Večeras Hrvatska nogometna reprezentacija igra u Budimpešti protiv Mađarske.
Vatreni će i na ovoj utakmici imati veliku potporu navijača koji u Mađarsku pristižu sa svih strana.
U Budimpešti i na putu prema Mađarskoj su i navijači Zrinjskog iz Mostara koji će skupa sa svim ostalim večeras biti 12 igrač Hrvatske.
Pokolj u Briševu 1992., hrvatskom selu između Prijedora i Sanskog Mosta počinili su pripadnici 5. Kozaračke brigade i 6. Krajiške brigade Vojske Republike Srpske iz Sanskog Mosta. Prije ubojstva gotovo sve žene su silovane, a muškarci masakrirani odsijecanjem noseva, spolnih organa, uši i drugim zvjerstvima, podsjeća Hrvatski Medijski Servis.
Briševo je naselje u općini Prijedor. Prema popisu iz 1991. godine nacionalni sastav je bio sljedeći: Hrvati – 370, Jugoslaveni – 16, Srbi – 7, Bošnjaci – 1 i ostali – 11.
Ovome svemu valja dodati da su u Briševu stradale četiri kompletne obitelji: Matanović, Atlija, Dimač, i Barišić. Najmlađa žrtva bio je 14-godišnji Ervin Matanović, a najstarija 81-godišnji Stipo Dimač. Nikada nitko izvan Briševa nije čuo za te stradalnike i mučenike. Ti ljudi nikada nisu bili tema u top terminima televizijskih kuća ili vodećih tiskovina.
U selu Briševo kod Prijedora zvjerski je ubijeno 67 Hrvata tog mjesta. Njih su ubili Srbi 24. i 25. srpnja 1992., što je jedno od najmasovnijih stradanja Hrvata u jednom danu tijekom proteklog rata na području Bosne i Hercegovine.
I zlodusi bi krvnicima pozavidjeli na maštovitim metodama gašenja čitavih obitelji Briševa: Matanovića 13, Buzuka 10, Ivandića devetero, Marijana sedmero, Mlinara i Komljena po petero.
U pokolju su ubijeni i otac Mladen Matanović, te dva sina: 16- godišnji Ervin i 18-godišnji Johan Matanović.
Ubijeno je i deset članova obitelji Buzuk, a Buzuk Marku , nećaku fra Stanka Buzuka, oderano je lice u obliku križa na živo. Nakon toga je zaklan. Buzuk Mato je masakriran, odsječene su mu uši, nos i genitalije, te je nakon toga zaklan.
Riječ je o gotovo zaboravljenom zločinu koji su počinile srpske snage na početku rata nad ljudima koji uopće nisu imali veze s vojskom ili borbama u Hrvatskoj ili BiH. Ubijeni su bili poljodjelci, seljaci, obični ljudi koje nije zanimala politika, jer da su pratili što se događalo na bojištima širom BiH i Hrvatske zasigurno ne bi čekali kao janjad na milost i nemilost dvjema do zuba naoružanim srpskim brigadama.
Danas, 27 godina poslije, samo jedna činjenica boli skoro jednako kao pokolj nad nevinim ljudima, a to je šutnja javnog mnijenja.
Proporcionalno gledano koliko medijske pozornosti dobiju drugi zločini u BiH, a posebice pojedini zločini nad Bošnjacima i Srbima, može se slobodno reći da Briševo kao mjesto sjećanja i pijeteta ne postoji.
Preko pokolja u Briševu olako je prešao Haaški sud. Na koncu, valja dodati da u Briševu danas živi tek nekolicina stanovnika, većina preživjelih nije se vratila.
Briševo za hrvatske medije nije postojalo niti ne postoji!
A koliki su se samo „hrvatski“ novinari, političari, publicisti, općenito “kulturni i javni radnici”, bavili Ahmićima, Medačkim džepom, Varivodama…
Vjerojatno ne samo da više od 90 posto Hrvata nije čulo za ove pobijene obitelji, nego nije čulo čak niti za selo Briševo!
A tko je kriv za to?
Kamenjar.com
Sretnu se dvije Mostarke, pa kaže jedna drugoj:
– Šta je bona, što me ne pitaš šta ima…
– Pa šta ima?
– Ma šuti bona, ne pitaj me…
Da u Hercegovini ljubav nikada ne prestaje dokaz je prekrasna slika našeg Marina Topića.
Na slici se nalaze Pero i Šima u trenutku kada je baka imala 92. godine, dok je dida bio malo stariji. Slika je rađena po fotografiji na kojoj Pero daruje svojoj Šimi jabuku, a izrazi njihova lica govore koliko su bili sretni i u poznim godina.
Ova slika je samo još jedan dokaz da ljubav u Hercegovini nikada ne prestaje, a to je stvarno fenomenalno ovjekovječio Marin Topić.
Molitva koja mijenja ljude i sve okreće na dobro, bila je tema HKR-ove emisije “Snaga križa”.
O molitvi je govorio fra Mario Knezović, hercegovački franjevac, medijski djelatnik, radijski urednik i voditelj, župnik u Kočerinu.
“Toliko vremena, sati i minuta, toliko ispraznog hoda imamo tijekom godine, a negdje se na tom putu izgubi vrijeme za Boga”, svjedoči fra Mario Knezović.
Fra Mario je citirao teologa Karla Bartha koji je govorio o molitvi: “Sklopiti ruke u molitvi je početak pobune protiv nereda u svijetu. Svakodnevno se možemo ljutiti na svijet, imamo pravo. Možemo čak naricati nad čudnim oklonostima u kojima živi čovječanstvo, imamo pravo. Sablazan na sablazan, grijeh na grijeh se nagomilao. Udaljio se čovjek od Boga. Početak pobune protiv takvog svijeta je molitva.”
Jesmo li molitelji? – upitao se Knezović – koliko danas uistinu vjerujemo u molitvu?
“Ohrabruje nas kada čujemo da brojni vjeruju u molitvu. Vjerojatno od ljudi dobijete zahtjeve da se pomolite za njih.
Znate koliko mladih vjeruje u molitvu? Toliko poruka dobijem u kojima me mladi traže da se molim za njih: ‘Pomolite se fra Mario za mene, sutra imam važan dan, imam važan ispit, idem na razgovor za posao… ‘ I oni vjeruju u tu molitvu.”
Fra Mario je govorio i o tome čuje li Bog naše molitve. “Nikad nas neće ostaviti osjećaj da će nas Bog čuti, bez obzira što nam se čini da to ponekad sporo ide.”
“Molitva je danas mnogima postala teret. Gospa nam je u Međugorju rekla da molimo dok nam molitva ne postane radost, a današnjem čovjeku je molitva postala težak teret, nemoguća misija. Gospa zna da je molitva ključ koji otvara rješenja. A tko od nas ne želi rješenja svojih pitanja, muka?
Ne moramo dočekati uslišanje molitve, ali moramo vjerovati da ćemo biti uslišani. I hoćemo. Nijedna vaša molitva neće ostati neuslišana. Nemojte u to sumnjati. Počnite već sada vjerovati u čudesnu moć molitve.
Kolike su nam isprike da nemamo vremena za molitvu? Sutra ćemo, znamo kazati.
Mnogi će reći koji govore dublje o molitvi, da je početak molitve prije svega kajanje, potreba da nam se Bog smiluje. Kaže Pismo da smo tako pozvani svagda moliti i nikad ne prestati.
Znate kad vas pozivam da najviše molite? Kad imate sve logične razloge da za to nema razloga. I kad se umorite i ne da vam se više nijedan Očenaš izgovoriti, probajte tada moliti”, rekao je fra Mario Knezović.
Danas se u Bosni i Hercegovini očekuje sunčano vrijeme. U jutarnjim satima po kotlinama centralne i istočne Bosne sa maglom ili sumaglicom. Vjetar slab uglavnom istočni i sjeveroistočni.
