni učesnici u glazbenom dijelu programa.

Antiratni romani

U svakom slučaju ovo nije bila uobičajena promocija kakve smo navikli posjećivati. Jednostavno, u zraku se osjetio kolektivitet, suosjećanje s dramom mlade sugrađanke koja je iza sebe ostavila dva dragocjena književna djela neupitne vrijednosti što su potvrdila renomirana imena za stolom.

Bivši bosanskohercegovački političar i promotor Bogić Bogičević je između ostalog akcentirao da su obe knjige Marsele Šunjić u biti antiratni romani koji već predstavljaju nezaobilazno štivo o stradanju Mostara.

-Knjige ne predstavljaju samo jedno sjećanje na strahote rata već i na Mostarce koje su ratni vjetrovi raznijeli širom svijeta, njihove vrline, prkos i ljudske vrijednosti koje je imao malo koji grad u Jugoslaviji. Time što su obje knjige prevedene na engleski, talijanski i ruski jezik one su postale sastavni dio svjetske literature, akcentirao je Bogičević.

Dragan Marijanović, književnik s nizom nagrada i obimnim djelom, je ustvrdio kako iščitavajući Marseline knjige uvijek doživljava nove osjećaje pobuđene zbog novih spoznaja koje su mu ranije promakle. Uspostavio je komunikaciju s Marselom želeći akcentirati svoje razmišljanje o današnjem stanju u društvu. Upravo je to vrijednost njenog štiva, ta inicijacija da pokrene svijet na bolje.

-Pa, Marsela, kakogod da ti je na tom Mjesecu kojega si tako silno priželjkivala i stalno tražila nekog da te na nj ispali, ipak moraš znati neke stvari koje se događaju ovdje na Zemlji i kao kontinentu i kao državi, ponajprije u Mostaru. Doduše ti to vidiš, ali i mi moramo vidjeti – vidimo li to. Dakle, ništa se promijenilo nije. Traje tužna simfonija, samo su se glazbala i dirigenti promijenili. Nekada je glazba bila bučna i brutalna, orkestri i glazbala krvavi a dirigenti uglavnom krvnici, sada je simfonija tiša, ali i podmuklija. Demokratska. Kao, u Europu će, a ni ona ne zna đe će sa sobom. Govorim baš ovako da bih nastavio nit tvoje ironije i samoironije koje su mi se jako svidjele u tvojim knjigama, u kojima se situacije i likovi lome brzo i u tisuće komada kao razbijen prozor. Tako da su tvoje fabule – fabule razbijenih prozora u općem metaforičkom smislu, dakle naroda, pojedinaca, skupina, svega što se moglo razbiti, kazao je Marijanović.

On je proširio slučaj ovog grada na daleko veći prostor ustvrdivši da je riječ o metafori čiji luk doseže planetu.

Poeme o ljubavi

Marijanoviću su obje knjige poslužile za dijalog sa ovovremenim političkim establišmentom i u tome se očituje snaga Marselinih poruka koje Dragana iniciraju za iznošenje osobenog stava o kontinuitetu kataklizme.

-Ako je Mostar bio središte tvoga univerzuma dok si mu posvećivala svoje romane, u međuvremenu je postao metafora i cijelog čovječanstva, koje hita k potpunoj podijeljenosti, pa se sve tješimo: lako ćemo za Mostar, samo ako se sve ovo drugo sredi. Vidiš da smo ostali naivni i nemamo snage priznati da je jasno da se ništa neće srediti, ni u čovječanstvu ni u Mostaru, kazao je Marijanović. On je kategoričan u stavu da su Marseline knjige trebale biti prvo tiskane na engleskom jeziku i za takav stav daje objašnjenje:

– Zapravo, najprije su tvoje knjige trebale biti tiskane na engleskom, pa na ruskom i talijanskom, a tek večeras trebali smo govoriti o tvojim knjigama na našim jezicima. Jer, Marsela, takav je i bio slijed stvari o kojima su najviše odlučivali engleski i ruski jezik! U to nas je vrijeme poslije kataklizme uvjerilo. A mi mislili da je to bilo zbog naših jezika. I danas tako mislimo, dok ispraćamo djecu u tu Europu. Ona nisu doživjela klanje i razbijanje prozora, ali svejedno su nesretna, baš kao i tvoja Dijana Anastasijević koja za osam godina života u New Yorku, s četiri naučena jezika i sjajnom biografijom, nije uspijevala opet sastaviti vazu života. Usred grada od dvadeset milijuna ljudi. Sama, poput Mostara ili zemlje kojoj on pripada, napuštena i neshvaćena, ona oko sebe sakuplja djeliće razbijenog Mostara, ljude koji su s njom sjeli na onaj Deltin let iz Rima za Ameriku, zajedno s drugim ljudima iz nekih drugih nesretnih istoka, svi u uvjerenju kako idu na zapad.

Govoreći o ovim knjigama Goran Karanović je ustvrdio da su one poeme o ljubavi. Insistirao je na tome da je Marselina spisateljska akcionost generirana iz ljubavi prema rodnom gradu koga je neizmjerno volila i osjećala svaki njegov titraj.

-Marselina ljubav prema Mostaru je duboka. Nije to samo ljubav prema jednom gradu. To je ljubav prema jednom načinu života. Ideji zajedništva u kojem podjele nacije i vjere ne postoje. U kojem postoji ljudstvo, komšiluk, drugarstvo i univerzalne vrijednosti dobra u čovjeku. Dobra – čovjeka prema čovjeku. Njen žal prema gradu koji se uništava, žal je zbog gubitka ideala koji su sanjali najbolji, a rušili najgori. Taj ideal i to univerzalno dobro, zauvijek su sačuvani među koricama Marselinih knjiga.

U njenom romanu Laku noć grade, jednoj od najpotresnijih priča o propasti koju sam imao priliku pročitati, pratimo nicanje zla iz perspektive jedne građanske familije. Iz perspektive Mostaraca koji su sukob dočekali nespremni, živeći sretno u gradu koji je u nered 90-ih ušao izmiješan kao tigrova koža. Priča onih koji su pobjegli od rata i razbuktalih nacionalizama, ne želeći da ratuju protiv svojih komšija i rodbine. Ne želeći da ratuju ni protiv koga. Ali priča i onih koji su ostali, prepušteni na milost i nemilost strahotama koje su uslijedile, ubjedljivo je kazivao Karanović.

On je istakao snagu Marselinu da zapiše svoje osječaje izazvane onim što se desilo u ratnoj kataklizmi.

-Ljudi koji su baštinili zajedničke vrijednosti, nisu se snašli u užasu koji je došao 90-ih. Ti ljudi nisu puno ni pisali. Njihovi pogledi, ostali su nijemi, duboko zakopani i duboko poraženi pred razaranjem koje ih je zateklo potpuno nespremne. Možda nesposobne da osvijeste pred sobom, a kamoli zapišu tešku sudbinu koja je došla, uništila i zavladala. Marsela je imala snage. I da osvijesti i da zapiše i da bude glas razbijenih generacija i ambasador koji je govorio istinu o stradanju Mostara. Puno pozdrava s Mjeseca priča je o ljudima koji su rasuti po svijetu nastavili svoje živote, dijeleći zajedničku ranu. Propast jednog vremena kojem za Marselinu i brojne generacije, niti ima, niti će biti lijeka. Pored fragmenta Mostara koji je ostao na fizičkom prostoru grada, u ovom trenutku živi još čitav jedan dislocirani grad, razbacan po svim krajevima zemaljske kugle. Mostar u egzilu, onakav kakav je bio, koji nastavlja postojati u sjećanju i u srcima ljudi koji su otišli, istakao je književnik Goran Karanović.

