Prvaci bih započeli su sa uređivanjem vanjskih igrališta za košarku kako bi djeca i mladi imali više mjesta za bavljenje sportom.
Danas je uređeno igralište 1. Osnovne škole u Mostaru.
Ovo je samo jedan od terena u nizu koji je planiran urediti se u gradu Mostaru
Magarac, kenjac ili tovar jedna je od rijetkih životinja kojoj su spomenici podignuti u mnogim zemljama svijeta, a na tom spisku je i BiH.
Rađen u bronci
Spomenik ovoj plemenitoj životinji podignut je u Mostaru početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća na inicijativu Osmana Pirije, jednog od najvećih poljoprivrednih stručnjaka koje je iznjedrila BiH, a koji je tada bio direktor nekadašnjeg giganta „Hepoka“.
Spomenik magarcu u prirodnoj veličini, rađen u bronci, djelo akademskog kipara Marijana Kockovića, i danas stoji na platou mostarske pijace „Tržnice“ i simbolizira neraskidivu vezu s hercegovačkim čovjekom. Jer, život bez magarca u ondašnja vremena Hercegovcima je bio nezamisliv. Skoro svaka kuća u selima širom Hercegovine imala je magarca.
Ta životinja, koja je danas gotovo izumrla, kako kaže mostarski kroničar i novinar Šemsudin Zlatko Serdarević, kroz povijest je obilježila život hercegovačkog seljaka.
Mnogima je ta životinja, govori, bila radno i prijevozno sredstvo.
– Naše hercegovačko magare u sepetima (velika pletena korpa, op. a.) je vuklo žito u mlinicu, a iz nje brašno, građevinski materijal, smokve, trešnje, vodu, ali i bolesnu djecu sa sela u bolnicu. U najkraćem, život bez te životinje mnogima je bio nezamisliv – kaže Serdarević.
Skromna životinja
Upravo je rahmetli Pirija, ističe Serdarević, inicirao izgradnju spomenika magarcu kao svojevrstan dug toj plemenitoj, vrijednoj, marljivoj i skromnoj domaćoj životinji.
Priče kroz Mostar i Hercegovinu
U obitelji popularnog britanskog pjevača, bivšeg člana grupe One Direction, Louisa Tomlinsona, dogodila se velika tragedija.
Ove srijede preminula je pjevačeva 18-godišnja sestra Felicite Tomlinson. Ako je suditi prema pisanju portala Thehollywoodgossip, djevojka se srušila u svom stanu, a nakon što je pronađeno njeno tijelo pozvani su liječnici koji su ju pokušali reanimirati, no bilo je prekasno i proglašena je mrtvom na licu mjesta. Felicite navodno nije pokazivala nikakve znakove bolesti ili problema sa srcem, a jedino od čega je patila bio je išijas. Sve dok obdukcija ne završi, neće biti poznat uzrok njene smrti.
Felicite i 27-godišnji Louis bili su jako bliski i viđali su se svaki put kada je pjevač bio u Londonu. Oni su dvoje od sedmero braće i sestara, a prije svega dvije godine preminula im je majka od leukemije kojoj je Louis posvetio pjesmu.
Felicite je radila kao model i influencer, te je planirala izdati knjigu poezije, a u siječnju ove godine napravila je veliki preokret u životu, te je na društvenim mrežama objavila da je prestala pušiti cigarete i piti alkohol.
Dnevni list
Mostarka Amela Stovrag, diplomirani edukator rehabilitator koja radi kao nastavnik/defektolog u Centru za djecu i omladinu sa posebnim potrebama “Los Rosales” u Mostaru, dokaz je da još uvijek postoje osobe koje u radu ne motivira samo zarada i novac, već pomoć i iznalaženje načina da se poboljša kvalitet života djece, koja su često marginalizirana, i za čije potrebe u našoj zemlji nema sluha.
Svom, nadasve plemenitom zanimanju posvetila se jer je prepoznala svoj osobni potencijal za njega, što je i dokazala dosadašnjim angažmanom, ali prvenstveno zbog ljubavi prema djeci. Stovrag je bila i jedna od članica mobilnog tima za kategorizaciju djece sa poteškoćama u razvoju pri Ministarstvu obrazovanja, nauke, kulture i sporta HNŽ, a do danas je objavila tri naučno – stručna rada, koja je imala priliku izlagati na eminentnim naučno-stručnim konferencijama u Harkanju, Beogradu i Sarajevu.
Kako pojašnjava, rad sa učenicima sa poteškoćama u razvoju, kao i način realizacije nastavnog sata se razlikuju od rada sa učenicima tipičnog razvoja.
– Svaki učenik sa poteškoćama u razvoju mora imati svoj IPiP (individualni prilagođeni plan i program), kojeg izrađuje defektolog (dipl.edukator – rehabilitator). U radu sa učenicima sa poteškoćama u razvoju je potrebno imati mnogo strpljenja, ljubavi i kreativnosti. Ovaj posao zahtijeva stalno učenje, rad na usavršavanju osobnih vještina, metoda i tehnika rada, educiranje u pristupu i prepoznavanju potreba učenika, savjetovanje i usmjeravanje roditelja i društvene sredine o pristupima u radu i verbalnoj komunikaciji sa ovom populacijom djece. Napretkom tehnologije iznalaze se nova i olakšavajuća pomagala u radu sa ovom populacijom učenika. Suradnja sa roditeljima je najvažnija karika za uspješan odgojno-obrazovni proces učenika sa poteškoćama u razvoju. Ukoliko izostaje uzajamno poštovanje, suradnja i česta komunikacija na relaciji roditelj – nastavnik/defektolog, onda je teško postići bilo koju vrstu napretka sa učenicima. Neophodno je sa učenicima nastaviti raditi i kod kuće kako bi rad defektologa bio valjan i imao smisla- podcrtava Amela Stovrag.
Pored te tehničke strane obrazovno-odgojnog procesa namijenjenog učenicima sa poteškoćama u razvoju, vrlo važan je i emocionalni aspekt, te odnos koji se gradi sa djecom.
– Djeca detektuju radost u nama, hrle nam, i ako ih tom iskrenom radošću pridobijemo, mi smo onda pobjednici u svom poslu. Moji osobni prioriteti u radu jesu da moji učenici budu sretni, da učionički ambijent bude ugodan i isključivo prilagođen njima i njihovim potrebama, da je učionica opremljena vedrim i ugodnim bojama koje utiču na njihovo dobro raspoloženje, da imamo adekvatna i olakšavajuća pomagala za rad, da u radu sa ovom populacijom učenika uvijek budem spremna na improvizaciju u nastavnom satu, da znam prepoznati kada im je koncentracija na izmaku, da pratim njihova interesovanja i želje, i da umijem da nagradim i pohvalim učenike. I naravno, onaj prvi i osnovni prioritet, osmijehom i zagrljajem počinjemo svaki radni dan- zaključuje defektolog u Centru “Los Rosales”.