Jutarnje temperature od 1 do 6, na jugu od 6 do 11, a dnevne od 16 do 23 stupnja.
Severina Kojić (47) je otkazala posljednja tri koncerta, a prema pisanju srbijanskih medija, i njen nastup za Dan žena na Zlatiboru bio je potpuni krah. Navodno je pjevačica prodala samo 120 ulaznica.
Propast karijere jedne od najpopularnijih pjevačica u regiji, čini se, krenula je prekidom suradnje sa svojim najbližim suradnikom, menadžerom Tomislavom Petrovićem, a na to se nadovezao i prekid suradnje s PR stručnjakom Davorom Grginom te nešto ranije s odvjetnikom Dariom Budimirom.
Objava na Facebooku
Nedavno je Severina na Facebooku objavila da otkazuje zakazani nastup u Začretju, a kao razlog je navela probleme između organizatora koji su dogovarali koncert. Ipak, oglasili su se i organizatori, kako bi demantirali Severinu:
– Poštovani, s iskrenim žaljenjem primorani smo vas obavijestiti kako se koncert Severine, dogovoren za 13. travanj 2019. u Začretju, neće održati. Također Vas želimo obavijestiti da smo ostali neugodno iznenađeni objavom na službenoj Facebook stranici izvođača, koji razloge otkaza vidi u navodnim problemima nastalim između organizatora koji su dogovarali koncert, iako nije tako.
U estradnim kuloarima se špekulira da iza svega stoji pjevačicin muž Igor Kojić, koji smatra da je dorastao poslu menadžera, te navodno smatra da novac treba ostati u kući i da nema potrebe da o Severininoj karijeri brine niko osim njega.
Igorova dužnost
Tijekom jučerašnjeg dana portalima su kružili i naslovi poput: „Kebina snaha na ivici živčanog sloma“. Kako bismo čuli komentar Dragana Kojića Kebe, pozvali smo ga.
– Nije moje da se petljam u tu priču. Ako čitate između redova, sve vam je jasno – rekao je Keba.
U nastavku je konstatirao da mediji svašta špekuliraju, ali, također, nije htio demantirati neke od napisa.
– Moj sin Igor je uz nju i to mu je dužnost. Što se tiče mene, bavim se svojim poslom, vaš poziv me zatekao na aerodromu – kazao je pjevač.
Ostala bez 70.000 eura, histeriše na Igora
Dok mediji u regiji pišu da je Severina u posljednjem periodu ostala bez 70.000 eura, pojavila su se i druga nagađanja o njenom odnosu sa suprugom Igorom Kojićem.
– Severina je nemilosrdna prema Igoru otkako ju je Petrović napustio. Histeriše na njega, zahtijeva da se više angažira. On to sve tolerira i trudi se, ali niko nije zainteresovan za njene pjesme pa mu je teško raditi – kazao je izvor blizak Kojićima, piše Dnevni avaz.
Predsjednica Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović izjavila je jučer da Hrvati u BiH nisu nacionalna manjina, već njen “najstariji konstitutivni narod”.
Grabar-Kitarović je istaknula da je hrvatski narod u BiH prisutan duže od tisuću godina.
– Vi u BiH niste gosti, pridošlice ni nacionalna manjina, nego njen najstariji konstitutivni narod, koji ne želi ništa drugo nego mir i ravnopravnost s druga dva naroda – rekla je Grabar-Kitarović, u čijem uredu je jučer upriličen Dan otvorenih vrata za Hrvate iz BiH.
Ona je naglasila da su Hrvatska i hrvatski narod u BiH učinili sve za opstanak BiH kao države, da je hrvatski narod referendumom podržao njenu nezavisnost, a potom pristao na stvaranje Federacije BiH da bi doprinio suradnji, miru i pomirenju, prenose hrvatski mediji.
Grabar-Kitarović je podsjetila na pravo Hrvata da sami biraju svoje političke predstavnike, koji će ih legitimno predstavljati i zastupati na svim nivoima vlasti.
Ona je poželjela da BiH što prije postane članica EU, jer je uvijek i bila Europa.
Zoran Mikulić, član Predsjedništva SDP-a imenovan je za novog savjetnika člana Predsjedništva BiH i lidera Demokratske fronte (DF) Željka Komšića, potvrđeno je iz više izvora.
On bi trebao početi s radom već u ponedjeljak, a o tome da je imenovan za savjetnika, uopće nije obavijestio rukovodstvo SDP, čime je prekršio Statut stranke.
SDP BiH će na jednoj od narednih sjednica Predsjedništva ove stranke predložiti njegovo izbacivanje.
Mikulić je naime, nakon što je prestao prije nekoliko godina obnašati poziciju ministra pravosuđa Federacije BiH uredno primao plaću u ovoj stranci.
A da nešto smjera, otkrilo se nedavno kada je tražio od tajnika SDP Irfana Čengića prekid radnog odnos, čime im je radio iza leđa i prešutio da je dobio novu poziciju u uredu Komšića.
Nogometna reprezentacija Bosne i Hercegovine na stadionu Grbavica u Sarajevu svladala je u okviru grupe J selekciju Armenije rezultatom 2:1 na startu kvalifikacija za Europsko prvenstvo 2020. godine. Izabranici Roberta Prosinečkog opravdali su ulogu favorita u ovom susretu.
Reprezentacija BiH je prvi ozbiljniji napad imala u 3. minuti, ali Todorović nije dobro reagirao. Odmah nakon toga gosti iz Armenije imali su korner, ali je nakon ubačaja, Šehić sigurno uhvatio loptu. U nastavku je bio miran tempo utakmice i igralo se uglavnom na sredini terena. U 9. minuti Zakarić je ubacio s lijeve strane, no samo u ruke gostujućeg vratara. Dvije minute kasnije Edin Višća našao se u stopostotnoj prilici, ali je armenski vratar izašao pred njega i obrani mu udarac.
U 14. minuti Bešić je šutirao iskosa, ali pravo u vratara Armenije. U 17. minuti gosti su bili u kontranapadu, ali je Zukanović sjajno reagirao. U 20. minuti Krunić je šutirao s 18 metara iskosa, ali je lopta otišla malo pored gola gostiju. Šest minuta kasnije Pjanić je izveo slobodan udarac s lijeve strane, ali nekoliko naših igrača nije uspjelo da pogodi mrežu i velika prilika je propala. BiH je i u nastavku napadala, a “Zmajevi” su otpor Armenaca slomili u 33. minuti. Pjanić je sjajno ubacio iz kornera, a Krunić koji je bio na drugoj stativi majstorski pogodio glavom za 1:0 i veliku radost domaćih navijača. Bio je to njegov prvi pogodak u dresu nacionalnog tima.
Armenci su zaprijetili u 41. minuti kada je Karpetyan šutirao, ali je Šehić bio siguran. Dvije minute kasnije “Zmajevi” su mogli udvostručiti prednost. Pjanić je sjajno uposlio Džeku, Dijamant je majstorski reagirao, ali njegov šut iskosa završio je tik pored stative, pa se na odmor otišlo s minimalnim vodstvo BiH reprezentacije.
Izabranici Roberta Prosinečkog nastavili su s napadima i u drugom poluvremenu. U 52. minuti Višća je bio u prilici, šutirao je, ali su gosti izblokirali njegov udarac. U 55. minuti gosti su tražili penal jer je Bičakčić povukao za dres jednog igrača gostiju, ali sudac se nije oglasio i igra se nastavila. U 61. minuti Džeko se našao u šansi nakon pasa Pjanića, ali je odbrana Armenije otklonila opasnost i nije bilo promjene rezultata. U 70. minuti Mhitarjan je imao odličnu priliku za Armence, ali je šutirao malo pored gola. Četiri minute isti igrač je pokušao iz voleja, ali je bio neprecizan.
