Subota, 12 srpnja, 2025
Naslovnica Blog Stranica 2989

Sjećanje na povijesnu akciju spašavanja hercegovačke djece

Tijekom Prvoga svjetskog rata i Hercegovina se nalazila u sastavu Austro-Ugarske Monarhije, no pomoć državnih vlasti u prehrani pučanstva, posebno u žitu, bila je oskudna i jedva je pristizala, a najveća glad nastala je početkom Rata. Hercegovački seljaci nisu imali dovoljno obradivoga zemljišta, posjedi su im bili mali, a na njima prosječna seljačka obitelj nije mogla preživjeti. Hercegovačko seljačko domaćinstvo živjelo je od malo žita, u prvom redu kukuruza, ponešto drugih žitarica, povrtlarskih kultura, prije svega krumpira, sitne stoke te komercijalnih kultura, kao što je vinova loza, a od austrougarske aneksije Bosne i Hercegovine posebno i duhan.

Prosječna hercegovačka obitelj imala je osam do deset članova, posjedovala je deset duluma ili jedan hektar zemlje, od čega je polovina bila tzv. brdska zemlja na kojoj su sadili duhan, krumpir i uzgajali vinovu lozu. Glavna kultura koja je osiguravala egzistenciju hercegovačkih seljačkih obitelji, bio je duhan, on je unaprijedio život na hercegovačkom selu, donio niz civilizacijskih stečevina, poboljšao životni standard, promijenio neke navike seljaka u odijevanju i prehrani, omogućio nabavu novoga poljoprivrednog alata te omogućio tržišno gospodarenje. Duhan je istodobno hercegovačke seljake doveo u ovisnost o središnjoj državi koja je kontrolirala proizvodnju i diktirala otkupnu cijenu temeljem državnoga monopola. Pokazat će se da je upravo ovisnost seljaka o tržištu i državi, ma kako mu osigurala značajne novčane prihode, proizvela njegovu ekonomsku i socijalnu nesigurnost, posebno u godinama rata, kada je država prioritetno usmjerena na strateški cilj – vođenje ratnih operacija.

Ratne godine gladi

U Prvom svjetskom ratu prilike u Hercegovini dramatično su se pogoršale. O uzrocima gladi u ratnim godinama, posebno u 1917. i 1918. godini, postoji opsežna dokumentacija i literatura koju su zapisali hercegovački franjevci. Oni su tijekom Rata pružali pomoć i drugim etničkim skupinama, posebice pravoslavcima. Osobito su bili dramatični apeli fra Didaka Buntića, u kojima od različitih ljudi i tijela vlasti u Bosni i Hercegovini i drugdje u Monarhiji traži da pomognu gladnim hercegovačkim ljudima. Pored Buntića, vrlo opsežnu analizu gospodarskih i socijalnih prilika u Hercegovini koje su uzrokovale tadašnju glad, napravio je fra Andrija Nikić.

Prema zapasima tadašnjih suvremenika, naročito franjevaca, četiri su glavna uzroka gladi u Hercegovini, a prvi i najvažniji bila je suša koja je 1916. i 1917. godine imala razmjere elementarne nepogode. Drugi je uzrok gladi bilo pomanjkanje radne snage, nastalo kao posljedica ratne mobilizacije hercegovačkih mlađih muškaraca. Treći su uzrok gladi bile ratne rekvizicije, a posljednji četvrti uzrok gladi bila je prisila državnih vlasti prema preostalom radno sposobnom stanovništvu koje je prisiljavano sudjelovati u državnim radovima.

Humanitarne akcije

Intenzitet stradavanja u Prvome svjetskom ratu u značajnoj je mjeri utjecao na osnivanje brojnih humanitarnih organizacija koje su skrbile o teško ranjenim i obiteljima poginulih vojnika. Značajnu ulogu odigrao je Središnji zemaljski odbor za zaštitu porodica mobiliziranih i u ratu poginulih vojnika iz Kraljevine Hrvatske i Slavonije koji je 1917. u Zagrebu pokrenuo veliku humanitarnu akciju preseljavanja djece iz Istre i Dalmacije na sjever Hrvatske, a akcija je intenzivirana sljedeće godine.