Tu me rodi moja majka stara
kraj Neretve u krilu grada Mostara
Hercegovoj zemlji na tom svetom tlu
čiji se ljudi svud po svijetu
po dobru poznaju
Kamen i krš sam prvo ugledala
na njega stala i na njemu prohodala
Skromna kućica ,a pred njom puno cvijeća
u njoj složna čeljad,blagoslov i sreća
Svaku večer prije već bi polijegali
skrušeno bi svi u glas “Gospu pozdravljali”
Dijelilo se sve pošteno
nijedno dijete ne bi bilo ucviljeno
A,kad sveta nedjelja dođe
svak se sredi i u crkvu pođe
Moliti se našem Spasitelju
da u zdravlju sačuva obitelj cijelu
Kada bi se Bogu pomolilo
tada bi se pred crkvom prozborilo
Djed bi mi često reći znao
mladić bi nekad curi crvenu jabuku dao
da bi kraj njeg bar u kolu stao
Znalo se je prije svakog reda
nikad mlađi prije starijeg ne sjeda
Nije bilo tad svega i svašta
ali biješe u duši bogatstva
Pjevala se ganga i bećarac
tad pjevaše i žena i muškarac
Sedlali su konje snažni momci
kad na sijelo pošli bi djevojci
Sijalo se,želo i sadilo
s ponosom u polju se radilo
Kitilo se smiljem i ružmarunim
nazdravljalo našim dobrim vinom
Krunica oko svakog vrata bila
od nevolje svake da bi obranila
Svetom Vodom škropili se svati
da mladence svako dobro prati
Vrijeme svako s’obom nosi svoje
pa ne dajmo zaboravu
što od djedova ostalo je
Ne zaboravi šta besjediše mater i ćaća
gdje poniko čovjek,tu se vazda vraća
Koliko god da teško bilo
ne skidaj s vrata Očenaše
sačuvaj ponos i običaje
Hercegovine naše
Daniela Škegro/HERCEGOVINA.IN
Naš portal došao je u posjed zanimljive fotografije nogometaša HŠK Zrinjski iz 1993. godine.
Riječ je o fotografiji koja je snimljena pred utakmicu koju su Plemići igrali protiv Mosora.
HŠK Zrinjski Stoje: Ronald Hrkać, Mario Bušić, Nino Kordić, Nermin Mrgan, Tihomir Bogdan, Ivo Oreč, čuče: Toni Karačić, Dalibor Pušić, Jure Kordić, Mario Slišković, Andrija Sušac.
Stručni stožer u to vrijeme činili su Miroslav Mican Kordić i Bruno Repar.
HERCEGOVINA.info
Osam najboljih timova Europe čekalo je protivnika u ovoj rundi natjecanja, a na kraju su kuglice spojile ove parove:
Ajax- Juventus
Liverpool – Porto
Tottenham – Manchester City
Manchester United – Barcelona
Prve utakmice četvrtfinala zakazane su za 9. i 10. travnja, a uzvrati se igraju sedam dana kasnije.
U tragičnoj nesreći koja se 14. ožujka dogodila na prometnici Mostar-Široki Brijeg, Sveučilište u Mostaru ostalo je bez jednog mladog života.
Milan Đerek zvani Mijo bio je vesela osoba puna života, osoba koja je imala dug i perspektivan put ispred sebe koji je prije tri godine počeo graditi na Fakultetu prirodoslovno-matematičkih i odgojnih znanosti, na smjeru glazbene umjetnosti. Milana su svi znali kao pozitivnog i optimističnog mladića, od prijatelja, sugrađana, kolega, pa do profesora na fakultetu kojima će zauvijek živjeti u sjećanju.
Ovim putem Studentski zbor Sveučilišta u Mostaru u ime svih studenata izražava duboku tugu i iskrenu sućut obitelji, rodbini, prijateljima i svima koji su poznavali našeg dragog Milana. Hvala mu na svemu što je učinio za Sveučilište i neka mu dragi Bog podari pokoj vječni.
Šetnja podrške za majku na fb stranicama najavila je novo okupljanje za 20.03.2019.godine u Mostaru s početkom u 14:00 h na Španjolskom trgu.
“Majko,nisi sama.Vrijeme je da institucije počnu raditi na tome da zaštite tvoju djecu,našu djecu. Šetnja počinje sa Španjolskog trga a ruta je -Mepas,Splitska,Dubrovačka,Kružni tok iznad pume i Sjemenarne.
Ponesimo isječke iz pjesme “Majko,nisi sama”,slike ručica,crteže naše djece i cvijet.Neka prvi dan proljeća bude početak ljepšeg i sigurnijeg Mostara.”-stoji na fb stranicama “Šetnja podrške za majku”
Majke Mostara i Hercegovine na razne načine izrašavaju podršku majci, a jedan od tih vidova podrske je i ova pjesma koja je stavljena u grupu “Mostarske mame” i “Podrška za majku”
Ne plači Mama
nisi sama
Ne traži milost
gdje se silom prkosi
Ne očekuj razum
gdje pameti nema
Ne očekuj pomoć
gdje savjest drijema
Ne plači Mama
nisi sama
Vidjela si koliko nas s tobom ima
uz tebe nije samo Mostar – već cijela
Hercegovina
Za pravdu naoružani igračkama
svi su mirno prošetali
tebi i dječici podršku dali
Znamo da to neće riješiti probleme
ali od nekud mora da se krene
Ne plači Mama
nisi sama
s tobom smo i u molitvama
Pravda je spora,ali uvijek stigne
pogotovo kad se na nejačeg ruka digne
Teško je reći da se strpiš
jer već predugo bol trpiš
Gledati patnju svoje djece
od toga nema nesreće veće
Ne plači Mama
nisi sama
Stala je Hercegovina uz tebe
stali su i prijatelji iz grada
stala je i najbolja u struci- Dalipagić Nada
Ne plači Mama
NISI SAMA
Sve će ovo jednom proći
i prošlost će biti
Svoju ćeš dječicu veselo
oko sebe sviti
ljubav i pravda će pobijediti
Doći će vrijeme i taj čas
i uvjerit će se svi
da su svi na zemlji
koliko god činili se “moćni”
tek prolazni kao prah
i da samo je BOG
iznad svih nas
Na čelu Matice hrvatske Mostar novi mandat i povjerenje dobila je prof. dr. sc. Ljerka Ostojić.
Ova liječnica, kluturna djelatnica i akademkinja prošle godine je izabrana i u Glavni odbor Matice Hrvatske. Ugostili smo je u talk showu Dobar, loš, zao kako bi iznijela svoja životna iskustva, preko medicine, čelnih mjesta na Sveučilištu u Mostaru te aktualnih pozicija i odgovornosti.
Samozatajna znanstvenica se na početku prisjetila i svojih sportskih dana kada je nastupala kao atletičarka uspješnog mostarskog kluba, ali ipak se život usmjerio drugačije, od gimnazije (također u Mostaru) do medicinskog fakulteta u Sarajevu i Zagrebu. Od svih smjerova specijalizacije odlučila se za fizikalnu medicinu i terapiju upravo zbog pretpostavke da se život može okrenuti u različite smjerove, a to je znanje koje se može upotrijebiti i van fakulteta, pa i bolnice. Upravo u toj struci je najviše radila tijekom rata. Uz muža ortopeda, njihovih dvoje djece su također krenuli medicinskim putem.
Za vrijeme rada u splitskoj kliničkoj bolnici, pogotovo u ratno vrijeme 1992. kada pritiže veliki broj ranjenika iz Hrvatske i BiH upoznaje i današnjeg ravnatelja SKB-a Mostar Antu Kvesića. “Ratno je vrijeme, mnogi ranjeni iz BiH dolaze bez ikakve dokumentacije, a Ante Kvesić odjednom vadi tucet uputnica, ispunjava ih i tako rješava situaciju”, prepričava dr. Ostojić.
Ostale su fine veze sa Splitom kako tvrdi naša sugovornica, ali u Mostaru se u drugoj polovici devedesetih pokreće medicinski fakultet, gdje Ljerka Ostojić sudjeluje od početka. U ljeto 1997. godine se zapošljava na fakultetu kao tada jedini zaposleni profesor ovdje, a danas je taj fakultet kadrovski zaokružen te ima odlične veze s SKB-om.
Ljerka Ostojić je jedna od tri žene u BiH koje su bile rektorice. “Uvijek sam više voljela raditi sa studentima nego u bolnici. Oni su veseli, oni su vrijedni, a mi im moramo usaditi radne navike, moraju biti spremni na rad u dvije smjene. Treba ih na neki način stumilirati kada završi predavanje umjesto da govore kako su umorni, pati im socijalni život itd., moraju biti sretni što usvajaju nova znanja. Ta krila će ih nositi kroz cijelu karijeru.”