U 77. minuti Brisaco je bio u prilici, ali je i njegov udarac završio pored gola Šehića. Minutu kasnije Milošević je pogodio prečku, odmah potom je i Džeko odlično šutira glavom, a kasnije je Zukanovićevu loptu koja je išla u okvir gola, vratar gostiju poslao u korner. “Zmajevi” su udvostručili prednost u 80. minuti meča kada je Višća ubacio s desne strane, a Milošević s ruba peterca pogodio za 2:0. Konačan rezultat postavio je u prvoj minuti sudačke nadoknade Mhitarjan s bijele točke.
BiH reprezentaciju već u utorak očekuje meč u Zenici na Bilinom polju kada ćemo snage odmjeriti s Grčkom.
Danas su judaši mostarske Borse nastupili na Prvenstvu Bosne i Hercegovine za kadete, kadetkinje, dječake i djevojčice do 13 godina. Borsa je najuspiješniji judo klub Bosne i Hercegovine u uzrastima kadeta i kadetkinja do 18 godina!
– 5 DRŽAVNIH PRVAKA!
– 1. Mjesto u sveukupnom poretku U18
– 1. Mjesto u konkurenciji kadeta
– 2. Mjesto u konkurenciji kadetkinja
– 3. Mjesto u konkurenciji dječaka do 13 godina
DRŽAVNI PRVACI:
– Martino Ćorić (U13 -30)
– Ante Tipurić (U13 -38)
– Aljoša Čvoro (U18 -60)
– Mario Jozeljić (U18 -66)
– Monika Zadro (U18 -48)
Uz 4 osvojena ekipna pehara Judo klub Borsa najuspješnija je ekipa cjelokupnog državnog prvenstva u konkurenciji 46 klubova koliko ih je i nastupilo na DP-u!
U Judo savezu BiH djeluje više od 60 judo klubova.
Večeras su se u dvorani na Bijelom Brijegu u Mostaru sastali HFC Zrinjski i MNK Kaskada iz Gračanice. Utakmica se odigrala u okviru PL BiH. Rezultatski utakmica je bila bez značaja pošto je u PL BiH poznato sve za doigravanje za prvaka.
Zrinjski je dobro otvorio utakmicu i Plemići su već u 7 minuti imali veliku prednost od 2:0. Strijelci za Zrinjski bili su Raguž i Drežnjak. Do odmora obije momčadi imale su po nekoliko prigoda, ali se rezultat nije mijenjao.
Prvo poluvrijeme završilo je rezultatom 2:0. Na početku drugog dijela Raguž povisuje na 3:0, a onda gosti daju u istoj minuti dva pogodka. Za 4:2 pogađa sjajnim pogotkom Drežnjak što je i konačni rezultat utakmice.
Obje ekipe ponovno će odigrati u srijedu u Mostaru utakmicu koja će se ovaj put igrati u sklopu finala Kupa BiH. Utakmica se igra u Mostaru sa početkom u 19:00 sati.
[Best_Wordpress_Gallery id=”58″ gal_title=”HFC Zrinjski slavio pobjedu nad gradačačkom Kaskadom”]
Žarko Marić rođen je 22. studenoga 1949. godine u Vrdima sjeverno od Mostara. Osmogodišnju školu dovršava u Drežnici. Dalje se školuje u Mostaru, Beogradu, Rijeci i Zagrebu u kome i živi od 1972. godine. Oženjen je i ima troje odrasle djece. Život ga je oblikovao onakvim kakav jest. Ono okruglo kamenje u koritu njegove zavičajne rijeke, tople Drežnjanke, oblikovala je voda i priroda kroz dugi niz godina, objašnjavala mu je odgojiteljica Nada Janković, kada je na kratkom izletu kroz kanjon, svoje đake upoznavala i sa korištenjem stilskih figura (metafora, personifikacija…), piše hrvatski-fokus.hr, slike donosi Goranci online.
Prirodno i zdravo ruralno konzervativno područje njegova djetinjstva zapadno od Neretve, omeđeno planinana Čabuljom, Čvrsnicom i Prenjom, u autoru je cijelo vrijeme u sukobu s neprirodnim i bolesnim liberalno urbanim oko njega. Vlaga i minerali iz velikog i sigurnog korijena, te zavičajnom toplinom i svjetlošću napunjeni akumulatori, garancija su njegove nesalomljivosti i spomenutom fotosintezom, proizvodnje za život nužne duhovne hrane, koja se u ovom slučaju, na policama može naći pod oznakom »Negdje manje, negdje više, iz Zagreba Marić piše«. Žarko Marić svojim oštrim i domoljubnim perom reagira ma događanja oko sebe, on opisuje, objašnjava, predviđa, savjetuje i potiče na razmišljanje. »Znam da nitko ništa ne zna«, vrhunac je njegove životne spoznaje.
Napisao je i objavio tri knjige. Prva njegova knjiga Dječak s kamena objavljena je u Zagrebu 2004. godine. Druga knjiga Selo Vrdi kod Mostara (Tkanica, Zagreb, 2017.) nastavak je prve knjige i izraz potrebe da se napiše i objavi ono što nije stalo u sadržaj prve knjige. Treća njegova knjiga Stop Skrivačima Hrvatske istine (Tkanica, Zagreb, 2018.) izišla je iz tiska kada je naš Žarko već ozbiljno pobolijevao i u njoj je i kroz 60 proznih i pjesničkih uradaka predstavio mali, ali vrijedni dio svoga bogatog novinarskog i istraživačkog opusa domoljubne tematike.
Žarko Marić je desetljećima intenzivno pisao u hrvatskim domoljubnim medijima (Fokus, Hrvatski fokus, Narod, Ognjište, Dragovoljac, Javno.ba, Dnevno.ba, Hrvatsko slovo, HUB – Hrvatska Udruga Benedikt, Viktimologija, Glas Brotnja, Moj hrvatski dom…) Pratio je politička i druga događanja u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini i odmah reagirao, i zato ga možemo nazvati kroničarem hrvatske domoljubne svakodnevice.
Ispraćaj našega Žarka Marića obavljen je na Mirogoju u Zagrebu u petak, a pokop je obavljen danas u njegovim rodnim Vrdima u Hercegovini – pokraj ušća tople Drežanjke u hladnu Neretvu. Neka mu je vječna hrvatska zemlja!
Tko bi trebao kupovati kondome u vezi, muškarac ili žena?
Možda nekima topitanje nema smisla, ipak, upravo to pitanje postavio je jedan mladić na društvenoj mreži Reddit navodeći da su ga koštali do sada pravo malo ” bogatstvo”.
Njegova priča ide ovako:…
Nedavno je svojoj djevojci predložio da iskoristi sniženje i kupi kondome jer je sad je “njen red” za kupnju nakon što je dotada, tvrdi, potrošio već popriličnu svotu novaca za kupnju kondoma, a s obzirom da ne koriste nikakva druga kontracepcijska sredstva. No, ona je odgovorila kako je njegova dužnost da osigura kondome, odnosno zaštitu za seksualni odnos te da je njoj neugodno kupovati te proizvode.
Dodala je, pojašnjava mladić, kako je njegova kupnja kondoma ekvivalent njenoj potrošnji britvica za brijanje koje koristi prije seksualnog odnosa.
“Rekao sam joj da bi se ona brijala bez obzira je li riječ o planiranom seksualnom odnosu sa mnom ili izlasku vikendom i sl. ”
Nakon njegove objave posta na toj društvenoj mreži, ostali korisnici dali su svoja mišljenja o ovoj temi, a rezultati su podijeljeni. Neki smatraju kako je doista muškarčeva dužnost da kupi kondome, one koji njemu najviše odgovaraju.