Spašavanje hercegovačke djece pokrenuo je fra Didak Buntić, tadašnji ravnatelj poznate katoličke gimnazije na Širokom Brijegu. Tijekom 1917. i 1918. organizirao je spašavanje djece u Slavoniji, Srijemu i Bačkoj. Naime, hercegovački su franjevci preseljenje djece organizirali prema svim današnjim pravilima i etičkim načelima socijalnoga rada, poštovano je dostojanstvo i uvažavana su sva ljudska prava djece, njihovih obitelji i obitelji koje su ih udomile. Humanitarna akcija obuhvaćala je velik broj sudionika, izravnih korisnika i organizatora, a u Hrvatskoj je u kolovozu 1918. godine zbrinuto 12.270 djece iz Hercegovine.

Udomitelji su skrbili o hercegovačkoj djeci kao o vlastitoj, nisu pravili razliku između smještene djece i ostalih ukućana, bili su strpljivi u procesu dječje aklimatizacije, a posebnu su pozornost posvetili prehrani i osobnoj higijeni jer je među pridošlom djecom bio znatan broj oboljelih zbog pothranjenosti i dugoga puta. Djeca su imala besplatnu zdravstvenu zaštitu, za što je bio zadužen kotarski liječnik, a u slučaju teže i ozbiljnije bolesti, kao i u smrtnim slučajevima, bili su dužni obavijestiti roditelje i Središnji zemaljski odbor.Udomitelji su bili dužni skrbiti o djeci dok od Središnjega zemaljskog odbora ne dobiju sporazum za povratak djece njihovim kućama.

Okusi stare Hercegovine: Hercegovačka pura i lučnica

Jedno od starih prepoznatljivih jela Hercegovine je pura i lučnica. Hercegovačka pura se priprema na prepoznatljiv, “prospit” ili “zrnast” način.

Ovo tradicionalno jelo našeg kraja obilježava jednostavnost sastojaka i pripreme i vrhunska kvaliteta namirnica tako da je ova u stara vremena težačka hrana postala vrhunski specijalitet.

Ne treba miješati palentu s kukuruznim brašnom jer palenta je kukuruzno brašno koje je već termički obrađeno. Za pripremu pure bilo bi idealno imati domaće kukuruzno brašno mljeveno u mlinici.

Pura se može kombinirati uz razna jela kao što su razne vrste mesnih i povrtnih umaka, ali poslužena uz lučnicu je nešto posebno.
Sastojci:

• 500 g kukuruznog brašna
• 1 l vode
• Soli
• 1/2 l kiselog mlijeka
• 100 g masla
• 5 režnja češnjaka

Priprema:

1. U posudu ulijte vodu, dodajte soli i pustite da proključa. Posuda koju odaberete treba biti dovoljno velika da ulivena voda ne zauzima više od dvije trećine posude.

2. Kada voda proključa, uspite kukuruzno brašno u vodu pazeći da brašno usipate u sredinu posude. Usuto brašno će u vodi formirati “otočić” oko kojeg će ključati voda.

3. Nakon što ste usuli brašno u vodu, ostavite da ključa par minuta.

4. Kroz sredinu “otočića” od kukuruznog brašna probušite rupu tako da je popuni voda.

5. Ostavite sve da ključa u polupoklopljenoj posudi na laganoj vatri oko 40 minuta.

6. Nakon što je voda dovoljno iskuhala, možete zamiješati brašno i vodu ne sklanjajući posudu s vatre, pazeći da ne ostane suhih grudica brašna.