Od rektorskih ciljeva izdvaja dobivanje međunarodne akreditacije 2016. godine što je Sveučilište izdvojilo u BiH, a također je u programu inzistirala na uvođenju novih smjerova bez obzira na uvijek financijski turbulentna vremena. Ti novi smjerovi su danas među najtraženijima kod studenata. Gošća dodaje da je trenutno oko 13 tisuća mostarskih studenata pravi ukras i potencijal grada te kako bi njihovih nestankom tj. bez Sveučilišta to bio pravi crni scenarij za ovo područje.
Kao članica BiH akademske zajednice dobiva određena prava i obveze. Tako je osnovala odbor za gerantologiju i gerijatriju tj. za starije stanovništvo kojega je kod nas i u svijetu svakim danom sve više. Starenje ne mora značiti bolesti i pad kvalitete života, kroz ove aktivnosti želi potaknuti tu populaciju ljudi na svijest o kvaliteti života.
U drugom dijelu emisije na red je došao dio životopisa koji je ispunjen kulturnim djelovanjem. Posebno je ponosna što je Mostarsko proljeće kao središnji događaj Matice hrvatske prepoznat i ušao u zavidan krug Saveza europskih festivala. Puno toga dobroga za Mostarsko proljeće je poteklo preko pokojnog maestra Vjekoslava Šuteja, koji je kao pravi prijatelj ljudi iz Matice i ljubitelj Mostara doveo mnoga poznata imena bez ikakve naknade. “Njegova plaća je bila boca crnog i boca bijelog vina”, u šali dodaje dr. Ostojić. I danas ta ostavštiva vrijedi te će tako u svibnju nastupiti poznati operni pjevač Zoran Todorovich.
Smatra i da je rat donio neke iskrivljene vrijednosti. U tim burnim vremenima nekada više ispliva snalažljivost umjesto naobrazbe. Mladi vide takve ljude i žele biti poput njih, no to vrijeme je prošlo, danas moramo ulagati u naše školovanje.
Sve ostale zanimljivosti, od specifičnih navika i ponašanja studenata medicine do restorana s čuvenom janjetinog gdje je imao želju otići Vjekoslav Šutej, kao i bogat program Mostarskog proljeća pogledajte u video prilogu emisije.
Maja Šuput s fanovima je na Instagramu podijelila vijest da je nakon šest mjeseci konačno obula obje štikle. Naime, nakon ozljede koju je zadobila na koncertu, mjesecima je nosila gips.
– Danas je prvi dan, nakon 6 mjeseci, da idem pjevati u obje štikle. Htjela sam se slikati da ovjekovječim sretan trenutak, evo kako je prva slika ispala. Kaže bend: “Ma da, baš seksi držiš noge”, uglavnom, kao da mi je prvi put… – napisala je ona.
Na fotografiji pozira u žutoj haljini i sandalama s visokom potpeticom.
Fanovi su pokazali da su sretni zbog nje, ali i da se i dalje brinu.
Kako smo već ranije javljali u više navrata na našem portalu jutros je u 7:30 sati prijavljeno od strane građana da se u rijeci Neretvom kod Bunurskog mosta nalazi leš .
Odmah su pozvani pripadnici Vatrogasne postrojbe Mostar, koji su upućeni na Lučki most, gdje je primijećeno da je leš otplutao.
Na poziv operativnog centra MUP-a kajakaši i ronioci Interventne spasilačke službe Mostar (ISS) krenuli su u izvlačenje tijela nepoznate osobe koje je jutros pronađeno ispod Lučkog mosta u Mostaru.
Pripadnici Interventne spasilačke službe Mostar izvukli su tijelo iz Neretve, a kako se doznaje radi se o muškarcu P.Š. (56).
Fotografija: Dnevni avaz
Najmanje 49 osoba ubijeno je u oružanim terorističkim napadima na dvije džamije u gradu Christchurchu, u Novom Zelandu.
Novozelandska policija potvrdila je kako su nepoznati napadači izveli oružani napad na džamiju Al-Noor u regiji Hagley Park, te na jednu džamiju u regiji Linwood, obje u gradu Christchurchu.
”U napadu je ubijeno najmanje 40 osoba. Ono što mogu kazati jeste da je ovo jedan od najmračnijih dana Novog Zelanda. Ono što se ovdje dogodilo je dosad neviđen čin nasilja – kazala je ranije premijerka Novog Zelanda Jacinda Ardern, prenosi agencija Anadolija.
Napadi su izvedeni tijekom obavljanja džuma-namaza, zajedničke molitve muslimana petkom, a iz policije također navode kako su nakon napada uhićene četiri osobe, među kojima i jedna žena.
Nakon oružanog napada, novozelandska policija upozorila je da se zatvore sve džamije u zemlji. U međuvremenu, australijski premijer Scott Morisson je potvrdio da je državljanin Australije jedan od napadača na džamije u Novom Zelandu Šef policije Novog Zelanda Mike Bush izjavio je kako još uvijek ne može govoriti o broju poginulih i ranjenih u napadima.
Nakon napada u Christchurcu obustavljena je nastava u školama, blokirane su brojne ulice, u bolnicama rade odjeli samo za hitne slučajeve, snage sigurnosti su u stanju alarma.
Marku Zuckerbergu sigurno nije lako ovih dana. Nakon što su Facebook i njegovi servisi dva dana korisnicima zadavali glavobolje, otkriveno je kako je za najveći pad društvene mreže u povijesti odgovoran jedan mali server.
I dok su deseci milijuna korisnika diljem svijeta nervozno promatrali svoje ekrane iščekujući povratak Facebooka, Messengera, Instagrama i WhatsAppa, u Facebookovim se prostorijama odvijala prava drama.
Glavni i odgovorni za proizvode u Facebookovom svijetu, Chris Cox, najavio je svoj odlazak. Cox je godinama slovio kao “desna ruka” Zuckerbergu i prva osoba koja bi uskočila na Markovo mjesto kad bi on odlučio otići iz tvrtke. No, nakon 13 godina odlazi.
”Više od desetljeća, dijelio sam istu poruku u koju smo Mark i ja vjerovali: Povijest društvenih medija još nije napisana i njeni učinci nisu neutralni. Povezani su s bogatstvom i kompleksnošću društvenog života. Kao njegovi graditelji, moramo biti spremni razumjeti njegov utjecaj – sve dobro i sve loše – i svakodnevno se truditi da ga okrenemo prema pozitivnom, prema dobrom. To je naša najveća odgovornost”, napisao je Cox na Facebooku.
Neki smatraju da je Coxov odlazak rezultat promjena u Facebooku koje je Zuckerberg najavio, prvenstveno većem naglasku na privatnost. Naime, većina projekata na kojima je Cox radio postat će mnogo teži i kompliciraniji ako Facebook zaista uvede enkriptiranje podataka.
”Kako je Mark istaknuo, okrećemo novu stranicu u razvoju naših proizvoda, fokusirat ćemo se na enkripciju, interoperabilnost, mrežu za razmjenu poruka. To je vizija proizvoda koja je u skladu s današnjim vremenom: moderna komunikacijska platforma koja balansira izražavanje, sigurnost, i privatnost. To će biti veliki projekt i trebat ćemo voditelje koji su uzbuđeni i željni provesti projekt”, piše Cox.
Upravo njegova rečenica da će trebati voditelje, za neke je znak kako Zuckerberg i Cox više ne dijele istu viziju. No, Cox nije jedini čelni čovjek koji odlazi iz Facebooka. Zuckerberg je potvrdio kako će tvrtku napustiti i Chris Daniels koji je vodio WhatsApp posljednjih godinu dana.
Njegov posao preuzet će Will Cathcart koji je zadužen za Facebookovu aplikaciju. Čini se kako Facebook očekuju dodatne promjene, a najava o jačanju privatnosti nekima u toj tvrtki, očito, nije baš najbolje legla.