Pokažite svojim prijateljima i bližnjima koliko ih volite

Profesorica Elbisa Ustamujić je u analitičkom tekstu istakla književne vrijednosti Marselinih knjiga potvrđujuči njihovu osebujnost i bezvremenost tema. Prepuna sala očekivala je obraćanje Vesne Šunjić koja neobično snažnim vitalitetom i potrebom za povratkom tradicionalnih vrijednosti Mostara nastoji probuditi grad iz letargije i učiniti korak ka perspektivnijom budučnosti. Vesna Šunjiće je bila na tragu Marselinih poruka:

-I tek kad shvatimo, kako kaže nobelovac Ivio Andrić, da „nas sve čeka ista rupa“, onda počinjemo da razmišljamo kako na tom putu učiniti život snošljivijim, oslobođen svih oblika žudnje za posjedovanjem, pretjeranom vezanosti za ego, naučiti se voljeti i ne čekati sutra, iskazati svoja osjećanja pažnje, ljubavi… jer sutra je daleko i kasno.

„Uvijek ima nekakvo sutra i život nam daje mogućnost učiniti dobro djelo, ali danas je sve što mi ostaje, i zato bih htio reći da te veoma volim“, zapisao je Gabriel Garcia Markez. Marsela je sanjala da napiše dva romana, jedan „Puno pozdrava sa mjeseca“ je završila, a drugi je ostao u rukopisu nedovršen. Tražili smo lijeka i u večem svijetu, već kad nam se činilo da se rak povlači, krenula je za Hannover u Sveučilišnu bolnicu- sama, nije htjela da je bilo ko prati. Poslije pregleda poželjela je da proputuje Europom i samo poslije četiri dana boravka u bolnici u Hannoveru umrla je. Nikada nisam uspjela da joj kažem koliko je volim, koliko se ponosim njome, koliko sam patila zbog tih naših daljina. I zato molim vas ne napravite moju grešku i spavajte i budite se s Markezom. Pokažite svojim prijateljima i bližnjima koliko ih volite – koliko su vam potrebni, poručila je na kraju promocije Vesna Šunjić.

Na ovoj nezaboravnoj večeri „Sve bilo je ljubav“, kako svojevremeno u svojoj pjesmi – zapisa Arsen Dedić.

Kako piše Marsela: ”Pitali smo se da li se barem ulice još sjećaju naših koraka, da li je nešto od nas još uvijek ostalo na kaldrmi u Kujundžiluku; nevidljivi otisci stopala na užarenom kamenu; riječi u šupljinama poroznih stijena; osmijeh nošen letom galeba iznad smaragdne Neretve; odbljesak svjetlosti na njegovim krilima i na našim licima.

Puno pozdrava s Mjeseca je melanholična ispovijest o životu koji se nastavlja. Ispovijest puna ljubavi koja je jača od svega.

Prevodi Marselinih knjiga raduju. Raduje činjenica da će Marselina priča o Mostaru doći i do Amerike, kako je došla i do Rusije, Italije i drugih zemalja po svijetu. A kod nas, Marselini romani ostaju. I to ostaju duboko u književnosti ovih krajeva, ali i duboko u svim ljudima koji ih pročitaju. Napisani neposredno, jasno i britko, sa sobom nose moć dobra i snagu istine. Snagu za koju sam uvjeren da je najjača i koja, poput ljubavi, na kraju pobjeđuje.

I hvala joj na tome.

Piše: Zlatko Serdarević,desk@dnevni-list.ba

Zaposlenici ovih struka češće varaju partnere

Nevjera je oduvijek bila kamen spoticanja u odnosima. Gubitak povjerenja, samopouzdanja i svega ostalog što za sobom nosi, biti žrtva nevjere jedan je od najvećih strahova onih koji su u vezi.

Ne postoji siguran “alat” koji će vam otkriti hoće li vas zadesiti ta neugodna sudbina, no istraživanje je pokazalo kako struka vašeg partnera može imati itekako veliku ulogu u predviđanju postoji li rizik od prevare.

Na portalu Ashley Madison, portalu za “varalice”, provedeno je istraživanje u kojem je sudjelovalo više od tisuću korisnika te društvene zajednice, a rezultati su pokazali da ovih 13 zanimanja više omogućuje ljudima da se upuste u prevaru.

Sociološka, umjetnička, politička i kulturna zanimanja su na listi, no na posljednjem, 13. mjestu. Tek jedan posto ispitanika i “varalica”,  radi u ovim područjima.

Radna mjesta u području marketinga, poslova socijalnog rada, uslužnih djelatnosti, zahtijevaju dobre komunikacijske vještine pa se time i povećava mogućnost prevare. Četiri posto ispitanica i osam posto ispitanika radi u području marketinga i komunikacija što je ovakva radna mjesta stavilo na deveto mjesto liste.

Još je više varalica zaposlenih u područjima financijskog poslovanja i obrazovanja. Među varalicama, sudionicima istraživanja, oko osam posto žena i devet posto muškaraca radilo je u financijskom sektoru, a četiri posto u sektoru obrazovanja.

Poduzetništvo se pokazalo četvrtom najpopularnijom profesijom na ovom popisu među korisnicima Ashley Madison jer podrazumijeva mnogo vremena na poslu, izbivanja od kuće, poslovnih putovanja i sl.

IT sektor na visokom je trećem mjestu, a medicinski na drugom, s visokim brojem žena među varalicama, čak 23 posto u odnosu na pet posto muškaraca.

I prvo mjesto neslavne titule zanimanja u kojem je najviše varalica svojih partnera jest – prodaja, trgovina, građevina. Radnici ovih zanimanja najčešće varaju svoje partnere i na ovim poljima “caruju” muškarci varalice s 29 posto u odnosu na četiri posto žena u istim sektorima.

Vecernji.ba

Tri osobe poginule u stravičnoj prometnoj nesreći

Dva muškarca i jedna žena poginuli su u prometnoj nesreći koja se večeras oko 20 sati dogodila na putu Krupa – Otoka, potvrđeno je u Operativnom centru Ministarstva unutarnjih poslova Unsko-sanske županije za Klix.ba.

Kako saznaje Klix.ba, putničko motorno vozilo Audi iz Celja kretao se iz pravca Krupe prema Otoci i tom prilikom je direktno podletio pod kombi bh. tablica koji je dolazio iz suprotnog smjera.

Sva tri putnika iz Audija stradali su na mjestu događaja, a jedan od njih je prilikom sudara ispao iz auta. Tri putnika iz kombija su van životne opasnosti, ali su prebačeni na liječničke pretrage u Županijsku bolnicu “Dr. Irfan Ljubijankić” u Bihaću.