7. Za miješanje pure potrebno je dosta snage jer će smjesa postati jako gusta, a nakon ukuhavanja će mjestimično formirati grude i postati “prospita”. Ako želite da pura bude “prospitija”, tada više ukuhajte vodu kao što je to napravljeno u receptu, a ako želite da bude više u grudama tada manje ukuhajte vodu. Normalno je da se jedan dio kukuruznog brašna prilikom miješanja zalijepi za dno posude.

8. Puru servirajte i prelijte lučnicom.

Lučnica:

9. U posudu ulijte kiselo mlijeko, dodajte uprženo maslo i isjeckani češnjak.

Dobar tek!

(www.jabuka.tv)

Mnogi ne razumiju razliku: Koji je rok trajanja

Samo 10 posto potrošača redovno čita deklaracije na proizvodima, a mnogi ne razumiju razliku između navođenja roka trajanja “upotrijebiti do” i “najbolje upotrijebiti do”, pokazalo je istraživanje Hrvatske agencije za hranu, koja je zato pokrenula informativnu kampanju koja potrošačima objašnjava tu razliku.

Navod “upotrijebiti do” ukazuje na sigurnost hrane i predstavlja rok nakon čijeg isteka hranu nipošto ne bi smjeli konzumirati, jer se radi o brzo pokvarljivim namirnicama koje mogu predstavljati neposrednu opasnost za ljudsko zdravlje (npr. svježe mlijeko, svježe meso, svježa riba i slično).

Navod “najbolje upotrijebiti do” govori o kvalitetu hrane, tj. nakon njegovog isteka hrana je još određeno vrijeme sigurna za konzumaciju pod uvjetom da je čuvana prema uputama navedenim na pakiranju i da pakiranje nije bilo oštećeno.

Međutim, proizvođač više ne garantiraju da će proizvod biti jednakog kvaliteta jer hrana počne gubiti aromu i slično.

Dijete kod zubara odvedite prije prvog rođendana

Kada roditelji ili staratelji kažu: “To su samo mliječni zubi, oni će ionako ispasti”, imaju pogrešan utisak. „Age one dental visit“ postavlja ton za doživotno zdravlje zuba.

Činjenica je da primarni zubi služe kao vodiči za trajne zube i kritički su važni za zdravlje i funkciju njihovih odraslih nasljednika. Štoviše, mliječni zubi su zubi djeteta tijekom čitavog djetinjstva – djeca ih obično ne počinju gubiti sve do šeste godine, a posljednji mliječni zubi ne gube se do 12. godine. Jednako je važno brinuti se za njih kao i za trajne zube koji dolaze kasnije.

Korisne smjernice

Prevencija u pravom smislu te riječi znači zaustavljanje očekivanog problema prije nego što počne. Važnost mliječnih zuba i priprema za život dobrog oralnog zdravlja glavni su razlozi zbog kojih roditelji trebaju odvesti svoju djecu do stomatologa ili pedijatrijskog stomatologa (specijalista za djecu), po mogućnosti prije prvog rođendana.

To je više od obične posjete: čak je i jednogodišnjaku potrebno sveobuhvatno ispitivanje, pa čak i neke preventivne primjene. Roditelji će imati koristi od smjernica edukacije o zdravlju usne šupljine, uključujući: procjenu rizika za propadanje; obuku (praktičnu, tj. pokaznu) za čišćenje zuba; prehrambeno savjetovanje i korištenje šolja za piće; preporuke za fluor na osnovu individualnih potreba i važnih kontrolnih pregleda za praćenje na osnovu nivoa rizika koji određuje stomatolog.

Dolazak kod stomatologa u prvoj godini života može, također, otkriti osnovne uvjete koji mogu ukazivati na buduće probleme i odrediti koliko često će biti potrebne posjete za praćenje.