Grad Mostar u posljednje vrijeme sve češće čiste građani, studenti, gospodarstvenici, civilna zaštita, ali i posebno angažirani, na određeno vrijeme kroz projekte zapošljavanja, zaposleni djelatnici.
Udruga Pravo na grad priopćila je kako se postavlja pitanje, znamo li kome pomažemo, koliko ima djelatnika u tri komunalna poduzeća?
”Na terenu ih viđamo vrlo malo i upravo zbog njih koji su na terenu, pokrećemo pitanje gdje su ostali. Pogledajte koliko djelatnika zajedno imaju Komunalno, Komos i Parkovi, na papiru, naravno…”, navodi udruga.
Na poziv operativnog centra MUP-a spašavatelji Interventne spasilačke službe Mostar (ISS) izvukli su tijelo P. Š. (1963) koje je jutros uočeno ispod Lučkog mosta u Mostaru i predali ga ekipi hitne pomoći.
U akciji je sudjelovalo šest spašavatelja ISS Mostar od toga dva s kajacima.
I ova akcija još jedan je zorni primjer kako su volonteri Saveza gorskih službi spašavanja u BiH neizostavna i udarna snaga i resurs zaštite i spašavanja na nepristupačnim područjima unatoč apaurnoj činjenici kako to zakonima nije dovoljno prepoznato.
“Mamin priljepak. Već standardna iz Dubrovnika, Antun u krilu, samo što je svaki put malo veći.
Neki dan kad se probudio nije mi znao reći da se dignem iz kreveta pa je rekao “mama gotovo laka noć””, napisala je Pamela Ramljak,a ona je uživala u društvu sina.
Mnogobrojni lajkvi i komentari su se nanizali, a pjevačica je pokazala da je sin najvažnija osoba u njenom životu.
U istočnim i sjeveroistočnim područjima Bosne jutros je pretežno oblačno vrijeme, a u ostatku zemlje vedro.
Temperature zraka u 07.00 sati (°C): Sokolac -5 stupnjeva, Bjelašnica -4, Drvar -2, Livno -1, Bugojno, Grude, Ivan-sedlo, Široki Brijeg, Srebrenica 0, Jajce, Prijedor, Sanski Most, Sarajevo 1, Tuzla, Zenica 2, Stolac, Trebinje 3, Banja Luka, Doboj, Mostar 4, Bijeljina, Zvornik 5, Bihać, Brčko 7, Neum 8 i Gradačac 9 stupnjeva.
U većem dijelu Bosne i Hercegovine danas će preovladavati malo do umjereno oblačno i sunčano vrijeme.
Poslijepodne u Bosni postepen porast naoblake. Povremono slaba kiša ili rosulja je moguća ponegdje u stočnim područjima Bosne. Vjetar slab do umjeren zapadni i jugozapadni. Dnevne temperature od 9 do 15, u Posavini i Krajini do 18 stupnjeva.
U oružanom napadu na dvije džamije u novozelandskom gradu Kristčurču jutros je ubijeno više od 30 osoba, a zasad je uhićeno nekoliko osumnjičenih napadača, potvrdila je tamošnja policija.
– Uhitili smo jednu žensku i tri muške osobe koje dovodimo u vezu s ovim napadima, izjavio je policijski načelnik Mike Bush na izvanrednoj konferenciji za novinare na kojoj nije mogao potvrditi točne okolnosti događaja, kao ni broj žrtava, ali prema izvješćima lokalnih medija i tvrdnjama svjedoka, poginulo je 40 osoba, javlja BBC.
Sve džamije, škole i neke druge institucije u gradu su zatvorene, a svim građanima koji su u centru grada naređeno je da ostanu u zatvorenim prostorima do daljnjega.
“New Zealand Herald” javlja da je među uhićenim jedan državljanin Australije koji je navodno na internetu nedavno objavio svojevrsni manifest najavljujući krvoproliće, a sve ukazuje da je riječ o ekstremno desnom radikalu zadojenom antiimigrantskom ideologijom. Radi se o 28-godišnjem Brentonu Tarrant.
Drugi svjedoci navode da su napadači u džamiji Al-Noor, u centru Kristčurča, prvo ušli u prostoriju za molitvu namijenjenu muškarcima, a zatim su nastavili s krvoprolićem u prostoriji namijenjenoj ženama.
Policija je potvrdila da je u vozilima koja su koristili napadači otkrivena veća količina eksploziva i improviziranih eksplozivnih naprava.
Jedan od svjedoka je rekao da je prilikom napada korišteno automatsko oružje da se među ubijenima nalaze najmanje jedna žena i dijete.
Mohan Ibrahim, jedan od svjedoka, rekao je “New Zealand Heraldu” da se u džamiji još uvijek nalaze njegovi prijatelji.
– Zvao sam ih, ali se s mnogima još nisam čuo. Bojim se za njihove živote – rekao je.
– Čuo sam tri rafala, zatim nakon desetak sekundi ponovo je počeo pucati. Onda su ljudi počeli da istrčavati iz džamije. Mnogi su bili krvavi – kazao je Palestinac.
Danima već pokušavam napisati nešto o Krešimiru Bandiću, mladiću koji nas je prerano napustio. Počnem pisati, pa stanem, riječi su mi prazne i u ovom slučaju nisu dovoljne. Otišao je jedan divan mladi čovjek, jedan Plemić i Zrinjevac od glave do pete. Još ne mogu da prihvatim da više nije među nama, a misli mi lete ka malom dječaku koji je u mlađim kategorijama prkosno stajao među vratnicama. Mnogi su već tada govorili da zbog svoje visine nije za vratara i da neće uspjeti. Keta se nije obazirao na te priče i nastavio je svoju misiju čuvanja vrata kluba koji je najviše na svijetu volio.
Prolazili su dani, a Keta je izrastao u pravog vratara. Jedina i najveća želja bila mu je stati na vrata svog Zrinjskog, na svom stadionu i pred svojim Ultrasima. To mi je Keta ponavljao u svim intervjuima koji sam s njim radio dok je još bio u omladinskoj školi Zrinjskog.
Onda je došla 2014. godina i naš Keta je bio jedan od osmorice juniora HŠK Zrinjski koji je pozvan na pripreme prvog tima. Posjetio sam tih dana Plemiće koji su se pripremali u Međugorju, i u razgovoru s Ketom vidio sam koliko je sretan i ponosan što su mu se želje počele ispunjavati. Vidio sam taj dan da mu oči nekako ponosno sjaje i to je za mene bio znak da će Zrinjski imati svoje dijete velikog vratara.
Zrinjski mu je bio sve. Način života 24 sata dnevno 365 dana u godini. Da mu je netko u tim trenucima ponudio nešto ogromno i nezamislivo da tada napusti Zrinjski on na to ne bi pristao. Snovi i želje jednog mladog Plemića i Zrinjevca nisu imali cijenu. Zrinjski ga je ubrzo poslao na posudbu u Branitelj. Otišao je i znao je da će se vratiti u svoj Zrinjski, i vratio se jači nego ikada među svoje Plemiće.