HKK Zrinjski – KK Bratunac 82:73

Nema odmora za košarkaše HKK Zrinjski koji su večeras na svom parketu dočekali KK Bratunac. Plemići su bili izuzetni favoriti u ovom susretu koji je došlo pogledati oko 350 navijača

HKK Zrinjski-KK Bratunac 82:73 (25-11,15-19,19-22,23-21)

HKK Zrinjski: Šutalo, Lužaić, Pajić, Sokolović, Golemac, Zlomislić, Todorović, Miličević, Ljujić, Milinović, Ramljak

KK Bratunac: Pavlović, Siladji, Nikolić, Alcegaire, Sepa, N.Nikolić, Maksimović, Jokić, Ružičić, DRESHAWN

I u ovoj utakmici Plemići su bili oslabljeni, ali i umorni od ritma u kome igraju posljednjih par mjeseci, no ipak ruku na srce odigrali su ovaj susret sa pola snage. Kako se i očekivalo utakmica je na otvaranju bila tvrda i neizvjesna ali Plemići od prve sekunde meča uzimaju susret pod potpunu kontrolu.

Na poluvremenu Plemići imaju samo  +10  na semaforu je bilo 40:30.

U drugom poluvremenu ista slika kao i na par zadnjih susreta Plemići umorni , neprecizni i premekani u obrani. Gosti sustižu i dobijaju i treću četvrtinu 22-19 tako da prednost košarkaša Zrinjskog je na početku četvrte četvrtine samo plus 7  59:52.

Posljednja četvrtina ne donosi kvalitetnu košarku ali gosti smanjuju prednost i pobjeda Plemića je ponovo došla u pitanje.

Ipak ruku na srce kvalitetnija ekipa Zrinjskog uspjeva kontrolirati susret do kraja i upisuju novu pobjedu  82:73 i naravno nove bodove u obrani titule.

 

Kod Plemića su se istakli: Šutalo 18  poena, Lužajić 11 poena, Sokolović 12 poena  Todorović 13 poena  te Marko Ramljak 11 poena i 9 skokova, kod gostiju bolji od ostalih bili su ALCEGAIRE  24 poena i 7 skokova te Siladji 12 poena i 11 skokova .

Zbog snijega na cesti Livno-Šuica obustavljen promet za teretna vozila

Na jake udare vjetra upozorava se u središnjim i jugozapadnim krajevima.

Zbog ugaženog snijega na kolniku obustavljen je promet za teretna vozila sa prikolicom i šlepere na magistralnoj cesti M-15 Livno-Šuica.

Također, zbog ugaženog snijega na kolniku obustavljen je promet za teretna vozila sa prikolicom i šlepere na magistralnoj cesti M-18 Olovo-Sarajevo, priopćeno je iz BIHAMK-a.

Ugaženog snijega mjestimično ima i na ostalim dionicama u planinskim predjelima. U nižim predjelima kolnik je pretežno mokar, a zbog nestabilnih vremenskih prilika savjetuje se oprezna vožnja prilagođenu trenutnom stanju na cestama.

Na jake udare vjetra upozorava se u središnjim i jugozapadnim krajevima.

Povećana je opasnost od odrona zemlje ili kamenja, posebno u usjecima, kao i na planinskim prijevojima.

Posjedovanje zimske opreme zakonski je obavezno.

Zbog radova na sanaciji odrona na magistralnom putu M-16 Banja Luka–Crna Rijeka u mjestu Dabrac, prometuje se jednom trakom uz postavljenu svjetlosnu signalizaciju.

Jednom trakom naizmjenično prometuje se i u tunelu Vranduk na magistralnoj cesti M-17 Zenica-Nemila, gdje su u toku sanacijski radovi.

Martina Mlinarević veleposlanica BiH u Češkoj na prijedlog Komšića

Književnica Martina Mlinarević predložena je za veleposlanicu BiH u Republici Češkoj, a njezino službeno imenovanje očekuje se na sljedećoj sjednici Predsjedništva BiH.

Kako doznaje Klix.ba, prijedlog za imenovanje Mlinarević za veleposlanicu u Pragu uputio je član Predsjedništva BiH Željko Komšić.

Dan otvorenih vrata Studija kemije Fakulteta prirodoslovno-matematičkih i odgojnih znanosti Sveučilišta u Mostaru

Dan otvorenih vrata Studija kemije Fakulteta prirodoslovno-matematičkih i odgojnih znanosti Sveučilišta u Mostaru održat će se u utorak, 12.ožujka 2019. godine s početkom u 10 sati u kampusu u Rodoču.

Osnovni cilj je pokazati da kemija nije samo niz “smršenih” jednadžbi, već zanimljiva suvremena znanost. Radionice su osmišljene kroz niz eksperimenata koji će učenike uvesti u svijet kemije na edukativan i zabavan način.

Učenici će imati prigodu upoznati se sa znanstveno-istraživačkim aktivnostima na Studiju, te mogućnostima studiranja.

I ove godine program će pripremiti studenti i profesori Studija kemije, a istom će nazočiti dvjestotinjak učenika završnih razreda.

Pored navedenih uzvanika, radionice će biti otvorene i za sve ostale zainteresirane.

Mostarskom judo klubu Borsa 24 odličja iz Albanije i Francuske

Foto: Judo klub Borsa Mostar

Judo klub “Borsa” ovog je vikenda nastupio na dva međunarodna judo turnira i Europskom kupu za kadete u Zagrebu.

Na međunarodnim judo natjecanjima u Albaniji i Francuskoj Borsa je osvojila 24 odličja. Tradicionalno natjecanje u Albaniji “Kup Majke Terezije” održano u Skadru okupilo je uzvanike iz okolnih zemalja (Albanija, Kosovo, Crna Gora, Bugarska, BiH), a jk Borsa nastupio je sa 16 natjecatelja. Medalje su osvojili:

Zlato: Ana Bošnjak, Ivano Vrdoljak, Sara Simić, Josip Zovko i Petra Jovanović.

Srebro: Petar Ivanišević, Matea Aničić, Petra Čarapina, Andrea Čarapina, Lovro Božić, Katarina Michalowicz (srebro i u konkurenciji starijih), Sara Simić (konk. starijih), Antonio Kordić i Petra Jovanović (konk. starijih).

Bronca: Matea Aničić (konk. starijih), Petra Čarapina (konk. starijih), Andrea Čarapina (konk. starijih), Lucija Miličević, Ivan Nikolić (bronca i u konk. starijih), Dominik Bojčić i Tvrko Slokar.

Međunarodni judo turnir održan u Francuskom Saint-Cyprien-u okupio je oko 600 mladih džudaša iz 20 zemalja. Natjecanje je organizirano za urast ml. kadeta (2005.-2006. godište). Član judo kluba “Borsa” Andrey Marchenko u kategoriji do 60 kg osvojio je srebreno odličje.

Europski kup – Zagreb

Tri člana iz redova judo kluba “Borsa” nastupali su i na Europskom kupu u Zagrebu koji je ovog vikenda ugostio 34 reprezentacije i 723 natjecatelja. Najbolji plasman iz Borse ostvarila je Josipa Brvenik u kategoriji do 63kg.

Josipa je na kupu bila bolja od predstavnica Slovenije i Italije, dok je poražena od predstavnica Izraela i Češke. U sklopu reprezentacije BiH nastupalo je 28 reprezentativaca, a Josipa je ostvarila treći najbolji rezultat za reprezentaciju BiH.

Izdano upozorenje za Hercegovinu: Opet stiže olujni vjetar!

Federalni hidrometeorološki zavod izdao je Narančasto upozorenje za područja Hercegbosanske i Hercegovačko-neretvanske županije, zbog mogućih udara vjetra brzine do 70 do 90 kilometara na sat, priopćila je Federalna uprava civilne zaštite.

Podsjećamo, jak vjetar krajem veljače prouzrokovao je veliku materijalnu štetu u Hercegovini .