Visok rizik

Djeca s niskim rizikom za oralnu ili zubnu bolest mogu posjetiti stomatologa samo jednom godišnje ili polugodišnje, sve dok (bebi) mliječni zubi ne budu potpuno eruptirani u ustima u okluziji (funkciji). Djeca koja su izložena visokom riziku trebaju posjećivati stomatologa svaka dva do tri mjeseca.

Jedna od osnovnih svrha posjete stomatologu je da se dijete pregleda i utvrdi postoji li karijes. Karijes zuba može biti i kod beba i kod male djece.

Šećeri kao uzročnici

Već dugi niz godina stručnjaci za zdravlje i brigu o djeci prepoznali su specifičan obrazac, poznat kao „baby bottle tooth decay“ (BBTD). Vjeruje se da je BBTD prvenstveno povezan s upotrebom bočice za spavanje koja sadrži tekućinu s prirodnim ili dodanim šećerom. Obično se javlja u dobi od 12 do 18 mjeseci.

Jedna od osnovnih svrha posjete stomatologu je da se dijete pregleda i utvrdi postoji li karijes. Posljednjih godina slični slučajevi ranog i teškog kvarenja zuba nađeni su kod djece koja ne odgovaraju klasičnom BBTD obrascu upotrebe boca.

Pojam karijesa u ranom djetinjstvu (ECC) sada se koristi kako bi odražavao širi koncept problema kvarenja zuba kod dojenčadi i male djece. ECC uključuje šupljine povezane s mnogim uzročnim faktorima, uglavnom šećerima. To uključuje neprekidnu upotrebu „sippy-cupa“, dojenje tijekom noći, upotrebu zaslađene dude.

Karijes brzo napreduje

ECC se ubrzano razvija – napredovanje od tvrdog, vanjskog sloja cakline zuba u mekši, unutrašnji dentin može se pojaviti za šest mjeseci ili manje. Najprije pogađa gornje prednje mliječne zube koji obično niču oko osmog mjeseca, nakon čega slijede mliječni molari (stražnji zubi), koji počinju nicati oko 12. mjeseca. U najtežoj fazi ECC može zahvatiti donje prednje zube.

Obim i težina ECC-a mogu varirati u zavisnosti od kulture, djetetove genetske strukture i socioekonomskih faktora. S druge strane, ECC je stvarno sličan svakom drugom tipu karijesa, ovisno o prisutnosti tri stanja: specifične bakterije u plaku na zubima, nezaštićenih zuba i prave mješavine ugljikohidrata iz hrane i pića, kao što su prirodni ili rafinirani šećeri.

U Međugorju pripremamo mjuzikl ‘Poncije Pilat’

Bila je to večer u kojoj su, čini se, podjednako uživali i publika u prepunom gledalištu i sami akteri na Maloj sceni HNK Mostar. Književno-kazališnim programom, u koji se odlično uklopilo i predstavljanje “Odabranih komedija”, u Mostaru su tako, u sklopu Mostarskoga proljeća 2019., premijerno započeli Dani Mire Gavrana.

Veze s Hercegovinom

U opuštenom razgovoru s Misijanom Brkić-Milinković, glavnom tajnicom MH Mostar, najprevođeniji i najprodavaniji hrvatski književnik otkrivao je zanimljive detalje iz svoga života, promišljanja o vjeri, međuljudskim odnosima, najmlađima kao čitateljskoj publici, o tomu kako je nastajao roman “Nekoliko ptica i jedno nebo”, o fra Didaku Buntiću, svojim vezama s Hercegovinom, obiteljskom kazališnom poslu u Teatru Gavran…

Tijekom večeri na zanimljiv je način Gavran predstavio i svoju novu knjigu “Odabrane komedije” koja na čak 700 stranica obuhvaća 15 komedija.

– Naša ugledna teatrologinja Sanja Nikčević napravila je veliki analitički pogovor. Tu je i detaljan popis više od tri stotine mojih premijera po svijetu, popis svih objavljenih drama i komedija po časopisima, a i u knjigama… – kazao je Gavran.