Svoj debi za prvi tim Zrinjskog imao je u grotlu Koševa na gostovanju kod FK Sarajevo. Igrala se 72. minuta kada se ozlijedio Goran Karačić, a na njegovo mjesto ušao je naš Keta. Sačuvao je mrežu Zrinjskog do kraja susreta i njegovoj sreći nije bilo kraja. “Osjetio sam veliku odgovornost jer sam bio svjestan da ulazim u najgorem trenutku kada se lomi utakmica i kada se vrši najveći pritisak od strane domaćih navijača, a tako i od igrača. Međutim, kada sam stao na vrata osjetio sam sigurnost i samopouzdanje kao da mi je stota utakmica u ekipi, a ne moja prva službena utakmica, rekao mi je Keta nakon te utakmice. Oči su mu tada bile još sjajnije nego onda u Međugorju…
Bio sam nazočan i na pripremama u Međugorju kada je ozlijedio rame. Vidjela se bol na njegovom licu, ali kako mi je rekao desetak dana poslije toga više ga je boljelo to što je morao napustiti pripreme i ostaviti svoje Plemiće. Uslijedila je operacija u Hrvatskoj, pa oporavak i dani iščekivanja kada će opet stati na vrata svoga Zrinjskog. Čekajući povratak među vratnice produžio je ugovor s Plemićima, koji na žalost navijača i prijatelja kluba nije do kraja odradio i koncem 2017. otišao je u Široki Brijeg. Keta je otišao iz svog Zrinjskog , ali Zrinjski iz njega nije nikada otišao. Do svog zadnjeg dana bio je onaj naš Keta, naše dijete iz naše škole , veliki Plemić i Zrinjevac. Navijači ga nikada neće zaboraviti, jer bio je kako kažu Ultrasi jedan od nas…
Ja ću zauvijek pamtiti malog dječačića među vratnicama Zrinjskog. Zauvijek ću pamtiti i onaj sjaj u njegovim očima kada je otišao na prve pripreme sa svojim Plemićima. Dragi naš Keta neka ti je laka ova naša zemlja koju si toliko volio. Mi te nikada nećemo zaboraviti. ŽIVJET ĆEŠ U NAMA DOK NERETVA TEČE.
Mostarskoj policiji jutros je u 7.30 sati prijavljeno da je u rijeci Neretvi kod Bunurskog mosta uočen leš.
Odmah su pozvani pripadnici Vatrogasne jedinice Mostar koji su upućeni na Lučki most gdje je primijećeno da je leš otplutao.
Vatrogasci i policija su trenutno na mostu Hasana Brkića te je zbog pretpostavke da je leš na potezu između ova dva mosta zatražena intervencija ISS Mostar.
Foto: Dnevni avaz
U stravičnoj prometnoj nesreći koja se dogodila jučer na cesti Mostar – Široki Brijeg život je na mjestu izgubio dvadesetdvogodišnji Milan Mijo Đerek.
U ovoj prometnoj nesreći, u kojoj su sudjelovala četiri vozila, još su tri osobe teže ozlijeđene, a dvije lakše. Osobe koje su zadobile lakše ozljede S. M. (1997.) i A. Ć. (1997.) puštene su kućama, dok su M. M. (1995.), L. T. (1991.) i K. M. (1997.) hospitalizirani u Sveučilišnoj kliničkoj bolnici Mostar. Ženska osoba L. T. (1991.) zadobila je teške tjelesne ozljede koje trenutačno nisu opasne za život, kazali su nam iz Ureda za odnose s javnošću SKB-a Mostar. Hospitalizirana je na Odjel za traumatologiju. Muška osoba M. M. (1995.) zadobila je lake tjelesne ozljede te je hospitaliziran na Klinici za neurokirurgiju, piše Večernji list BiH. Najteže ozljede zadobila je dvadesetdvogodišnja K. M. kojoj su se liječnici Sveučilišne kliničke bolnice Mostar jučer borili za život.
Talentirani glazbenik
Smrtno stradali Đerek nalazio se u vozilu marke BMW koje se od siline udara prevrnulo i udarilo u brdo na Žovnici. Vozio se iz smjera Mostara prema Posušju gdje je živio. Kako doznajemo od bliskog prijatelja, Đerek se najvjerojatnije vraćao s tečaja gitare. Naime, riječ je o mladom glazbeniku, iznimna talenta, koji je nastupao na raznim proslavama i koncertima, te je zajedno s kolegom s fakulteta i prijateljem Marijom Puljićem održavao tečaj gitare, harmonike i klavira. Đerek je često kao ispomoć sudjelovao u radu Vojnog orkestra Oružanih snaga Bosne i Hercegovine.
“Riječ je o mladom, talentiranom dečku koji je bio omiljen gdje bi god došao. Nikada od njega nismo čuli neku ružnu riječ, a glazbu je posebno volio”, rekli su nam iz Vojnog orkestra Oružanih snaga Bosne i Hercegovine. S njima je posljednji put nastupio na tradicionalnom Božićnom koncertu u Sarajevu koji se održao u organizaciji ministrice Oružanih snaga BiH Marine Pendeš. Iako je svirao mnoge instrumente, zaljubljen je bio u zvuk trube. Đerek je završio srednju glazbenu školu za trubu u Imotskom. Školovanje je nastavio na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Mostaru na smjeru glazbene kulture gdje je bio treća godina studija. Iako je imao tek dvadeset i dvije godine, već je bio itekako prepoznat u glazbenom svijetu Bosne i Hercegovine. Zvuk njegove trube tako se mogao čuti u izvedbama Hrvatske glazbe Mostar, svirao je i s Ivicom Bagom te je osnovao i vlastiti bend. Miju se nerijetko moglo sresti na pokopima, ali i raznim proslavama na kojima se nije odvajao od svoje trube. Pred njim je bio život ispunjen pjesmom i glazbom…
Omiljen u društvu
“Trebali smo imati predavanja na fakultetu, međutim, on se jučer nije pojavio”, kazao nam je jučer vidno potresen Mario Puljić, koji je Đerekov najbolji prijatelj i kolega s fakulteta. Puljić ističe kako je Mijo bio omiljen u društvu, gdje god bi se pojavio unosio je vedrinu. “Još uvijek nisam svjestan što se dogodilo. Ne mogu vjerovati da više nećemo čuti zvuk njegove trube”, potresenim glasom kazao je Puljić. Očevid na mjestu nesreće obavili su policijski službenici Policijske uprave Mostar zbog čega je nekoliko sati u potpunosti bio obustavljen promet na magistralnoj cesti M-6.1 Mostar – Široki Brijeg.
Moramo li kao gošće zaista biti u čarapama kako ne bismo oštetile ili zaprljale parket domaćina?
Stručnjaci za bon ton kažu da da
Ipak, dodaju da dobar domaćin ne bi u određenim prilikama to tražio od svojih gostiju
Dođeš na zabavu ili na večeru kod prijatelja u elegantnoj haljini i odgovarajućim profinjenim cipelama – a njima je čist pod važniji od tvog modnog nastupa? Moraš li doista izuti cipele ako domaćin to traži od tebe?
Stručnjaci za bonton kažu – DA! Pravo je svakog domaćina odlučiti kako će se drugi ponašati prema njegovom parketu ili tepihu. Ako si došla kod prijateljice provesti ugodnu večer, ne bi ti trebalo smetati izuvanje cipela, odnosno ugodno cupkanje u čarapama ili papučama. S druge strane, ako je riječ o večeri ili nekoj svečanijoj prigodi, rijetko tko će se dobro osjećati u čarapama – a vjerojatno će angažirani domaćin učiniti sve da se njegovi gosti dobro osjećaju. I, naravno, dati ti mogućnost da zasjaš u punom sjaju – od glave do pete!
Nogometaš Anderlechta Ognjen Vranješ razvodi se od supruge Danijele, prenose srbijanski portali, koji od prvoga dana prate njegovu aferu s tamošnjom pjevačicom Jelenom Karleušom.
Vranješ je, između ostalog, zbog skandala ostao i bez mjesta u reprezentaciji Bosne i Hercegovine, a izbornik Robert Prosinečki je prije nekoliko dana ponovio da je ispadima sklon branič za njega završena tema o kojoj više ne misli javno govoriti.
– Vranješ i njegova supruga su se nakon skandala s Jelenom Karleušom odlučili razvesti, a Vranješ se već konzultirao s odvjetnikom i podnio zahtev – otkrio je portalu Blic izvor upućen u situaciju.
Tamošnji su medij primijetili i to da je tetovažu s njezinim imenom nedavno prekrio neslužbenim grbom grčkog nogometnog kluba AEK.
Podsjetimo, mediji su u siječnju intenzivno pratili zbivanja između Vranješa i Karleuše nakon što je na društvenim mrežama objavljena prepiska iz koje je postalo jasno da su bili u vezi iza leđa svojih bračnih partnera.