Zdravko Mamić je ugradio sebe u temelje velikoga Dinama

Zagreb je prošli četvrtak proslavio još jednu veliku pobjedu Dinama u Europi.

Na punom Maksimiru pala je velika Benfica i više nitko ne može reći da su uspjesi zagrebačkih modrih slučajni. S obzirom na sve viđeno neće biti iznenađenje ako Dinamo preskoči Benficu i tako nastavi svoj europski put.

U Međugorju daleko od svog Zagreba i svog Dinama pobjedu je proslavio i Zdravko Mamić, čovjek koji je godinama stvarao, a evo napokon i stvorio veliki Dinamo.

Da nije Zdravka Mamića danas ne bi bilo velikog Dinama. To je činjenica koja se nekome može sviđati ili ne sviđati, a realno je nitno ne može osporiti. Čelnici kluba nikada i nisu krili da je Zdravko ključni čovjek u dovođenju trenera Bjelice i nogometaša koji ovih dana pišu jednu od najljepših priča u povijesti kluba. U kontekstu njegovih zasluga za stvaranje velikog Dinama moramo se osvrnuti i na odnos medija prema njemu.

Dobro je poznato kako su pojedini novinari i mediji opsjedali Međugorje uoči i nakon presude Zdravku Mamiću. Pojedinci su kao hijene čekali neki njegovu riječ ili rečenicu kako bi istu izvukli iz konteksta, i tako ga dodatno ocrnili u javnosti. Kako Mamić nema dlake na jeziku i kako emotivno teško prihvaća ono što mu se radi, izvući takvo nešto iskusnim manipulatorima najmanji je problem. To je scenario koji je puno puta viđen, jer čovjeku se na našim prostorima puno toga može oprostiti, ali nikako i uspjeh koji on napravi.

U četvrtak navečer u Međugorju nije bilo novinara koji bi prenijeli kako je tvorac Dinama proslavio veliku pobjedu svog kluba. To medijima nije interesantno, jer njima nije u interesu prenijeti priču o čovjeku koji je sretan zbog pobjede kluba koji je stvorio i koji je silom prilika daleko od svog Maksimira. Mamić danas jeste kilometrima daleko od Zagreba, Dinama i Maksimira, ali njegova duša je tamo s klubom u čije je temelje sebe cijeloga ugradio.

Dinamo ide dalje, priča se nastavlja, a povijest će znati zabilježiti da je veliki Dinamo u velikoj mjeri zasluga jednog čovjeka.

‘Dobro mi došla, ljubav’ s Giulianom i domaćim solistima

Simfonijski orkestar Mostar svake godine u svojoj koncertnoj sezoni priređuje barem jedan koncert popularnih ljubavnih pjesama.

Tako će biti i ove godine, u ponedjeljak 18. 3. s početkom u 20h u velikoj dvorani Kosače. Na programu će biti svima dobro poznati hitovi poput pjesama: Kad mi dođeš ti, Princeza, Kao moja mati, Ugasi me, Jugo i druge.

Aranžmane svih skladbi potpisuje maestro Damir Bunoza, koji će i ravnati koncertnim ansamblom. Scenu će s velikim Giulianom dijeliti i naši domaći solisti: Anđela Bukovac, Sanja Pavlović, Ivica Zovko, Hrvoje Merdžo, Marijo Bevanda, Josip Drinovac i Leon Lasić.

Ulaznice po cijeni od 15 KM su u prodaji od utorka 12.3. svakim radnim danom od 13-20h na porti Kosače.

U Mostaru uhićen 44-godišnji Dragan Dž.

Pripadnici Sektora kriminalističke policije, Odjeljenja za posebne namjene, Jedinice za operativnu podršku i Policijske stanice Mostar-Jug u subotu su izvršili pretres stana u ulici Kralja Tomislava u Mostaru i kuće u Maloševićima, koje koristi Dragan Dž. (44) iz Mostara.

Nakon pretresa, policija je pronašla kilogram amfetamina, pola kilograma marihuane, dva mobitela sa SIM karticama, novac u raznim apoenima, jednu policijsku rotaciju, četiri precizne vage te veću količina ručnog alata, koji je, najvjerovatnije, ukraden.

Zanimljivo je da su policajci kod njega pronašli i Golf 5, koji je korišten u jednom od razbojništava te više komada municije za automatsku pušku.

Kako je priopćeno iz MUP-a HNŽ, on je uhićen te se poduzimaju sve daljnje neophodne istražne radnje.

Pogledajte spot za pjesmu posvećenu pobijenim hercegovačkim franjevcima

U sklopu obilježavanja obljetnice ubojstva 66 hercegovačkih franjevaca u Drugom svjetskom ratu i poraću, Vicepostulatura postupka mučeništva ”Fra Leo Petrović i 65 subraće” priređuje i Nagradni natječaj na tu temu koji je podijeljen u tri uzrasta: djeca, mladež i odrasli.

Na Nagradnom natječaju 2017. drugu nagradu za uzrast odrasli osvojio je Franjo Kraljević za pjesmu ”Bože, nek’ se nikad ne zaboravi”. Autor teksta sam je pjesmu uglazbio. Za aranžman i miks zaslužan je Gabrijel Prusina.

Mastering je odradio Saša Miočić, a izdavač je Središte HSK za istraživanje posljedica totalitarizama. Pjesmu izvodi Gregorian Cro. Ovih dana je izašao i video spot u izvršnoj produkciji Kadar d.o.o, a producenti su Franjo Kraljević i Niko Marušić. Redatelj je Tomislav Topić, dok je direktor fotografije Mirko Pivčević. Kolorist i zaslužan za efekte je Tomislav Bubalo.

Autor pjesme i jedan od producenata spota Franjo Kraljević posebno se zahvaljuje na pomoći i podršci u ovom projektu fra Miljenku Stojiću, don Draganu Filipoviću i Niki Marušiću. Također se zahvaljuje i svima onima koji su na bilo koji način doprinijeli da ova pjesma i video spot budu ovakvi kakvi jesu, priopćeno je iz Vicepostulature.

Platna Vlaha Bukovca za otvaranje Mostarskog proljeća

Matica hrvatska Mostar i Galerija Aluminij u Grad na Neretvi dovode prvorazredna umjetnička platna Vlaha Bukovca iz riznice Umjetničke galerije Dubrovnik, a otvorenje ove vrhunske izložbe označit će i dizanje zastora ovogodišnjega Mostarskog proljeća, 21. Dana Matice hrvatske Mostar. Neprocjenjivi postav, koji pristiže kao dar Dubrovnika Mostaru, nosi naziv Obiteljski portreti, a čini ga šesnaest remek-djela portreta najvećega hrvatskog slikara, čije je stvaranje dijelom svjetske umjetničke baštine.

”Uz prezime Bukovac, svaka druga najava, svaki ukras od riječi, svaki iskazani ushit, doimaju se nedostatnima. Gotovo da smo se tek oprostili s prošlom godinom, a već svjedočimo krunskomu likovnom događaju ove godine, izložbi koja ulazi u gradske kulturne anale. Raduje ta dugogodišnja sinergija naše galerije i časne Matice hrvatske Mostar, kao i to neraskidivo prijateljstvo Mostara i Dubrovnika, ono koje je izradilo tako snažno povjerenje na kojemu, tako lagano i tako voljno, počasni predsjednik MH Mostar akademik Josip Muselimović, ravnatelj UGD-a Marin Ivanović i moja malenkost opušteno dogovorismo ovakov mega događaj.