“Daj, otvori novčanik i kupi kondome. To je mala cijena za užitak i sigurnost. I s druge strane, znaš li koliko je skupo biti žena? Od britvica, tampona, šminke, odjeće…”, napisao je jedan korisnik.
Jedna je žena navela kako oboje trebaju dijeliti trošak kupovine kondoma, jedan put on, drugi put ona i tako su na istom. Zapitala se i zašto postoji stigma oko kupnje kondoma?
vecernji.ba
Kip djeteta Isusa navodno je počeo plakati krv, a lokalni vjernici smatraju da je riječ o Božjoj poruci.
Stanovnici ruralnog meksičkog sela Kilómetro 42 kraj Acapulca mišljenja su da ih Bog upozorava na rastući kriminal na tom području, javlja Mirror.
Mještani tvrde da je to četvrti put ove godine kako je Isusov kip plakao krv i vjeruju da je to znak od Boga.
Prema lokalnim medijima, keramički kip, koji se čuva u privatnoj rezidenciji, navodno je prvi put plakao na Novu godinu.
Stanovnici vjeruju da kip izražava nezadovoljstvo velikom razinom kriminala u četvrti, koja ima prosječno 111 ubojstava na svakih 100.000 stanovnika, prema Državnom vijeću za javnu sigurnost i kazneno pravosuđe.
Lokalni stanovnik Soledad Natividad Flores izjavio je novinarima: “Mnogi ljudi su rekli da to dolazi od đavla, dok drugi vjeruju da je to poruka od Boga.
Neimenovani svećenik u Tambucu rekao je da će predstavnici Katoličke crkve istražiti tvrdnje kako bi bili sigurni da nitko ne iskorištava vjernike.
Bošnjački portal Klix objavio je da će Jadranko Prlić, bivši šef Vlade Herceg Bosne, kaznu nastaviti izdržavati u najzloglasnijim britanskim zatvorima.
Radi se o zatvorima koji se nalaze na dva otoka Isle of Wight i Isle of Man.
Koliko su ti zatvori zloglasni potvrđuje i činjenica da se tu smještaju i silovatelji i pedofili, kao i najgore ubojice.
S obzirom da je informaciju plasirao antihrvatski portal, pitanje je radi li se o dezinformaciji ili planu da se bivšeg šefa Vlade Herceg Bosne likvidira.
Nogometaši Zrinjskog nalaze se u Makarskog gdje će reprezentativnu stanku iskoristit za mini-pripreme u sklopu kojih će u nedjelju odmjeriti snage s NK Dugopolje.
Utakmica je na rasporedu od 15:30 , a prijenos utakmice osiguran je na youtube kanalu Zrinjski TV.
”Da imaš za čokolade”, ”Tebi je to pet minuta”, ”Ladan beton”, ”Nema te k’o sto maraka”, samo su neki od izraza koji su tipični za Hercegovinu, prenosi čaportal.
Čujemo ih dosta često i postali su dio naše svakodnevice, a jeste li se ikada zapitali kako zvuče kad ih izgovaraju stranci.
Za to se pobrinula ekipa EroGag, odnosno Slobodan Tomić sa svojim suradnicima, koja je na putovanjima po svijetu snimila stanovništvo različitih zemalja svijeta kako izgovara naše izraze.
U videozapisu u nastavku pogledajte kako Njemica kaže ”Ja od jutros nisam stala”, kako Japanac izgovara ”Skuplja pita nego tepsija”, kako Irac kaže za automobil ”Časna ga vozala”, leži li Francuzu izreka ”Pamet u glavu” te kako u Kazahstanu kažu ”Da imaš za čokolade”…
Isplivali su detalji brutalnog ubojstva starijeg bračnog para, supružnika Đogić u mjestu Šumatac kod Velike Kladuše.
Supružnike Đogić, Salku i njegovu suprugu, koji su bili umirovljenici, tupim predmetima, po svemu sudeći, u tijeku noći su usmrtila dva maloljetnika, saznaje Klix.ba od policijskih izvora.
Obojica su uhićeni, a pretpostavlja se da postoji i treći sudionik koji je u bjekstvu.
Kako Klik saznaje, oba maloljetnika imaju po 16 godina, a jedan od njih je, navodno u proteklom razdoblju protjeran iz SAD-a.
Policijski istražitelji trenutno vrše uviđaj na ovoj lokaciji, a nad navedenim osoba se vrši i kriminalistički obrada.
Oni su nakon pljačke, koja je, po svemu sudeći, bila motiv ubojstva , pokušali pobjeći motornim vozilom koje su uzeli iz dvorišta ubijenih staraca, ali su ih presreli policajci koji su na dojavu mještana krenuli prema mjestu gdje se desilo ovo ubojstvo .
“Ovo je strašno, cijelo selo je na nogama. I još maloljetnici! To dvoje staraca su živjeli sami. Salko se čak nije ni mogao sam kretati, nego je imao ona pokretna kolica koja je gurao ispred sebe, a Fatima je bila pokretna, ali stara kao i on” ispričao je jedan od susjeda bračnog para Đogić.
Ubojice su, kako saznaje Klix, nakon ovog brutalnog čina u kući supružnika Đogić ukradene stvari potrpali u automobil, koji je u vlasništvu ubijenog Salke Đogića. Kladuška policija ih je zaustavila u ukradenom autu, ali tada im još nije ni bilo poznato, šta se prethodno odrigralo u kući nesretnih staraca.
Podsjetimo, u naselju Šumatac kod Velike Kladuše u obiteljskoj kući jutros su pronađene dvije mrtve osobe, a riječ je o starijem bračnom paru.
Povjerenik policije USŽ Mujo Koričić ranije nam je potvrdio da je policija od jutros na mjestu zločina, te da je o ovom događaju obaviješten dežurni tužitelj. Koričić je izjavio da su mještani pronašli tijela ubijenog bračnog para .
Seksualna terapeutkinja Tracey Cox popričala je s muškarcima kako bi otkrila što je to što nikako ne žele doživjeti tijekom akcije u krevetu.
Odabrala je muškarce razne dobi, neke u vezi, neke oženjene, a neke single te ih upitala što im je najveći “turn off” dok su sa ženom u krevetu. Došla je do liste od 20 stvari koje je objavila u tekstu za Daily Mail.
Lista izgleda ovako:
Pretvaranje da vole seks iako ga ne vole
Pretjerana gluma (vrištanje, uzdasi…)
Izbjegavanje eksperimentiranja
Neurednost “dolje”
Kad ne znaju kako “baratati” penisom
Premalo samopouzdanja u vezi vlastitog tijela
Kad se loše ljube
Prebrzo emotivno vezivanje nakon seksa
“Možeš biti sretan što spavaš sa mnom” stav
Ponašanje kao da je sperma otrov
Kad izbjegavaju oralni seks
Neugodan tjelesni miris
Previše naređivanja
Spominjanje bivših ljubavnika
Kad joj je i u krevetu mobitel stalno u rukama
Tepanje
Seks dok je kućni ljubimac u istoj prostoriji
Neugodno pijani seks
Glumljenje orgazma
Previše priče
Dnevni list
Voljom žrijeba u polufinalu nogometnog Kupa Bosne i Hercegovine bi se trebali sastati NK Široki Brijeg i TOŠK iz Tešnja. Prvi meč igrat će se na Pecari 3. travnja, dok je uzvrat na rasporedu sedam dana kasnije.
Ipak, mnogo je prašine u bh. nogometnoj javnosti diglo pravilo NSBiH, koje nalaže da se polufinale najmasovnijeg natjecanja u BiH mora igrati na licenciranom premijerligaškom stadionu.
Natjecateljska komisija NSFBiH odbila je prijedlog TOŠK-a da se uzvrat meč igra u Tešnju. Nakon odbijenice iz Saveza, TOŠK je uputio zahtjev Širokobriježanima da se susret ipak odigra na stadionu Luke u Tešnju.
