Međugorje je mjesto svjetske važnosti i njegova poruka namijenjena je cijelome svijetu. To je jedna od poruka iz intervjua apostolskog vizitatora za župu Međugorje mons. Henryka Hosera najnovijem broju “Veritasa – Glasnika sv. Antuna Padovanskog”, kojega izdaju franjevci konventualci.
Međugorje nema svoje značenje samo za ovaj dio Europe, nego i za cijeli svijet. Međugorje je međunarodno mjesto čija je poruka usmjerena čitavome svijetu. Njegovo postojanje i nastajanje u ovom dijelu Europe je vrlo simbolično jer je ovaj dio svijeta gotovo uvijek u povijesti bio izuzet od mira. Tijekom stoljeća, mogli bismo reći, ova zemlja je uvijek bila zemlja mučenika. Na ovom području je jedan mozaik naroda, jezika i kultura. Smatram kako je poruka mira, koja je ovdje u Međugorju središnja, namijenjena cijelome svijetu, rekao je mons. Hoser te je stavivši Međugorje u rang s Lurdom i Fatimom, prenosi Vecernji.ba.
Po pitanju međunarodne fenomenologije, tu su vrlo slični. To su sigurno tri najveća hodočasnička mjesta. Ovdje imamo dva i pol milijuna hodočasnika godišnje. Prekrasno je bilo vidjeti i Festival mladih na kojemu sam bio i sam prisutan, a na kojem je bilo prisutno 30.000 mladih iz 72 države. Dolaze mnogi mladi i iz Republike Hrvatske. Slijedeće godine je trideseti put.
Osim toga, to su tri marijanska svetišta koja pozivaju na pokoru i obraćenje te na molitvu krunice. Lourdes je veliko svetište utemeljeno na dogmatskoj istini o Bezgrešnom Začeću i progovara nam o identitetu Majke Božje. Fatima nam daje pogled na suvremenu povijest svijeta, onu trenutnu, aktualnu kao i na buduću. Ovdje je istaknut govor o miru kojega svijet itekako treba te je također vrlo aktualan. Između ova tri hodočasnička mjesta postoji svojevrsna duhovna solidarnost i povezanost, rekao je mons. Hoser uspoređujući Međugorje s Lurdom i Fatimom.
On kao najvažniju karakteristiku Međugorja ističe “snagu milosti”.
Jer Međugorje nije neka impozantna struktura koja oduševljava svojom veličinom. To je jedna jednostavna župa. Snaga milosti koja se osjeti ovdje, snaga Božje riječi koja se ovdje navješta čini nas svjedocima mnogih radikalnih obraćenja koja se ovdje događaju. Međugorje je postalo ispovjedaonica svijeta. Ispovjednici ispovijedaju na skoro svim jezicima, rekao je mons. Hoser, a na upit o ukazanjima rekao je kako Crkva još nije izrekla svoj službeni stav i pravorijek.
Stav Crkve je trenutno: pričekajmo i vidjet ćemo. Općenito gledano, poruka mira koja izvire iz međugorskog fenomena, uvijek vrijedi. Kraljica mira – naslov Majke Božje koji je ovdje prisutan, postoji i u Lauretanskim litanijama, dakle daleko u povijesti, objasnio je mons. Hoser, dodavši kako je vrlo zadovoljan životom s fratrima u Međugorju, najvjerojatnije zato što je i sam redovnik palotinac.
Fratarsko bratstvo u kojem živim je vrlo otvoreno i jako radosno obasuto pravim franjevačkim duhom. Jako sam zadovoljan, rekao je Hoser, dodavši kako u Međugorju osjeća njegov specifičan mir.
Ovo je vrlo mirno područje. Narod je jako otvoren i radostan, nasmijan. Vidi se to i osjeti se taj duh, rekao je Hoser, a na pitanje o pritužbama na brojne trgovine i hotele u Međugorju, odgovorio je kako su oni izvan svetišta i Crkva na to nema utjecaja.
Uostalom, hodočasnici koji ovdje dolaze negdje moraju spavati, jesti, oprati se itd. Što se tiče trgovina, impresivno je vidjeti raznolikost ponude suvenira, veća je nego u Lourdesu. Na svakom mjestu se može nabaviti neka uspomena, istaknuo je Hoser.
Na pitanje o stavovima pape Ivana Pavla II., Benedikta XVI. i Franje o Međugorju rekao je “postoji kontinuitet”.
Papa Ivan Pavao II. pratio je razvoj situacije. Relativno kratak pontifikat Benedikta XVI. bio je vrlo naklonjen Međugorju. To je i pokazao osnivanjem Međugorske međunarodne komisije. I na kraju, papa Franjo čini najveći korak slanjem ovdje svoga predstavnika. Papa Franjo želi razviti pastoral u Međugorju i time potvrđuje vrijednost ovoga mjesta, objasnio je mons. Hoser, a za plodove Međugorja rekao je kako su vidljivi, a osobito obraćenja “putem sakramenata”.
Postoje stariji ljudi koji su se jednom u životu ispovijedali i to kod Prve svete Pričesti ili kod primanja sakramenta Potvrde, a ovdje su se ispovijedali nakon 40 ili više godina te promijenili svoj život. To je spektakularno. Drugi plod je svakako ponovno otkrivanje, ne samo sakramentalnog blaga, nego i Riječi Božje.
Ovdje se jako puno daje truda oko kateheze. I ja sam imao jednu katehezu za vrijeme trajanja Festivala mladih o Postanku čovjeka. Kao treći plod Međugorja bih istaknuo mnoga djela ljubavi – putem karitasa, skrbi za siromašne, ljude s ruba društva i sl. Sve je to ovdje vrlo uravnoteženo i jednako zastupljeno: vjera i djela. To čini Međugorje posebnim mjestom, rekao je Hoser, a na pitanje koliko je važna potvrda autentičnosti ukazanja s obzirom da dobri plodovi Međugorja već postoje, rekao je kako „sva priznata ukazanja potvrđuju nauk Crkve“ i “ne izmišljaju ništa novo”.
Sadržaj vjere se ne mijenja. Slično je bilo i u Lourdesu. Četiri godine nakon potvrde dogme o Bezgrešnom Začeću, dogodila su se ukazanja. Čini mi se da su sva velika ukazanja ponovni poziv za vraćanjem evanđeoskoj poruci i aktualizacija evanđeoske poruke. Što se tiče samih ukazanja, potrebno je, kako sam već istaknuo, sačekati i vidjet ćemo. Odgovor ćemo sigurno dobiti, rekao je međugorski vizitator.