U stravičnoj prometnoj nesreći koja se u srijedu dogodila na autocesti kod Jagodine u Srbiji poginuo je kamiondžija iz BiH, djelatnik tvrtke ”GS transport” iz Brčkog, dok je njegov kolega teško ozlijeđen.
Prema nepotvrđenim informacijama koje je u četvrtak navečer objavio Dnevni avaz, život je izgubio Senad Halilović zvani Semko iz Žepča, dok je Tarik Derlić iz Zenice s teškim ozljedama prevezen u bolnicu u Jagodinu.
Kako neslužbeno doznaje Avaz, Derlić je ostao u kvaru i stao je u zaustavnoj traci. Iz suprotnog smjera su naišli nastradali Halilović i još jedan kolega te su stali kako bi pomogli kamiondžiji. Halilović i Derlić su stajali pored kamiona, dok je treći kolega ušao u kabinu vidjeti u čemu je problem i pokušao ukloniti kvar.
U tom trenutku naišao je autobus koji je udario nesretnog Halilovića i Derlića. Uslijed strahovitog udara Halilović je preminuo na mjestu, dok je Derlić s teškim ozljedama prevezen u bolnicu. Mučne scene su ostale nakon nesreće. Na cesti je bilo tijelo Halilovića, prekriveno bijelom plahtom. Na kamionu su bila vidljiva oštećenja, budući da su vozačeva vrata skoro izvaljena, navodi Avaz.
Prvi rezultati istrage govore da je nesreću skrivio vozač autobusa, jer su kamiondžije bile u zaustavnoj traci. Neslužbeno se spominje da je nesreći navodno kumovala i brzina i da se vozač autobusa zaustavio tek 400 metara dalje od mjesta udara.
Policijski službenici OKP-a PU Grude radeći na rasvjetljavanju kaznenog djela “Razbojništva” iz čl.289. KZ F BiH počinjenog dana 08.03.2019. godnine na štetu benzinske crpke “Dakma Oil” u mjestu Drinovci općina Grude, u suradnji sa plocijskim službenicima PGS-a Imotski- MUP RH došli su do saznanja o mogućim počiniteljima ovog kaznenog djela.
Provedenom kriminalističkom obradom od strane policijskih službenika MUP-a RH je utvrđeno da postoje osnovi sumnje da su naprijed navedeno kazneno djelo počinili T.G. (19) i B.Š. (21) oba državljani RH. Prilikom kriminalističke obrade pronađeno je oružje koje je korišteno prilikom izvršenja ovog kaznenog djela.
Ovim putem želimo se zahvaliti policijskim službenicima MUP-a RH na izvrsnoj suradnji u rasvjetljavanju ovog teškog kaznenog djela.
Sve poduzete mjere i radnje su izvršene uz suglasnost i nalog nadležnog Županijskog tužitelja u Širokom Brijeg, priopćeno je iz MUP-a ŽZH
Za svoje je unuke, sagradio dvorac mali,
da nam je to svetinja, mi to tada nismo znali,
danas mi je jasno sve, danas sve to dobro znam,
dvorac će vam reći, čija sam i od kud´ ja pripadam.
Ne stidim se malog dvorca, od ljutoga kamena,
niti krša Hercegovog, simbola i znamena.
Od malena učili me: Svud´ s ponosom reci,
na kamenu da se rodi i koji su mi preci.
Ljubim svaki pedalj zemlje, što je vrelo sunce prži,
ljubim svaku rijeku bistru, to me na životu drži,
ponosna sam na seljaka, što u kršu stvara čuda,
što prkosi hrabro svemu, u vremena teška, tvrda.
Da odlazim negdje drugdje, ja to nikad neću,
nastavit ću kao otac i s ponosom didu svom,
upaliti svijeću,
nek´ je težak ovaj život i vremena nek´ su gorka,
živjet ću pod ovim nebom, ja sam prava Hercegovka.
Katarina Zovko Ištuk
Nogometaši Dinama ostali bez plasmana u četvrtfinale Europske lige nakon što su poraženi u produžetku uzvratnog dvoboja protiv Benfice u Lisabonu sa 3-0, jer je domaća momčad u osnovnih 90 minuta pogotkom Jonasa poništila prednost Dinama iz Maksimira.
Pogodak za produžetak 34-godišnji Brazilac Jonas postigao je u 71. minuti. U produžetku su domaći s dva udarca sa 20-ak metara došli do uvjerljive pobjede. U 94. minuti neobranjivo je pogodio Ferro, a u 105. minuti za 3-0 je pogodio Grimaldo s više od 20 metara iskosa.
Dinamo je najbolje prilike za pogodak imao u produžetku. U 96. minuti Gojak je propustio s pet metara poslati loptu u mrežu, a u 112. minuti Atiemwen je izbio sam pred Vlachodimosa i poslao loptu pokraj lijeve vratnice.
Od 104. minute Dinamo je bio s igračem manje, jer je sudac Deniz Aytekin pokazao dva žuta kartona i isključio Petra Stojanovića zbog prigovaranja.
Utakmicu na stadionu Luz pratilo je 48.000 gledatelja, među kojima je bilo i oko 1500 Dinamovih navijača.
Ždrijeb četvrtfinalnih parova Europske lige bit će održan u petak u sjedištu Europskog nogometnog saveza (UEFA) u Nyonu, s početkom u 13 sati. Uz Benficu, u bubnju će se naći Chelsea, Napoli, Arsenal, Eintrach, Valencia, Slavia Prag i Villarreal.
HINA
Srednjovjekovni grad Počitelj u povijesnim izvorima prvi puta se spominje 19. veljače 1444. godine, u poveljama kralja Alfonsa V. i Fridriha III. Izgrađen je na strmoj kamenoj litici lijeve obale Neretve i proširivan je u nekoliko etapa (srednjovjekovna gradnja i gradnja u doba Osmanskog carstva) od 16. do 18. st. U razdoblju od 1463. do 1471. godine u Počitelju je smještena ugarska vojska. Ugarsko-hrvatski kralj Matijaš Korvin uviđa opasnost od nadolazeće osmanlijske vojne sile i uz pomoć Hercega Stjepana, gospodara Humske zemlje koja se poslije njega prozva Hercegovinom, te uz materijalnu pomoć Dubrovačke Republike dodatno utvrđuje Počitelj.
Kralj Matijaš ulaže sve sile da oslobodi okupirana područja ili bar zaustavi daljnja turska osvajanja naših krajeva. Da to čini zato što te krajeve smatra dijelovima hrvatske države najupečatljivije svijedoči njegova priznanica od 6 veljače1468. god. Dubrovčanima da su mu kao podanici po njegovoj naredbi ,isplatili 800 zlatnih forinti za obranu Počitelja za koga on kaže kao ” Kralj Ugarske, Dalmacije , Hrvatske ” Da je “u rečenoj našoj Kraljevini Hrvatskoj”..
Papa Pio l l. 1469. piše Hrvatsko-Ugarskom kralju Matijašu da će se novac koga je Herceg Stjepan ostavio u Dubrovniku u pobožne svrhe, najbolje upotrijebiti za obranu od Turaka i da od toga nema pobožnije ni “oporučitelju spasonosnije svrhe”.
-Punih pet godina kršćanski branitelji Počitelja pružali su otpor turskoj sili, ali 19. rujna 1471. godine utvrda je pala i to kao jedno od posljednjih uporišta „hercegove zemlje”.
Novi potres osjetio se na širem području Bosne i Hercegovine u četvrtak oko 21:40 sati.
Euro-mediteranski seizmološki centar je objavio podatke o snazi i epicentru potresa koji se dogodio u Bosni i Hercegovini 8km južno od Rame, na dubini od 2km i snage 3.5 ML.