Nije bilo dvojbi, izložba je predodređena za čin otvorenja Dan Matice, a na besplatno ju uživanje Mostarcima i svim našim dragim gostima, ostavljamo punih mjesec dana, do 19. travnja”, rekao je direktor Aluminijevih korporativnih komunikacija Darko Juka, koji podsjeća kako Bukovčeva platna rijetko napuštaju Hrvatsku i kako će u Mostaru biti pod visokim sigurnosnim mjerama.

Otvorenje će biti u utorak, 19. ožujka, s početkom u 18 sati, a u svojstvu visokoga pokrovitelja, Mostarko će proljeće svečano otvoriti akademik Dragan Čović, predsjednik Hrvatskoga narodnog sabora BiH. U Matici hrvatskoj u jeku su opsežne pripreme, a predsjednica akademkinja Ljerka Ostojić ne krije radost kako zbog iznimne izložbe Vlaha Bukovca, tako i zbog tridesetak kazališnih, likovnih, glazbenih, književnih i drugih programa kojima će ovogodišnje Mostarsko proljeće biti prožeto. ”I ove godine Dani Matice hrvatske u Mostar donose obilje umjetničke radosti i iznimnih programa. Sretni smo što ćemo ponovno ugostiti vrhunska književna, glazbena, likovna i glumačka imena”, poručila je predsjednica Ostojić.

Kustosica izložbe Rozana Vojvoda podsjeća kako Bukovčevi radovi zauzimaju izuzetno mjesto u zbirci moderne i suvremene umjetnosti Umjetničke galerije Dubrovnik. ”Tema portreta obitelji specifična je i intimna. Bukovac je bio majstor portreta, a među njegovim najdražim i najčešćim modelima bili su članovi njegove uže obitelji: supruga mu Jelica, kćerke Marija, Jelica i Ivanka, te sin Ago. Izložbom kojom se fokusira na djela Bukovčeve praške etape (uz nekoliko djela iz one cavtatske) zaviruje se u svijet intime, u sintezu najdragocjenijih stvari u Bukovčevu životu, obitelji i slikarstva – zapisala je, između ostaloga, povjesničarka umjetnosti Vojvoda, domećući kako je Bukovac portrete inače radio brzo, ali kako su kod onih obiteljskih uočljivi i osjetni opuštenosti i ležernost:

Koliko god su Bukovčevi praški portreti obitelji u stilskomu evolucijskom smislu reakcionarni, posjeduju jednu sugestivnu bezvremenost – u toplini emocije, u gotovo filmskomu izmjenjivanju poza modela naspram iste scenografije, u životnim ritualima, nagovještajima smješka, kroz fine odnose boja i mekanu difuznu svjetlost Bukovac ispisuje neke od najpoetičnijih strana hrvatskoga portretnog slikarstva. Svečanost otvorenja popratit će defile Mostarskih mažoretkinja i Hrvatske glazbe Mostar, od Hrvatskoga doma HS Kosače do Galerije Aluminij, a otvorenje će pohoditi i visoko izaslanstvo središnjice Matice hrvatske, na čelu s predsjednikom Stipom Boticom. Ulazak na svečanost otvorenja je slobodan.

HŠK Zrinjski: Nema predaje, Sarajevo mora pasti!

Iako još do kraja prvenstva ima 11 kola, već sada se može reći da će Zrinjski nakon tri uzastopne titule primat predati Sarajevu. Isto to Sarajevo stoji Plemićima na putu do plasmana u dalje natjecanje u Kupu BiH.

Sarajevo u Mostar dolazi braniti prednost od 1:0, tako da Zrinjski mora postići minimalno dva pogotka kako bi se preskočio rivale s Koševa. Kada se zna da su Plemići u ovogodišnjim natjecanjima postigli samo jedan pogodak to se sada čini kao teška misija.

S druge strane Zrinjski najavljuje pobjedu. Šef struke u ovoj utakmici moći će računati i na neke igrače koji su bili uzvan stroja, a najveći problem Plemićima predstavlja napad.  Navijači poručuju da nema predaje i  traže pobjedu u ovom susretu kako bi se donekle spasila sezona u kojoj je Zrinjski najavio borbu za duplu krunu.

Navijači također traže da oni koji igraju ostave srce na terenu, jer bez toga nema ni dobrih igra, a bez dobrih igara nema ni pobjeda. Danas je jasno da u srijedu Sarajevo mora pasti. Drugačiji scenario navijači ne mogu ni zamisliti, ali ukoliko ipak do njega dođe pojedincima treba pokazati izlazna vrata iz Zrinjskog

‘Proročka’ propovijed biskupa Perića na komemoraciji Bleiburških žrtava i Hrvatskoga križnoga puta

Propovijed mostarsko-duvanjskog biskupa i upravitelja trebinjsko-mrkanjskog dr. Ratka Perića na komemoraciji Bleiburških žrtava i Hrvatskoga križnoga puta koju je održao prije deset godina, 16. svibanj 2009, ponovno objavljujemo u cijelosti u kontekstu aktualnih događanja. Sami procijenite koliko je bio u pravu.

Brisanje spomena. U doba Rimskoga Carstva postojao je zakon Senata, a odnosio se na delikte protiv imperatora i Imperija. Tako, dok su neki carevi zbog svojih zasluga posmrtno proglašavani božanstvima, drugi su zbog svoje tiranije osuđivani na izbacivanje iz prirode i društva. Taj se kazneni zakon nazivao damnatio memoriae – osuda na zaborav! A sankcija se provodila u službenim ispravama i na spomenicima, podignutima dotičnoj osobi u čast. Tako je abolitio nominis – brisanje imena – pogodila careve: Nerona (54.-68.), Domicijana (81.-96.), Maksencija (306.-312.) i neke druge zbog njihova veleizdajničkog zlotvorstva. Tako nekad bilo.

Sudbina hrvatskoga naroda. U povodu 13 stoljeća kršćanstva među Hrvatima (641.-1941.) spremao se crkveni i narodni jubilej, koji je u izvedbi svojoj bio ometen ratnim metežom. Trebao je obuhvatiti ne samo ulazak hrvatskoga naroda u zvjezdani krug kulturnih naroda Europe, i njegov milenijski razvoj, nego i svih onih 13 stajališta kroz 13 stoljeća povijesnoga Križnog puta, glavne životne dionice svakoga vjernika i puka:
– to jest od ulaska, po krštenju, u Kristovu otajstvenu sudbinu, putem suđenja pred sinedrijima i tribunalima ovoga svijeta – preko višestoljetne nacionalne razjedinjenosti pod raznim državnim vrhovništvima – da se tim narodom što jače zagospodari kako mu ne bi pala na pamet vlastita državna samostalnost; i kao da je nad njim stalno visjela ako ne osuda na zaborav, a ono barem područno svođenje na ostatke ostataka!
– Pa onda križnim padovima na Petrovu Gvozdu (1097.), na Krbavskom polju (1493.), masovnim iseljenjem iz Bosne (1699.), ali i stalnim nacionalnim osvješćenjem i neizgubivom voljom za odlučnim hodom prema zemlji obećanja.
– Napokon krvavim stajalištima bičevanja, zatvaranja, zamjene za zločince, krunjenja trnovinom, sve do čina samoga raspinjanja. A te su križne postaje u muci i smrti uvijek nosile i zalog nade, poput onoga izvornoga Kristova križnog puta, nade da “i naš uskrs jednom mora svanuti!”