NK Široki Brijeg danas je izdao važno priopćenje u kojem su dali suglasnost da se uzvrat meč Kupa BiH protiv TOŠK-a igra u Tešnju. Ovaj gest Širokobriježana svakako je za veliku pohvalu.
– Obavještavamo sportsku javnost u Bosni i Hercegovini kako je NK Široki Brijeg pozitivno odgovorio na upit NK TOŠK Tešanj i dao suglasnost da se uzvratna utakmica polufinala Kupa BiH odigra na Gradskom stadionu Luke u Tešnju. O ovom stavu obavijestili smo i Nogometni savez Bosne i Hercegovine čiji organi trebaju donijeti konačnu odluku o mjestu odigravanja uzvratne utakmice polufinala najmasovnijeg natjecanja u državi – poručili su iz NK Široki Brijeg.
U reprezentativnoj stanci, donosimo vam serijal priča o „nešto drugačijim“ navijačima Hajduka koji putuju na utakmice svojeg kluba širom Hrvatske i Europe, a njihove priče su svaka na svoj način zanimljive.
Dvadeset i treći je dan mjeseca rujna prošle godine, mjesto radnje je stadion „Aldo Drosina“ u Puli. Adam Gyurcso postiže svoj drugi zgoditak u pet minuta, a kamera pokazuje ispunjenu jugoistočnu stranu tribine koju su okupirali navijači Hajduka.
Oni koji su bili na tom stadionu znaju da je ta tribina iza južnog gola podijeljena na dva dijela ogradom, te da se navijači smještaju u jednu, dok se ne prepuni. Navijača Hajduka je u to nedjeljno poslijepodne bilo taman toliko da se natiskaju na tu istočniju stranu, ali kamera nakon toga pokazuje usamljenu ženu na tom drugom, potpuno praznom dijelu tribine, blizu ograde, i koja gol obilježava visoko u zrak podignutom štakom!?
Bio je to trenutak kada je šira javnost mogla upoznati jednu od junakinja naše priče, vaš novinar ima čast da tu osobu i poznaje sa svojih putovanja s Hajdukom. Za sedam dana, Hajduk gostuje na istom mjestu, i bio je to povod da napravimo priču o malo drugačijoj Torcidi od one koju mnogi misle da poznaju.
Naravno, ne poznaju oni Torcidu, nego misle da poznaju iz naslova i izvještaja koji prevladavaju medijskim prostorom, ali to je sasvim druga priča, kojom se ovdje nećemo baviti, iako ima itekako veze s ljudima koje ćete imati prigodu upoznati kroz ovu priču, ali o tome nešto kasnije.
Osoba koja uz pomoć štaka ide na većinu gostovanja sa svojim klubom, čovjek koji više desetljeća radi kao pirotehničar, a već godinama ne propušta baš niti jednu utakmicu Hajduka, jedan inženjer iz Zagreba koji svakog tjedna putuje s Hajdukom, njegov sin koji umjesto na brucošijadu ode gledati svoj klub protiv Rudeša, jedna doktorandica znanosti, jedna magistrica marketinga, obitelji s malodobnom djecom, svi oni su ekipa koja iz tjedna u tjedan zbunjuje ljude zadužene za sigurnost na gostujućim utakmicama Hajduka, koji očekuju rabijatne tipove kakvima se navijače Hajduka uglavnom doživljava.
Gospođa čije godine nećemo spominjati, zove se Daša, a zajedno sa svojim Matom putuje na svako gostovanje Hajduka koje stigne, pitali smo ih zašto, priču je započeo Mate, čovjek koji je dugo radio u turizmu, a sada vodi privatni obrt:
– Hajduka gledamo cijeli život, ja sam još u mladosti skupljao gostovanja po cijeloj bivšoj Jugi. Od kad smo se vjenčali, na sve utakmice idemo zajedno, s tim da smo jedan period izbjegavali odlaziti na gostujuće tribine, da ne inkomodiramo Luciju, našu kćer, kojoj smo htjeli dati prostora da uživa tamo bez nas, haha. S obzirom na Dašino zdravstveno stanje, bilo je i teških momenata kad nismo mogli putovati, ali zadnje dvije godine opet idemo baš na tribinu gdje je Torcida, kad god nismo spriječeni višom silom.
S obzirom da je Daši dijagnosticirana teška bolest, zbog koje je ponekad i prikovana za krevet, pitali smo je kako to uopće funkcionira, s obzirom da su putovanja poprilično duga, jer kreću iz Kaštela, a komfor na gostujućim tribinama je sve samo ne komfor?
– Imam autoimunu bolest, koja je neizlječiva, i zbog tog 100 postotnog invaliditeta sam već neko vrijeme u invalidskoj mirovini. Kako funkcionira? Pa ja kad sam doma pijem 5-6 tableta zbog teških bolova koje trpim, a kad putujem, onda tu dozu dobro moram pojačati.
Valjda od zaštitara i policije imate malo „blaži“ tretman?
– Kako gdje i kako kad. Bilo je tu svega. Svaki put me traže da se izujem, a ja to jednostavno – ne mogu. Onda bude svega, jednom mi je policajac rekao da što putujem kad sam u takvom stanju. „Poludila“ sam. Mene sada (osim podrške Hajduku) na ta gostovanja vuče i baš taj bezobrazluk policije i redara. Na neki svoj način im pružam otpor. Nema razloga da zbog svojeg invaliditeta ne živim svoj život onako kako ja želim.
Kako riješite onda stvar s tim izuvanjem i pretresima?
– Tražim stolicu, jer moram sjesti da bih se izula, a ponekad kad je stanje malo teže, moraju mi oni to odraditi. Onda im bude neugodno ponekad, pa kažu „mi samo radimo svoj posao, ne bi mi, ali moramo“, a moj Mate im uvijek kaže isto: „Ne morate“. I znaš što? Ja smatram da kad bi nas bilo više ovakvih kao što smo mi, da bi i onim mladima bilo malo lakše. Ja njih sve gledam kao svoju djecu, teško mi je gledat kako ih maltretiraju.
Kakvi su ti „ultrasi“ s kojima dijelite tribinu?
– Evo priča, pa neka ljudi zaključe sami. Kad nas je na Rujevici smočilo vodom iz šmrka, a puhala je gadna bura, dobila sam ozebline, u autobusu koji nas je vozio s utakmice prema Grobniku gdje su nam bili automobili, momci su mi na smjene masirali noge da povratim cirkulaciju, nisam uopće mogla ustati, spasili su me. Kad bi barem svi znali koliko solidarnosti i dobrote ima među tim curama i momcima. Mene je toliko boljelo da ih nisam ni zapamtila, baš u Puli su me neki momci okružili, grle me, ja ih u čudu gledam, a oni kažu „pa mi smo oni koji su Vam masirali noge u Rijeci“, momci su s Krka, sad smo prijatelji, čujemo se i družimo kad se sretnemo na utakmicama.
Ogorčena je Daša na ponašanje zaštitara i policije često…
– Ponekad imam osjećaj, da smo izbjeglice da bi se humanije i pristojnije ponašali prema nama. Ne razumijem gdje je nestala ta ljudskost, kako se uopće čovjek može ponašati na taj način? A zbog čega, da bi, kao, spriječio da se zapali pet baklji?
Mate jednostavno objašnjava okidače za putovanja:
– S obzirom na razvoj Dašine bolesti bilo je razdoblja kad nismo mogli ni promislit ić na utakmicu. Ključni događaj je bio kad je Torcida poduzela sve za spasit klub, prosvjed pred Banovinom , borba za Kodeks i ideja Našeg Hajduka. Uz to, Lucijin entuzijazam probudio je u nama dodatni žar za borbom za bolji Hajduk, Hajduk na pravim i poštenim temeljima. Cijeli život sam se borio protiv nepravde, mislim da nije red da tu borbu, iako je u načelu njihova, prepustimo samo mladima.