Žene u politici u BiH još uvijek su nedovoljno zastupljene na svim razinama vlasti. Ali bilo da su zastupnice, izaslanice, predsjednice…, uvijek prave taj prepoznatljiv iskorak. Liječnica koja je pokušala kroz mandat zastupnice u državnom Parlamentu učiniti pozitivne promjene za društvo, poboljšati sustav i zaštitu pacijenata, boriti se za bolje okruženje, politički ambijent u kojem će ljudi ostajati, a ne odlaziti, pomoći svome, hrvatskom narodu je prof. dr. sc. Monika Tomić, predstojnica Klinike za unutarnje bolesti SKB-a Mostar i dekanica Farmaceutskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru,piše vecernji.ba. S dr. Tomić razgovarali smo o politici, zdravstvu, stanju u BiH, problemima i promjenama.
Kako gledate na postizbornu situaciju u BiH, pokušaje okupljanja većina i očito stvaranje nacionalnih blokova?
Za Hrvate u BiH postizborna situacija je evo, nažalost, već treći put nezadovoljavajuća. Pri tom mislim na izbor hrvatskog člana Predsjedništva BiH te biranje hrvatskih izaslanika u Dom naroda Parlamenta FBiH. Hrvatski član Predsjedništva BiH izabran je bošnjačkim glasovima te Hrvate u Predsjedništvu BiH predstavlja osoba koju Hrvati nisu izabrali. Nadalje, u Domu naroda FBiH Hrvate predstavljaju Bošnjaci koji se deklariraju Hrvatima samo za potrebe zauzimanja pozicije hrvatskih izaslanika u Domu naroda FBiH. To je jedna loša praksa koja stvara gorčinu i nezadovoljstvo kod hrvatskog naroda. Nažalost, kada je ovaj problem u pitanju, ne poštuje se presuda Ustavnog suda BiH te sve to stvara nezadovoljstvo i zabrinutost hrvatskog puka za egzistenciju Hrvata na ovim prostorima. Bez promjene Izbornog zakona, koji će osigurati podjednaka prava za sva tri konstitutivna naroda, neće se moći ići naprijed.
Bili ste zastupnica u državnom Parlamentu, kako biste opisali svoj mandat i biste li nešto promijenili?
Uvijek sam naglašavala da je medicina moja ljubav i životni poziv. Iako priznajem da je teško, gotovo pa nemoguće, baviti se i medicinom i politikom u isto vrijeme. Morate odabrati jedno. U Parlamentu BiH entuzijazam i volja za dobre promjene postojali su kod većine pojedinaca, a vjerujem i na drugim razinama vlasti, ali, konkretno, teško se bilo dogovoriti i oko najbanalnijih i najobičnijih stvari koje će pomoći građanima BiH i, nažalost, uvijek je presudno iz koje stranke prijedlog dolazi. U Parlamentu BiH tijekom prošlog mandata bilo je zastupnika koji su realno sagledavali problem, ali, općenito, ni oni nisu išli izvan okvira političke opcije kojoj su pripadali. Mislim da će situacija takva i ostati sve dok se ne dogodi promjena Izbornog zakona koji će Hrvatima osigurati jednaka prava kao i drugim konstitutivnim narodima, tek se onda može krenuti dalje. Postavimo dobre temelje i na njima ćemo graditi stabilan dom.
Kako komentirate prilično velik broj liječnika u politici? Neki kažu da time gube i medicina i politika, ali ima i onih koji to smatraju pozitivnim trendom?
Ne bih rekla da ih je velik broj jer ako pogledate udio i drugih struka u političkom životu, primjerice pravnika, inženjera, ekonomista, vidjet ćete da to i nije velik broj. Nadalje, sastavni dio vlasti je i područje zdravstva, tako da je nužno i poželjno da područje zakona, propisa i prava u zdravstvu uređuju liječnici koji najbolje razumiju potrebe zdravstvenog sustava, kao i potrebe stanovništva koji koriste usluge u zdravstvu. Također, liječnici su sastavni dio društva, a time imaju pravo, možda i neku moralnu obvezu, sudjelovati i u političkom životu kao i svaki drugi građanin, bez diskriminacije.
Kakvo je danas stanje u zdravstvu BiH? Je li najveći problem nedostatak novca, odlazak kadra ili nešto treće?
Problemi u zdravstvenom sustavu mnogostruki su, a rekla bih i kronični. Nedovoljna ulaganja u zdravstvo odgovornih te neadekvatno plaćanje svih usluga koje se obavljaju unutar zdravstvenih ustanova odražavaju se na cijeli zdravstveni sustav. Takvi problemi nisu samo u zdravstvu, nego i školstvu, socijalnoj zaštiti i mirovinskom sustavu. Ta situacija već se godinama ne mijenja. Trenutačno se cijelo društvo susreće s problemom odlaska ljudi iz države, pogotovo mladih i školovanih, pa tako i liječnika i srednjeg medicinskog kadra. Konkretno, mi najviše osjetimo odlazak srednjeg medicinskog kadra koji odlazi većinom zbog nesređene političke situacije u BiH, boljih primanja, osjećaja sigurnosti, boljom zaštitom prava iz svih oblasti svakodnevnog života. Nekako imam dojam da je svima dosadilo čekati na bolje sutra, zavladao je opći pesimizam u društvu, iako se događaju i pozitivne promjene. Nedavno smo imali povećanja plaća za radnike u zdravstvu, ali ni to samo nije više dovoljno da se zadrže ljudi. Nezadovoljstvo postojećim stanjem u društvu je presudno.
Sveučilišna klinička bolnica Mostar nastoji se etablirati kao istinski regionalni zdravstveni centar. Koliko se uspjelo u tomu?
Unatoč svim problemima, nedovoljnom ulaganju u zdravstveni sustav i malim sredstvima iz proračuna koja se izdvajaju za SKB Mostar, uspjeli smo održati i poboljšati razinu zdravstvene zaštite i usluge za ljude koji gravitiraju prema SKB-u Mostar, a to je zaista velik broj ljudi, cijeli HNŽ, ZHŽ, HBŽ. Najveću ulogu u razvoju bolnice i to da danas imamo jednu vrhunsku bolnicu imao je ravnatelj SKB-a Mostar prof. dr. sc. Ante Kvesić, kojeg jedino mogu nazvati “mađioničarem”. S obzirom na veličinu SKB-a Mostar i broj pacijenata, uvijek su se osiguravali lijekovi za pacijente, nikad nismo imali pritužbe od nadležnih institucija za ikakvu iracionalnu potrošnju lijekova, svi su se dijagnostički, terapijski i kirurški zahvati izvršavali na vrijeme, kakva god situacija bila, rad se odvijao nesmetano. Uvedene su brojne nove i suvremene dijagnostičke i terapijske metode. Razvijena je kardiokirurgija, onkologija, neurokirurgija, trenutačno kod nas radi prof. dr. sc. Josip Paladino, koji je vrhunski stručnjak u polju neurokirurgije, radi se na razvoju transplantacijskog programa, u skorije vrijeme nadamo se da će se obaviti i prva autotransplantacija koštane srži. Teško je i nabrojiti sva postignuća i poboljšanja zdravstvene zaštite u posljednja tri desetljeća u SKB-u Mostar, navela sam samo neke. Što se tiče Klinike za unutarnje bolesti s centrom za dijalizu, i sami smo velika klinika u sklopu SKB-a Mostar sa 125 bolesničkih kreveta i velikim brojem pacijenata. U našem sastavu je i Centar za dijalizu gdje se sada dijalizira oko 80 pacijenata, otvorene su nove dnevne bolnice, novi kabineti, nove ambulante… Posebno smo ponosni i ističemo naš Klinički odjel za invazivnu, interventnu kardiologiju. U prošloj godini napravili su 1191 koronarografiju. Posljednjih osam godina imamo 24-satnu pripravnost za invazivne kardiologe, a vezana je uz akutna stanja u kardiologiji koja se uglavnom odnose na srčane infarkte. Oni godišnje naprave oko 300 hitnih intervencija. Zasad jedino SKB Mostar u BiH ima 24-satnu pripravnost vezano za akutni infarkt miokarda. Navest ću i još neke opće podatke za Kliniku za unutarnje bolesti s centrom za dijalizu, za prošlu, 2018.: 8331 pacijent liječio se na klinici, u hitnoj internističkoj prijamnoj ambulanti bilo je 8050 pregleda. Zaista velik broj pacijenata. Liječnika nam još uvijek ne manjka, imamo dosta mladih liječnika na specijalizaciji, tako da ćemo uspjeti održati postojeću razinu usluga i ispuniti planirani razvoj. Svake godine broj pacijenata se povećava, moram istaknuti da su nam kapaciteti prepunjeni, zgrada interne klinike sagrađena je 1962., stalno nešto proširujemo, pravimo prilagodbe u skladu s potrebama, ali s obzirom na planirani razvoj i uvođenje novih i dijagnostičkih i terapijskih postupaka, mislim da će nam trebati dosta novog prostora.