Vrhunac Kalvarije. Hrvatski je narod u Drugom svjetskom ratu u četiri godine doživio, kao cjelina ili u dobru svom dijelu, tri “izručenja”.
– Najprije je izručen pod “svežanj” fašizma i “svastiku” nacizma, 1941.
– Zatim je, u onim nepreglednim mnoštvima koja su se povlačila i uzdala u zapadnu demokratsku zaštitu, veći dio ostao na terenu Slovenije, a manji dio prešao na austrijsko područje saveznicima, koji su iz svojih motiva ignorirali Ženevsku konvenciju, iz 1929., o zarobljenicima, kad su bili u pitanju vojnici i građani Hrvatske države, koja je također pristupila potpisnicama Ženevske konvencije, 1943.

– I konačno kad su mnogi hrvatski i drugi građani pomislili da su dospjeli u luku spasa, nakon svršetka rata, 15. svibnja 1945., Britanci su s Bleiburškoga i ostalih austrijskih područja izručili pod partizansku zvijezdu ubijanja i robijanja na desetke tisuća vojnika i civila, dok je glavninu u Sloveniji zarobila jugoslavenska vojska. I svaki put kod tih izručenja moglo se ponoviti poznato načelo: “Veći grijeh ima onaj koji me predao tebi” (Iv 19,11), jer se u praksi svi ti novi “gospodari” nisu odviše razlikovali u nepoštovanju dostojanstva ljudske osobe i cijeloga naroda.

Pobjedom novih vlastodržaca 1945. godine, skupljenih u ateističku partiju vodilju, otpočela je golgotska odnosno “Bleiburška tragedija” hrvatskoga naroda, dotadašnji vrhunac Križnoga puta, proživljavan potom u kolonama smrti, bacanjem u rijeke, jazovke i jame bezimene, u groblja za strance, u zloglasne logore. Sudovi bez svjedoka, presude bez pravde, pokopi bez časti, grobovi bez natpisa, tako da se uvrijeđenima i poniženima bez traga svaki spomen zatre. Ta je tragedija potresna u svome užasnu porazu po sav narod, jer je malo koja obitelj ostala neucviljena. A taj holokaust, viđen od zlikovačkih izvršitelja kao trijumf odmazde i rješenja “hrvatskoga pitanja”, neizrecivo je bolan i po tome što se do danas, više od 60 godina od toga zatora, ne zna ni približan broj ratnih i poratnih žrtava.
A i kako bi se mogao ustanoviti točan broj žrtava ako je od 1945. kroz 45 godina trajala damnatio memoriae – prokletstvo spomena! Naime, nakon te nacionalne katastrofe u kojoj je nestao cvijet hrvatske mladeži, uvedeno je korjenito zatiranje pamćenja, odnosno stalno osuđivanje u školi, u vojsci, u medijima. A za provedbu toga zatora može biti odgovoran samo partizansko-komunistički vrh: odgovoran u pripremi i izvršenju, odgovoran u nekažnjavanju zlodjela i u kažnjavanju spomena. Za Rimskoga Carstva bila je osuđena na zaborav jedna osoba, a ovdje su zatirane bezbrojne osobe, zarobljenici, skupine, pa čak i ljudske kosti i grobovi! Hoćeš li dokaze?

Brisanje s popisa žrtava. Koliko je ta rasura memoriae – brisanje sjećanja – bila temeljita, vidi se i po tome što je prigodom službenih popisa ratnih žrtava, godine 1950. u uputama dotičnim komisijama objašnjeno kako “svi oni koji su u toku Narodnooslobodilačke borbe izgubili život na strani okupatora ili domaćih izdajica bilo na koji način (kao borci, pomagači, simpatizeri) ne smatraju se žrtvama rata”. (Upute objavljene u tadašnjim dnevnicima, vidi Vjesnik, 14. I. 1950.) A koji su to “simpatizeri”, odredit će komunistička komisija!

Štoviše, pod taj diskriminatorski zakon potpada i paradoksalna činjenica da je 1964. proveden popis žrtava rata s gotovo isključivom svrhom kako bi se od SR Njemačke naplatila odšteta za te žrtve. Iako je, dakle, s obzirom na materijalnu korist novoj državi odgovarao što veći broj ratnih žrtava, tj. sve žrtve na kojoj god strani bile i pale, država se odrekla među ratne žrtve uvrstiti “borce, pomagače i simpatizere” na suprotnoj strani. (J. Jurčević, Bleiburg. Jugoslavenski poratni zločini nad Hrvatima, Zagreb, 2005., str. 8.) Možda se taj broj žrtava nije mogao točno ustanoviti ni zbog već uništenih ili skrivenih tolikih dokumenata, brisanja imena, prikrivanja grobova, a ni zbog zločinačke savjesti s kojom je novi vlastodržac trebao stati pred međunarodni sud pravde.
Ako ovo o čemu govorimo nije bio genocid, tj. pokušaj istrjebljenja dijela narodne zajednice: uništenjem, ubijanjem, oštećenjem, sprječavanjem ili prividnim suđenjem – što je to onda genocid? Na ljudskom sudu pravde u ovih 60 i više godina nije se pojavio nijedan zločinac za ovaj genocid, kojim su pokrivena grobišta od Bleiburga do Dubrovnika, od Stoca do Vukovara, i još dalje.

Moderni imperator sa svojom kom-partijom, koji je represivnim mjerama zbio narode u umjetnu državnu tvorevinu, gušeći osobito dva neugušiva ljudska osjećaja i neotuđiva prava: narodno i vjersko, nakan u nacionalnom pogledu sve “jugoslavenizirati”, a u religijskom “ateizirati”, upustio se u zatiranje imena i religioznog spomena jednoga 13-stoljetnoga katoličkog naroda. Umišljen, poput ostalih trijumfalnih zanesenjaka ovoga svijeta, da njegovo carstvo ne će vidjeti svršetka, a nemoćan predvidjeti što mu vrijeme iza brda valja, dogodilo se da mu se, 10-ak godina nakon smrti, umjetna državna tvorevina stala rastvarati na svoje naravne sastojke.

Tako, nakon 45 godina sustavna brisanja memorije – raspukoše grobovi uskrsnuća: proklija zemlja istinom i vikom, vapajem u nebo za pravdom, molitvom i hodočašćem. Napose ovom svibanjskom bleiburškom komemoracijom u počast izručenima, poginulima, poklanima. I nikakvo čudo što i državotvorac i njegova tvorevina doživljavaju od svega pravdoljubiva svijeta damnatio memoriae koju je on primjenjivao na druge. Ne doživljava osudu samo od onih koji mu podižu memorijalne ploče, dokazujući se njegovim ideološkim sumišljenicima.

Komisija Hrvatskoga državnog sabora za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava, osnovana 1991. i sastavljena od 60-ak članova, željela se voditi načelom: “U ratne žrtve se ubrajaju vojnici ubijeni u borbi, pogubljeni vojnici, poginuli, odnosno ubijeni pripadnici paravojnih formacija policija, financi, oružnici, poginuli građani, vojni službenici i svi ostali poginuli građani”, ističući da “svaka žrtva ima svoje ime i prezime”. (Vjesnik, 15. X. 1999.)Komisija je prestala s radom 2000. u novim političkim promjenama i formalno ukinuta 2003. Prema njezinim podatcima, do mjeseca rujna 1999. na području Republike Hrvatske popisano je preko 1.000 grobišta. Njezinim dokidanjem onemogućeno je, na toj razini, daljnje prikupljanje podataka o ratnim i poratnim žrtvama.