Na putovanjima nisu sami, kažu nam za kraj priče gotovo uglas…
– Hajduk je čudo. Na tribini se obično smjestimo negdje pri vrhu, ipak nam treba malo više komoda. Tako smo „prepoznali“ slične sebi, starije, nazovimo to „ozbiljnije“, ljude s djecom, ima nas svih godina, ali zajednička je ta strast i taj dišpet. Ima nas sa svih strana Hrvatske, družimo se prije i poslije utakmice, od toga radimo cijeli izlet i uživamo u životu. Što Hajduk spoji, to se ne razdvaja lako…
Srpanj 1991: Tri brata rođena, a svaki se različito preziva. Nije ni čudo kad se zna kakav im je teret otac ostavio. Pa ipak, mnogi se prezimena lako ne odriču.
Kurajice, Prdalice, Budalice dično nose svoje osobne karte baš kao i Kukeci, Ježeci, Stekleci, Gnjidovci… Mladi Zlikovac se ženi Lešinom, a Dangubić Radovićkom. Sve je moguće u zemlji za koju se zna da ima najviše smiješnih prezimena u Europi…
Tek smo prvi put duboko udahnuli zaplakali , zaplakali, isprepadani čudnom vanjskom svjetlošću, nismo se ni snašli, a već su nam ga prikačili.
Ono je raslo s nama, radovali su se kada smo naučili da ga izgovaramo, morali smo biti ponosni na njega, iako nam se možda i nije svidjelo. Po njemu su nas prepoznavali, poštovali, karakterizirali. Ako ste pripadnik pola što ga nazvaše nježnim, mogli ste ga na sreću ili na žalost promijeniti. Naravno, riječ je o prezimenu.
U koju god stranu zavrtite globus, otputujete li u bilo koju zemlju i zavirite li u osobne dokumente njenih stanovnika, srest ćete se s neobičnim i neočekivanim prezimenima koja su često smiješna, podrugljiva, koja karakteriziraju i “nešto znače”.
Risto Miličević (1922-2012),u svojoj knjizi „Hercegovačka prezimena“,koja možda na najpotpuniji način obrađuje porijeklo porodica iz Hercegovine,pa i fenomen neobičnih ili smiješnih prezimena koji se,kako je isticao, počesto nametne u našim šaljivim razgovorima.
Mladi naučnik iz Hrvatske Domagoj Vidović, dr.onomastike, naučne discipline koja se bavi proučavanjem imena,kaže da postoje četiri temeljna izvora nastanka prezimena:
–osobna imena
–nadimci
–nekakva zanimanja nosioca
–porijeklo
Dosta prezimena nastalo je od nadimaka.Ona su najizraženija u Dalmatinskoj zagori i Hercegovini.Ta prezimena tipa Motika, Guzina, Lešina, Koljibaba, Mučibabić, Čorluk…Kod bh.naroda prezimena se uvode krajem 17. i početkom 18.stoljeća.
Među zanimljivima su ona prezimena nastala po imenu raznih vrsta životinja(zoonimi).To su primjerice:Kenjčević, Buba, Kokot, Bubica, Ćuk, Mačak, Guska, Jastreb, Miš, Mrav, Teletina, Ždral, Ovca, Ovčica, Junac, Krmek, Peš, Kokošar, Patak, Prasac, Pelikan, Oroz, Šaran, Guja, Jaredić, pa sve do Zvijeri.
Nadalje,prezimena nastala po nadimku predaka vrlo su neobična,a među njima su primjerice: Duda, Cigo, Karo, Kotlo, Oborina, Vreća, Vrečetina…a neka su i prilično nepristojna pa su ih njihovi nosioci često mijenjali:Sprčić(Metković), Guzin, Guzinović, Šupčić (srednja Bosna), Pičuga, Drkenda, Kureš, Kuraja, Kuraica, Prce, Pizdolać, Prkačin, Drkić, Kopilaš, samo su neka od njih.
Narod je neka od tih prezimena i „opjevao“ pa se spominjalo:“Oj,Pičeta ime dično“ ili „Mirko Raguz uzo Maru Zaguz“,ili,“Pazi Guzina da ti ne izgori prezime“,ili „Kome si dao šećer-Kurešu,da prostiš“,neki su od Miličevićevih zapisa.U Hercegovini se i danas šale,pa opisujući „nevrijeme“ spominju prezimena:Sjevalo,Puhalo,Padalo.
Zabilježena su još prezimena:Slinić, Drakula, Vištica, Budalica, Balavac, Čatrnja, Čiko, Droce, Namet, Peško, Nogalo, Tuka, Nosić, Okoliš, Kljun, Obućina, Žmiro, pa sve zaključno s vrlo aktuelnim prezimenom Džamahirija.
Medar, Čoban, Svinjar, dio je imena koja imeju veze sa zanimanjem predaka.
A prezimena inspirirana jelovnikom su:Mlaćenica, Kiseljica, Žetica, Čimbur, Kupuslija, Krtolica, a od njih nisu daleko ni Oblizalo ili Ogrizović.
Tu su i prezimena po alatkama ili predmetima poput prezimena:Lula, Stolica, Sjekirica, Šator, Sablja, Sać, Šubara, Opanak, Toljaga, Topuz, Lonac, a dio njih veže se uz „opise“ predaka:Ždero, Žderić, Bitanga, Đon, Lopina, Banda, Derikučka, Bubalo, Dangubić, Dugonja, Ljuta, Suhonjić, Lažetić, Zucalo, Zlopaša, Ljendarić, Gadara, Kenjar, Zlikovac, Kopilaš, Šupljeglav, Kusalo, Mumalo, Rikalo, Pištalo, Tupanjac, Maslać, Trutina, Zlomislić, Šteta, Runjevac, Šalvarica, Rudno, Pupo, Jarak…
Ne treba zaboraviti ni Palikuće,Koljibabe,Koljivratove,Bjeloglave i Brašnoglave,a konačno ni Bedevije.
Vidović kaže:Prezimena najviše govore o onome ko je nadjenuo to ime,odnosno prezime.Obično nadimak nećete sami sebi nadjenut.To vam nadjene neko sa strane.Obično je to neki anoniman, ima suprotno značenje.Sjećam se jedne tučnjave u kojoj je krivac bio određeni mrvica.Čovjek iz suparničke ekipe došao je i pitao ko je taj mrvica,izašao je čovjek visok dva metra i 120 kila,tako da „koljibaba“ može označavat nešto sasvim suprotno,neku mirnu osobu. Rugačički mentalitet na brdovitom Balkanu poprilično je razvijen-ističe Vidović.
Hercegovina nije jedini rasadnik neobičnih prezimena.U susjednoj Hrvatskoj jednako se mogu pohvaliti svojim primjerima.Dr.Vidović je podsjetio da u Imotskoj krajini obitavaju Bitange ili Lešine,na području Dubrovnika Oblizalo i Smrdelj,u Konavlima je bilo i Penisovića.zanimljivo,u prošlosti je bilo osobnih imena kao što su Brzizec,Munikoza,Pratež,Vatavuk ili Vrtiprah.
Risto Miličević je popisao više od 2.500 prezimena i utvrdio njihovo porijeklo.
Slobodna Bosna
U Bosni i Hercegovini u nedjelju će biti sunčano vrijeme. U jutarnjim satima po kotlinama središnje i istočne Bosne bit će s maglom ili sumaglicom. Puhat će slab vjetar uglavnom istočni i sjeveroistočni.