Nefrologija je medicinska grana koja se u BiH, zbog ograničenih mogućnosti transplantacije organa, suočava s brojnim problemima. Što smatrate glavnim izazovom za razvoj ove medicinske grane u Mostaru, ali i BiH u cjelini?
Kazala bih da nefrologija u BiH, pa tako i u SKB-u Mostar, nije uopće sporna, imamo vrhunske stručnjake u tom polju. Naime, problemi s kojima se naši pacijenti susreću uglavnom su vezani za transplantaciju, odnosno nedovoljno razvijen program transplantacije u BiH. Problemi vezani za transplantaciju su brojni: pacijenti ne mogu biti uvršteni na liste čekanja za transplantacije u europskom sustavu transplantacija (Eurotransplant), nepostojanje donorske mreže u BiH, nepostojanje ili nedovoljna definiranost zakonskih okvira, neosviještenost građana o važnosti doniranja organa. U zdravstvenom sustavu treba se osigurati potpora programu transplantacije vezano za medicinsku opremu, prostor i edukaciju transplantacijskih timova. Konkretno, SKB Mostar već je počeo raditi na edukaciji transplantacijskih timova koji će biti uključeni u transplantacijski program, značajnu pomoć u tomu nam pruža KBC Zagreb, to iznimno cijenimo jer, kako je poznato, Hrvatska je u europskom vrhu što se tiče broja obavljenih transplantacija.
Kakvi su podaci kada je u pitanju transplantacija bubrega u BiH i broj dijaliznih pacijenata?
Prema podacima od prošle godine, u BiH se u posljednjih 20 godina obavilo 307 transplantacija organa, za usporedbu, Hrvatska godišnje obavi više od 300 transplantacija. U BiH se otprilike godišnje obavi nekoliko transplantacija bubrega. Na listi čekanja u federalnom Ministarstvu zdravstva nalazi se 219 pacijenata koji čekaju bubreg. Koliko je poznato, u RS-u i Distriktu Brčko ne postoje liste čekanja. Broj pacijenata na dijalizi je oko 3000, njima je jedina nada transplantacija bubrega. Iz podataka je vidljivo da je transplantacija u BiH u “povojima” već dugi niz godina. Što se tiče SKB-a Mostar, trenutačno imamo 97 pacijenata u Centru za dijalizu, 83 pacijenta su u programu hemodijalize, tri puta tjedno, a 14 pacijenata je na peritonejskoj dijalizi. U Centru za dijalizu imamo 27 hemodijaliznih aparata, ali je potrebna redovita obnova ovog fonda kako bismo održali, ali i poboljšali razinu usluge.
Centar za hemodijalizu izgrađen je 1983., to je zgrada montažnog tipa, u razgovornom žargonu “baraka”, i često imamo razne popravke, ali je potrebno iznaći rješenje koje će podržati i pomoći sve razine vlasti i lokalne zajednice kako bi se napravila nova zgrada za dijalizu te apeliram na nadležne da nam pomognu u rješavanju ovoga gorućeg problema.
Liječnica ste koja je poznata po pristupu pacijentima. Koliko je u vašem poslu i grani medicine kojom se bavite to važno, kao i pravodobna dijagnostika?
Pravilna komunikacija s pacijentom je od presudnog značaja pri dijagnosticiranju bolesti, ali i oporavku. Kroz taj razgovor doznajete sve o pacijentovim tegobama, na osnovi toga postupate dalje. Kroz razgovor s pacijentom stvarate jedan odnos povjerenja, topla ljudska riječ uvijek je bila i lijek za dušu. Svatko tko je došao u bolnicu, došao je sa svojim problemom, prestrašen, zabrinut za zdravlje, život te je iznimno važno, osim pravodobne dijagnostike, imati obitelj uz sebe, kao i medicinski tim koji će pacijenta razumjeti, ohrabriti i dati mu snage za borbu s bolesti. Nažalost, komunikacija zna često izostati te smo upravo zbog toga na Farmaceutskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru uveli i predmet “Komunikacijske vještine” jer će i naši studenti kao budući ljekarnici, biokemičari komunicirati s pacijentima, davati savjete i riječi ohrabrenja.
Dekanica ste Farmaceutskog fakulteta. Postavljeni su temelji za zgradu… Kako napreduje, koliko imate studenata i koliko se Farmacija razvija?
Farmaceutski fakultet osnovan je 2011. Evo, već su tri generacije uspješno završile studij farmacije i svi su našli posao, još uvijek je potražnja za farmaceutima velika. Danas imamo ukupno 166 studenata na pet studijskih godina. Farmaceutski fakultet od početka je smješten na Fakultetu prirodoslovno-matematičkih i odgojnih znanosti, koristimo prostore i drugih fakulteta u sklopu Sveučilišta i SKB-a. Izgradnja vlastite zgrade od početka je bila prioritet te smo projekt završili i postavili kamen temeljac prošle godine. Nadam se da ćemo uskoro započeti i na radovima te da će studenti farmacije imati svoj prostor, odnosno sve uvjete studiranja koji će biti u skladu sa standardima koje zahtijeva jedan fakultet farmacije.
Kako, po vama, napraviti bolju sinergiju fakulteta i tržišta rada, uvesti nove smjerove ili napraviti neki iskorak?
Sveučilište u Mostaru uspješno je provelo integraciju svih svojih sastavnica. Prošli smo sve potrebne procese akreditacije zbog kojih smo priznati u BiH i europskim državama, a samim time konkurenti na tržištu rada. Što se tiče Farmaceutskog fakulteta, potražnja za farmaceutima još uvijek je velika. Sveučilište prati potrebe tržišta te se prema tome i usklađuju programi. Na studiju farmacije uvedena je i biokemijska skupina predmeta, tako da naši studenti, osim u ljekarnama, mogu raditi i u biokemijskim laboratorijima, farmaceutskoj industriji, agencijama vezanim za lijekove i sl. Za sada smo zadovoljni postignutim, međutim, u budućnosti je sigurno da ćemo osluškivati potrebe društva te se prilagođavati tomu.
Na Žovnici, na putu između Mostara i Širokog Brijega došlo je do teške prometne nesreće u kojoj je, jedna osoba poginula, a tri su teže ozlijeđene.
Kako je za Fenu rekala glasnogovornica spomenute bolnice Adrijana Pandža, tri ozlijeđene osobe primljene su na CUM Sveučilišne kliničke bolnice Mostar, od kojih je jedna ženska osoba K.M. (1995.) zadobila teže ozlijede te je trenutno životno ugrožena..
Dodala je kako je druga ženska osoba L.T. (1991.) također zadobila teže ozlijede, no da nije životno ugrožena, a hospitalizirana je na Odjelu za traumatologiju.
Po njezinim riječima, lakše ozljede zadobio je muškarac M.M. (1995.) koji je smješten na Klinici za neurokirurgiju.