Skupština Europskoga parlamenta, 60 godina post factum, 25. siječnja 2006. priznaje da se međunarodna zajednica nije držala načela pravednosti u odnosu na zlodjela nacizma i komunizma: “Pad totalitarističkih komunističkih režima u Srednjoj i Istočnoj Europi nije bio u svim slučajevima popraćen međunarodnom istragom zločina koje su ti režimi počinili. Dapače, počinitelji tih zločina nisu izvedeni pred sud međunarodne zajednice, kao što je bio slučaj sa stravičnim zločinima koje je počinio Nacionalsocijalizam” (br. 5). Sve je potom prepušteno nacionalnim sudovima, tj. zaboravu!

Na to se mogu navesti riječi velikoga Augustina, crkvenoga naučitelja iz 4./5. stoljeća: “Odmakne li se pravda, što su kraljevstva ako ne velike razbojničke družine!” (Sv. Augustin, O Božjoj Državi, 4,4.) Otkako su zemaljski suci – Kajfe, Herodi i Pilati – pokazali svoje sudačke metode i presude nad Isusom Kristom, Sinom Božjim, Istinom i Pravdom, nas kršćane ništa ne iznenađuje. Stoga se ne zanosimo naivnim povjerenjem u ljudske tribunale, ni domaće ni međunarodne, pogotovo ne u političke relikte totalitarističkih ideologija! Mi vjerujemo u Boga pravde koji će na svome vječnom nepristranom sudu “naplatiti svakomu po djelima njegovim”(Mt 16,27).

Ali jest nam na ovome svijetu stalo do prave znanstveno-povijesne istine o svakoj osobi, žrtvi i životu, koja se može istražiti i objaviti. Jer zlikovcima je povijesna istina najveći međunarodni tribunal! Zar je to malo?! Istina nam je potrebna da vidimo snagu nevinosti jednih i dubinske razmjere krivičnosti drugih. Da se vidi koliki je zločin koji treba priznati ili koji treba oprostiti! Sustavne su nam se laži na sve načine nametale, a nositelji bezočne neistine zasjeli na prijestolje vlasti, odakle su desetljećima donosili zakone i presude ne po istini i po pravdi, nego nerijetko obrazloženjem “oca laži” i “čovjekoubojice od početka” (Iv 8,44).
Osim toga, zločincima se genocid i zator spomena nije ni isplatio. Jer kad neke ljude i narode Bog svojom prati zaštitom, onda se događa ovo: što ih drugi srpom više žanju ili čekićem tuku, oni se sve to bolje množe, rađaju i rastu! Kad Bog promiče život, onda mu ništa ne može nikakav genocid, ni genocidni faraon, ni njegov rasistički zakon (usp. Izl 1,22), ni damnatio memoriae!

Oživotvorenje. A ono što u ovoj suznoj dolini i na ovoj Bleiburškoj poljani, simbolu hrvatskih stratišta, možemo učiniti jest ovaj izraz religioznoga pijeteta i molitvenoga spomena na ratne i poratne žrtve preporučujući njihove duše Božanskomu milosrđu i izražavajući svoju vjeru u Duha, Gospodina i Životvorca.
Ne možemo se, dakle, danas ne sjetiti Ezekielove proročke slike o sasušenim kostima (37,1-14) iz prvoga čitanja, opisane ne prije 60 nego prije 2.600 godina. Prorok bijaše s drugim prognanicima dospio u Babilon. Bog ga je prenio u duhu “usred doline pune kostiju”, na neki tadašnji Bleiburg. U viđenju mu pokazao nepregledne hrpe ljudskih kostiju, razbacane bez veze i reda. Kao da je neka vojna pukovnija poskapala od gladi ili pobijena nakon predaje. Dok prorok zaprepašteno u viđenju motri te ljudske sablasne kosture, čuje Božji upit:
– “Sine čovječji, mogu li ove kosti oživjeti?”
– “Jahve Gospode, to samo ti znaš,” odgovara ponizni sluga Božji. I Bog mu naredi da se obrati tim suhim kostima, da ih iz mrtvila budi i riječju povezuje. I misliš da će kosti ostati samo kosti? Dok im on prorokuje, najednom među njima otpoče pomicanje i sraštanje. Kosti se kožom presvukoše i mišićima učvrstiše. Svaki kostur u svoj oblik. Digoše se trupla krupna. Vratiše se čitavi tjelesni sustavi, ali nema još onoga bitnoga. Nema krvi i životnog daha. Za prodisajno funkcioniranje hoće se drugi intervent, kao u stvaranju. I eto drugoga zova Božjega:
– “Prorokuj duhu, sine čovječji, prorokuj i reci: Od sva četiri vjetra dođi, duše, i dahni u ova trupla da ožive!”
– I stade Ezekiel Božje proricati riječi i poče Duha Božjega zazivati da zapuhne s istoka i zapada, sa sjevera i juga. I uđe Duh i obuze ona tjelesa i, gle, čuda neviđena: srca prokucaše, mozgovi promisliše, lica se zarumeniše, ljudi prohodaše – vojska veoma velika. Još svježija nego prije tragična boja. Nije to više slika, nego stvarnost: To je sav dom Izraelov, sine čovječji!

Tu, u toj dolini osušenih kostiju, gdje maloprije vladaše sablasna smrt, sada proključa bujni život; prije kostur suh, sada živi Duh.
I međunarodnu i domaću dolinu suhih kostiju samo je Duh Božji kadar oživiti, obući i na noge podići. Onaj koji je čovjeka i narod iz majčine utrobe izveo, kako ga ne bi mogao po milosti s novim srcem preporoditi i s novim duhom uskrisiti u Dan onaj?

A ti, lijepa naša europska zajednico, ne vidjela više nikada zločina bleiburških dubina! Ni izdajničkih čina iz 1945., počinjenih od opijenih pobjednika!
Ne doživjela više nikada zlodjela nacizma i fašizma protiv čovječnosti!
Ni zlodjela antifašizma i komunizma protiv ljudskoga dostojanstva, ljudskih prava i narodnih sloboda!
Kolijevko uljudbe naše kršćanske i europske:
u tvome se školstvu umne moći razvijale;
u tvome se sudstvu istinite i pravedne presude izricale;
u tvome zakonodavstvu blistao razum i poštenje;
u tvome liječništvu zdravlje nalazili bolesni i nemoćni;
u tvome krilu ljudi i narodi očuvali svoju ulogu i snagu: nikada im nitko ne mogao uništiti njihova identiteta!
Europski dome naš, ne disao samo s pomoću dvaju plućnih krila, istoka i zapada, nego i s pomoću dviju ploča božanskoga Dekaloga: u tebi se zapovijedi Božje opsluživale, od prve do posljednje!
– Boga se priznavalo i štovalo na slavu Božju i na čovjekovo dobro!
– Nedjelja se slavila i vrjednovala, i u zaslužan odmor pretvarala!
– Roditelji se u odgovornu očinstvu i majčinstvu častili.
– Štitio se život od naravnoga začetka do naravnoga svršetka.
– U urednu braku rasle zdrave i odgovorne obitelji.
– Društvo se množilo i ne znalo za pobačaje i ostala umorstva; daleko od prijevare i pljačke! Ne bilo mjesta antidekaloškim i antihumanim zakonima, kojima se djeca i mladež kvare! Naravni se zakon poštovao!
Zdrava se sloboda u tebi razvijala! Na istini pravda rasla! Na pravdi nam mir mirisao! A u miru dobra djela cvala!