Jutarnje temperature od 1 do 6, na jugu od 6 do 11, a dnevne od 16 do 23 stupnja. U BiH u ponedjeljak, 25. ožujka, bit će sunčano vrijeme uz malu do umjerenu naoblaku. Krajem dana i u večernjim satima doći će do porasta naoblake što će u Bosni uvjetovati kišu u nižim područjima, a u višim snijeg. Jutarnje temperature od 3 do 8, na jugu od 8 do 12, a dnevne od 16 do 22 stupnjeva.
U BiH u utorak, 26. ožujka, prevladavat će pretežno oblačno vrijeme. U večernjim satima doći će do postupnog smanjenja naoblake. U jutarnjim satima u nizinama Bosne bit će s kišom ili susnježicom, a u višim sa snijegom. U ostatku dana slaba kiša ili susnježica padat će u nizinama središnje, istočne i zapadne Bosne, a u višim snijeg.
U Hercegovini slaba kiša padat će tijekom poslijepodneva. Jutarnje temperature od -2 do 4, na jugu od 5 do 10, a dnevne od 3 do 9, u Hercegovini, Posavini i Krajini od 8 do 13 stupnjeva. U srijedu 27. ožujka, će u Posavini i Krajini biti umjereno do pretežno oblačno vrijeme, a u ostatku BiH bit će pretežno sunčano. Jutarnje temperature od -4 do 2, na jugu od 1 do 6, a dnevne od 5 do 11, na jugu od 11 do 15, priopćeno je iz Federalnog hidrometeorološkog zavoda BiH.
Na legendarnoj „Velikanki”, u prisustvu nešto više od 20 tisuća gledatelja, Jakub Wolny, Kamil Stoch, Dawid Kubacki i Piotr Zyla osvojili su 1627.9 bodova. Drugoplasirana je bila Njemačka, a treća Slovenija.
„Skok dana” ostvario je Nijemac Markus Eisenbichler, pobjednik individualnognatjecanja održanog u petak. Doletio je na 246 metara, što je za pet i pol metara manje od rekorda Kamila Stocha (251,5 m) iz 2017. godine.
Pobjedom na Planici, Poljaci su se u Kupu nacija, natjecanje prije kraja, učvrstili na prvom mjestu sa 5947 bodova. Drugoplasirana Njemačka ima 5536, a trećeplasirani Japan 4669 bodova.
Kao što smo već ranije javljali na našem portalu danas je krenuo Mostar Run Weekend 2019.
Iz mostarskog naselja Vojno krenuo je veliki broj natjecatelja, a na cilj najbrže je stigao Samuel Naibei Kiplimo iz Kenije. Drugo mjesto zauzeo je Milan Mitrović iz Srbije.
Treće mjesto pripalo je Srđanu Samardžiću, dok je u ženskoj konkurenciji utrku prva istrčala Olivera Jevtić. Ova sportsko-rekreativnoj manifestaciji danas je okupila 1.200 sudionika na tri različite utrke.
Pored glavne utrke, druga utrka u sklopu ove manifestacije je utrka građana u dužini od četiri koja je humanitarnog karaktera s ciljem promicanja važnosti tjelesnog vježbanja u borbi protiv dijabetesa te će sav doprinos od prijava ove utrke ići udruzi dijabetičara HNŽ ”Insula”.
Utrka je prvenstveno namijenjena studentima, srednjoškolcima, i svim građanima koji žele podržati sami projekt, a najbrži u istoj bio je Rijad Musić iz Sarajeva.
Treća utrka u sklopu manifestacije je ”Meggle Max Junior utrka za djecu” u dužini od 1 km s ciljem razvijanja pozitivnih navika za tjelesnim vježbanjem kod djece.
Pored utrka u sklopu programa održat će se i stručna konferencija iz oblasti trčanja koja će biti edukativnog karaktera.
– Prethodna vijest: U Mostaru započeo vikend trčanja pod nazivom Mostar Run Weekend 2019.
Danas je iz mostarskog naselja Vojno krenuo 3. Mostarskog polumaratona koji se ovoga vikenda održava u gradu na Neretvi. Radi se o sportsko-rekreativnoj manifestaciji koja je okupila 1.200 sudionika na tri različite utrke.
Središnji događaj svakako je glavna utrka koja se ove godine trči na certificiranoj i priznatoj stazi od Atletskog saveza BIH i Međunarodne atletske federacije. Sama staza polumaratona svojom trasom pokušati će trkačima najbolje predstaviti Mostar te prolazi preko šest gradskih mostova prateći znamenitosti grada i na taj način je spoj kulturnih, prirodnih i turističkih obilježja grada na Neretvi.
Druga utrka u sklopu ove manifestacije je utrka građana u dužini od četiri km koja je humanitarnog karaktera s ciljem promicanja važnosti tjelesnog vježbanja u borbi protiv dijabetesa te će sav doprinos od prijava ove utrke ići udruzi dijabetičara HNŽ ”Insula”. Utrka je prvenstveno namijenjena studentima, srednjoškolcima, i svim građanima koji žele podržati sami projekt.
Treća utrka u sklopu manifestacije je ”Meggle Max Junior utrka za djecu” u dužini od 1 km s ciljem razvijanja pozitivnih navika za tjelesnim vježbanjem kod djece. Pored utrka u sklopu programa održat će se i stručna konferencija iz oblasti trčanja koja će biti edukativnog karaktera.
[Best_Wordpress_Gallery id=”56″ gal_title=”U Mostaru započeo vikend trčanja pod nazivom Mostar Run Weekend 2019.”]
HŠK Zrinjski je već odavno brand Hrvata, ne samo Mostara već puno dulje, i puno šire. Godine provedene u ilegali za vrijeme komunizma samo su izazvale još veći prkos u ljudima koji su dolaskom demokracije opet obnovili rad svog kluba. Od tada do danas prošlo je dvadeset i sedam godina, i ništa više u Mostaru i Hercegovini ne može proći bez svetog imena Zrinjski. Bez Zrinjskog i naravno Ultrasa koji su jedna duša na ponos svoje Hercegovine i Mostara.
Može pričati tko god i što god hoće, ali ljubav navijača Zrinjskog je nemjerljiv i neusporediv s bilo kojim klubom i navijačima na svijetu. Uz Zrinjski se živi, prosi, ženi i udaje, te na kraju uz Zrinjski se i umire. To nema nigdje na svijetu, uz dužno poštovanje svačijoj ljubavi prema klubu za koji voli i navija. Ova ovdje ljubav je utoliko veća i jača jer se mnogi u okruženju trude omalovažiti Zrinjski i njegove navijače samo iz razloga jer su oni simbol jednog ponosnog naroda. Iz svega toga Zrinjski i Ultrasi izlaze puno snažniji, jer ono što te ne ubije to te ojača.
Na stadionu Zrinjskog u tijeku utakmice jedan je momak zaprosio svoju djevojku. Naravno, ona je pristala i njih dvoje već odavno žive u sretnom braku. Jedan drugi mladić poslije vjenčanja sa svojom djevojkom prvo otišao na stadion svog Zrinjskog da svoj najvažniji dan u životu proslavi sa svojim Ultrasima. I prije navedenih događaja bilo je slučajeva da su ljudi sa svog vjenčanja dolazili na utakmice Zrinjskog ili su svoje svatovske povorke kitili obilježjima Zrinjskog.
Ne tako davno jedan veliki Ultras je shodno svojoj posljednjoj želji na posljednji počinak otišao sa zastavom svog Zrinjskog. To su samo neki od razloga kojima se ljubav prema Zrinjskom i lenti crvenoj ne može izmjeriti, ali ni usporediti s nekim drugim ljubavima.
Šef vam je u zadnje vrijeme loše volje i stalno nešto zahtijeva? Šefica kritizira sve što napravite? Ako je suditi prema zadnjem velikom Durexovom istraživanju, koje je obuhvatilo preko 29 tisuća ljudi u 36 zemalja širom svijeta, ne brinite – problem nije u vama, već u njima. Točnije u njihovom nezadovoljavajućem seksualnom životu.