Hodočasniče! Neka se po tvojoj današnjoj molitvi i ovoj uzvišenoj Kristovoj žrtvi “obraduju kosti satrvene” (Ps 51,10), kosti naših prognanih, izmučenih i izručenih! A ti s ovoga polja ponesi ne samo neizbrisivo pamćenje svojih religioznih i nacionalnih vlastitosti, nego i velikodušnu ljubav i praštanje, poput Krista golgotskoga, prema onima koji ne znaju što čine. Naš je danas vapaj iz drugoga misnoga kanona: “Molimo te”, Gospodine, “smiluj se svima nama”, jer nam svima treba tvoje neizmjerno milosrđe. Amen.

Kamenjar.com

U BiH danas oblačno, poslijepodne susnježica

U Bosni i Hercegovini jače naoblačenje će uvjetovati zahlađenje i padaline u cijeloj zemlji. Na planinama će padati snijeg.

Prije podne u nizinama će padati kiša. Od sredine dana prema poslijepodnevnim satima, usljed opadanja temperature zraka, u nizinama u Bosni kiša će postepeno prelaziti u susnježicu ili snijeg koji će padati i tijekom noći na utorak.

Bez snijega u sjevernim područjima Bosne. Od večernjih sati i tokom noći na utorak susnježica ili snijeg se prognoziraju na sjeveru i istoku Hercegovine. Vjetar ujutro slab južnog smjera. Sa dolaskom padalina vjetar mijenja smjer na istok i sjeveroistok umjerene jačine.

U noći na utorak jačanje bure. Dio prijepodneva je najtopliji dio dana. Temperatura zraka većinom između 6 i 11°C, na jugu zemlje do 15°C. Sa dolaskom padalina temperatura zraka u opadanju.

Hoće li Čaba Der otkriti i ubojicu Božidara Cicmila u Mostaru

Mostarski istražitelji sigurni su da je ubojstvo vlasnika firme “Moj taxi” naručeno iz crnogorskog podzemlja.

Zbog uhićenja plaćenog ubojice koji je 1. ožujka uhićen u Pragu u Češkoj, uskoro će se u Hagu u Nizozemskoj održati sastanak predstavnika država koje su za njim raspisale tjeralicu i koje traže njegovo izručenje.

Uz predstavnike Srbije, sastanku će prisustvovati i predstavnici Mađarske, Nizozemske i Španjolske, kao i Češke, na čijoj je teritoriji uhićen.

Imaju indicije

Nasmijani ubojica, kako su Dera nazvali u Srbiji, u pritvoru je već, navodno, ponudio suradnju u raskrinkavanju vođa kriminalnih klanova iz Srbije i Crne Gore.

No, Der je zanimljiv i istražiteljima Ministarstva unutrašnjih poslova Hercegovačko-neretvanske županije, koji još tapkaju u mjestu kad je riječ o ubojstvu Božidara Cicmila (32), crnogorskog državljanina i vlasnika firme “Moj taxi” Mostar. Mostarski istražitelji prilično su sigurni da je Cicmilovo ubojstvo naručeno iz crnogorskog podzemlja.

– Interesantan nam je Čaba Der, pogotovo ako bude spreman biti svjedok-suradnik, odnosno ako ponudi informacije o tome ko ga je plaćao i za koga je ubijao. Imamo indicije i za još neke stvari, što provjeramo i na osnovu čega ćemo dalje graditi piramidu kako bismo konačno došli do Cicmilovog ubojice – rekao je izvor blizak istrazi o ovom ubojstvu, a piše Dnevni avaz.

Osmanagićev klan

Cicmil je likvidiran 19. listopad 2015. u jutarnjim satima u klasičnoj sačekuši u garaži zgrade u kojoj je živio u mostarskom naselju Rudnik, gdje je ustrijeljen sa pet metaka iz “škorpiona”.

Crnogorski mediji pisali su o Cicmilovoj umiješanosti u brojne likvidacije, poput vođe barskog klana Armina Osmanagića Mušeta.

Der je, nakon što je 2017. pušten iz zatvora, prvi put priveden u rujnu iste godine u Sarajevu, kad je uhićen zajedno sa Markom Gojčevićem iz Bara. Za Gojčevića se iznosilo da je blizak Jovanu Klisiću, kriminalcu koji je bio pripadnik Osmanagićevog klana.

Čeka se odluka o izručenju

Der je 1. ožujka uhićen u Pragu s lažnim dokumentima, oružjem i opremom za maskiranje, a češko pravosuđe morat će se opredijeliti kojoj će ga državi izručiti.

Srbija Dera traži zbog hladnokrvnog ubojstva Nebojše Miloševića na Banovom Brdu 5. siječnja ove godine. Zbog ubojstava izvršenih u Nizozemskoj, Španjolskoj i Mađarskoj, traže ga i te zemlje, a Der ima državljanstvo Srbije i Mađarske.

Daniela Škegro: A,jes’ mi vala i drago što sam Hercegovka!

Daniela Škegro

Svačiji uspjeh je za pohvalu.

Ljudski je da se na neki način radujemo tuđim uspjesima.
Prema bližnjima to bude intenzivnije.
Međutim,kolektivna euforija i poseban ponos je kada se u bilo čemu natječu Hercegovci.
Tad “gori duša” Hercegovaca.
Najponosniji smo i najprkosniji.
Onaj inat i ponos se ne da skriti.
Nebitno je da li taj/ta žive u Hercegovini ili po djedu/pradjedu vuku korijene iz kršne Hercegovine.
Prvo se prekrsti i zahvali Bogu.
Starija čeljad izmole koji Očenaš i Zdravo Mariju.
Odmah potom na najjače stavlja pjesma “Geni kameni”.
To obično bude k’o uvertira u slavlje.
Podrazumijeva se pustiti i pjesmu “Ponosna moja je zemlja Hercegovina”.
Društvene mreže preplave statusima hvale i ponosa potomku krša i kamena.
Ako se radi o nekom grupnom sportu onda se nazove rođo u tuđini i ushićeno mu se kaže -“E,jesmo ih naprašili rode”
Rođo radosno odgovara -“Dašta smo,nek se zna kad Hercegovci igraju”
Ako se radi o nekom priznanju pojedincu,onda se čuje -“Dakoće drugi,već naše gore list”
Na sve načine se treba dat do znanja “cijelom svijetu” da je taj/ta baš iz Hercegovine.
Nebitno je na kom polju je uspjeh-samo da je “naš”.
Svak se “svome” raduje,ali mi Hercegovci i u tom prednjačimo iznad ostalih.
Uz sve to je neizostavno bar svako malo ponoviti -“A,jes’ mi drago”
A,jes’ mi vala i drago što sam Hercegovka!

Daniela Škegro/

1...2.9582.9592.960...2.967Stranica 2.959 od 2.967

Hercegovina.in je web portal posvećen vijestima, informacijama i događajima iz Hercegovine. Pruža najnovije vijesti iz regije, analize, intervjue i sadržaje koji pokrivaju kulturu, sport, politiku i društvene događaje. Cilj portala je informirati i povezivati ljude iz Hercegovine, kao i one koji su povezani s ovim područjem.

Sva prava pridržana © Hercegovina.in | ISSN 2744-2411