U istraživanju su se našli i Hrvati, poznati ljubavnici svjetskog glasa. Kako su odgovarali i gdje su u odnosu na ostale narode?
Većina svijeta slaže se s tvrdnjom kako seks blagotvorno utječe na raspoloženje. U to najviše vjeruju Grci i Mađari (82 posto), a odmah nakon njih dolaze hrvatske seks zvijeri jer bi čak četiri od pet domaćih ispitanika dalo ruku u vatru da seks liječi sve. Iz toga možemo zaključiti kako Hrvatice iznimno rijetko koriste izgovor tipa: ‘Ne večeras, boli me glava.’ Usto što su dobri u krevetu, Hrvati znaju i dobro izabrati partnera. Globalno gledano, tri od četiri ispitanika izjavilo je kako ih njihov seksualni partner zadovoljava, dok u Lijepoj Našoj čak 84 posto ispitanika nema (gotovo) nikakvih zamjerki na seksualne izvedbe svojih partnera među plahtama.
No čak ni najboljima ne cvjetaju uvijek ruže, pa je ponekad potrebno dodatno se uskladiti s partnerom kako bismo poboljšali svoj seksualni život. Prema Durexovom istraživanju, Hrvati i Hrvatice u najvećem broju slučajeva (49 posto) vjeruju da se razgovorom s partnerom može riješiti puno toga. Ako ne ide tako, odgovor na problem sigurno ima sveznajući Google kojem pribjegava 43 posto nezadovoljnih ispitanika. Top ljestvicu pomoćnih metoda zatvara traženje pomoći u časopisima (36 posto), a zgorega nije ni pokoja romantična večer uz pornić, na što se odlučuje 34 posto ispitanika. S druge strane, potpuno smo nespremni za pomoć upitati liječnika, bračnog savjetnika, a mrske su nam i tabletice i pomagala (sve ispod pet posto).
Probleme svaki narod rješava drugačije. Iako Amerima ni razgovor s partnerom nije stran, kao glavno rješenje vide korištenje lubrikanta (53 posto). Nama geografski puno bliži Austrijanci bez ikakvog pardona posegnut će za seksualnom igračkom ili pomagalom (43 posto) kako bi otjerali problem iz spavaće sobe.
Hrvati žele grupno!
Seks utroje ili grupni seks nije samo muška fantazija. Prema Durexovom istraživanju, to je globalna fantazija broj jedan i o tome mašta svaka peta osoba! A tko o tome najviše mašta? Pa Hrvati, naravno, i to točno svaki treći ispitanik/ca. Ostale maštarije su puno slabije zastupljene, pa tako o striptizu maštamo u granicama svjetskog prosjeka (14 posto), a svaki deseti Hrvat i Hrvatica sanjari i o vezivanju i sado-mazo igrama.
Što se tiče drugih naroda, Rusi su skloni igranju raznih uloga (role-play), a Južnokorejanci i stanovnici Malezije najviše bi voljeli u seks uključiti i masažu. Telefonski seks je prilično popularna maštarija u Indiji, dok je u Njemačkoj to gotovo potpuno nepostojeća maštarija, pri čemu možemo zaključiti da Nijemci ili to učestalo rade ili im je već dosadio ‘ruf mich an’.
A kad se isključe maštarije, ostaje najvažnije pitanje. Jesu li Hrvati kao narod zadovoljni fizičkim aspektom svog seksa? Po Durexovom istraživanju, na tehničkom pregledu prolazimo bez problema jer je čak 75 posto nas zadovoljno opremom i učinkom iste, što je više od kontinentalnog prosjeka. Bolji od nas u disciplini ‘usta moja hvalite me’ samo su Rumunji i Grci.
Tportal.hr
Ivan Ćubela – Ćubi rođen je 1964. godine u Mostaru, gdje je proveo čitav svoj životni i radni novinarski vijek prativši neumorno brojne mostarske sportske klubove radeći za nekoliko različitih medija. Pokojni Ivan jedan je od glavnih inicijatora obnove rada HŠK Zrinjski čije je sve kategorije, od onih najmlađih do seniora pratio u svim sportovima i natjecanjima. Nije bilo sportskog događaja na stadionu pod Bijelim Brijegom ili u školskoj dvorani na Bijelom Brijegu na kome nije nazočio i uvijek je u svojim izvješćima bio odmjeren, realan i pošten bez obzira na emotivnu vezanost prema Zrinjskom.
Volio je sve sportove i radovao bi se svakoj utakmici koju bi igrali Plemići ili Plemkinje u bilo kojem od sportova. Dok je bilo Ivana bilo je i izvješća sa svih utakmica iz Mostara. Nakon njegovog preranog odlaska više ništa nije isto u novinarskoj struci Mostara.
Zahvaljujući ovom ružnom vremenu svako se danas može nazvati novinarom. Danas imamo slučajeve da sportski novinari ne nazoče nikako na utakmicama sa kojih izvješćuju ili što je još gore imamo klonirane novinare koji izvješuju sa dvije utakmice odigrane u isto vrijeme na različitim mjestima. Danas novinari (prvenstveno iz federalnih medija) konstantno omalavažavaju HŠK Zrinjski, tako da godinama namjerno u svojim izvješćima pišu pogrešno ime kluba, ali i umanjuju posjetu na stadionu pod Bijelim Brijegom.
Odlaskom Ćubija Zrinjski je izgubio prije svega velikog prijatelja, a zatim i promicatelja istine o Plemićima i Plemkinjama. Danas slušajući i čitajući neke novinare srce nas zaboli za Ćubijem. Bio je i ostao bard mostasrkog i hercegovačkog sportskog novinarstva, i takav se na ovim prostorima više nikada neće roditi.
Zrinjski nije zaboravio svog Ćubija i svake godine u njegovu čast organizira se na njegovom stadionu turnir mlađih nogometnih uzrasta. U Splitu su nakon odlaska Bake Sliškovića iz Hajduka rekli nema više igrača ka šta je Baka, a mi za Mostar možemo reći nema više novinara kao što je bio Ćubi.
U malenom mjestu Repaš danas u ranim popodnevnim satima pas je izgizao jednomjesečnu djevojčicu.
Policija je o ovom nemilom događaju informaciju dobila oko 14.45 sati sa Zavoda za hitnu medicinu iz Koprivnice gdje je djevojčica prvo dovezena.
Dijete je s teškim ozljedama odmah prebačeno u zagrebačku Klaićevu bolnicu.
Ravnatelj Klaićeve bolnice Goran Roić otkrio je detalje zdravstvenog stanja djevojčice kojoj je CT glave napravljen u Koprivnici u 15.10h te je nakon toga prebačena u Zagreb zbog po život opasnih ozljeda.
– Prvi pregled obavljen je u našoj bolnici u 19.06h. Nakon uvida u MSCT, dobili smo indikaciju za hitni neurokirurški zahvat. Operacija je u tijeku. Riječ je o kraniocerebralnoj traumi što znači da je oštećen mozak i kost glave odnosno ima višestruke prijelome. Ima krvarenje, stradalo je i moždano tkivo. Dijete je kritično – rekao je dr. Roić oko 21 sat.
Malo kasnije izvijestio je da je operacija završena.
– Zahvat je završen oko 21.30h. Zbrinute su višestruke ozljede kostiju kranijuma i moždanih struktura. Dijete je trenutno u jedinici intenzivnog liječenja – izjavio je dr. Roić za Jutarnji.
Kriminalistička istraživanja su u tijeku, a po nalogu Županijskog državnog odvjetništva obavit će se očevid radi utvrđivanja okolnosti ove nesreće.
Iako ne postoje službene potvrde, doznaje se da je pas koji je napao malenu djevojčicu pasmine Argentinska doga.