Otkrio je da je upravo ovih dana iz tiska izašla njegova druga zbirka kratkih priča – “Priče o samoći”, uz “Male neobične ljude” objavljene 1989., “jer knjigu kratkih priča objavljujem svakih 30 godina”. Za pisanje romana, u prosjeku, kaže, troši puno više vremena nego za pisanje drama, kazališnih komada. Objavio je njih deset, a zanimljive detalje kazivao je o nastanku biblijske trilogije – “Judita”, “Krstitelj”, “Poncije Pilat”.

Ekskluzivna vijest

U ugodnoj mostarskoj večeri otkrio je i ekskluzivu: zajedno s Tončijem Huljićem priprema megascenski događaj – mjuzikl “Poncije Pilat”, u koji bi bila uključena međunarodna producentsko-redateljsko-glumačka ekipa. Mjuzikl bi se izvodio isključivo u Međugorju, a premijera je, ako sve bude teklo po planu, predviđena za iduću godinu. S Huljićem je Gavran, kao libretist, uspješno na scenu postavio i “Pacijenta”, a uz skladatelja Darka Domitrovića potpisuje libreto za “Byrona”.

Gosti večeri bili su i učenici Gimnazije fra Grge Martića i Srednje strojarske škole, koji su, na kraju, svome omiljenom književniku postavljali pitanja te se fotografirali za školski časopis. Dani Mire Gavrana u Mostaru nastavljaju se komedijom “Sve o ženama”, koja je na programu u Kosači 5. travnja.

Izvor teksta i fotografije: Večernji list BiH

Uzimate ručnike, ogrtače? Doznajte što zapravo smijete uzeti iz hotelske sobe

Ako putujete i ponekad noćite u hotelskim sobama, zasigurno ste barem jednom kući ponijeli “suvenir” nekog toaletnog pribora iz hotelske kupaone i sl. Možda ste iskoristili i jutarnji švedski stol kako biste u torbu spremili poneki zalogaj “za kasnije”.

No, neki idu tako daleko da kući nose i ručnike, posteljinu, navlake za wc školjke ili bilo što što se iz sobe može fizički spremiti u torbu i ponijeti. Neke stvari u sobi su besplatne, odnosno možete ih ponijeti bez grižnje savjesti, no za neke biste lako mogli optuženi za krađu.

Hoteli South Place su međunarodni lanac s bazom u Londonu. Prilično su velikodušni kada je riječ o besplatnim sitnicama. Glasnogovornik tvrtke izjavio je za Metro.co.uk:

‘U naše hotele dolaze najčešće poslovni ljudi i odabrali smo u hotelske sobe staviti proizvode za higijenu i njegu tijela u praktičnim pakiranjima po 100 ml tako da i međunarodni putnici mogu ponijeti kući te proizvode u ručnoj prtljazi bez problema. Na taj način smanjujemo količinu otpada u hotelu i nudimo luskuzno iskustvo boravka. ”
Ipak, nisu svi tako velikodušni.

Moglo bi vam se dogoditi da vam se račun povisi za iznos “nestalog ručnika”, ogrtača za tijelo i sl. Iako mnogi uzimaju sapune, primjerice, hoteli će vam “progledati kroz prste” ako ste ih već otvorili i nisu za ponovnu upotrebu novom gostu. Na ako dobijete dva sapuna, a koristite jedan, poželjno je ostaviti taj drugi za one koji će doći nakon vas.

Iz Setai Miami Beach-a, rekli su kako dopuštaju gostima da uzmu toaletne pribore i papuče, a sve ostalo se naplaćuje. Ako uzmete nešto iz hotelske sobe bez da ste obavijestili osoblje, mogli biste lako ostati iznenađeni uvećanim računom na kraju boravka. Ili telefonskim pozivom iz hotela nakon što ste već napustili sobu, primjerice ako noćite u Ritz Carlton hotelima.

Ako mislite da ste se “izvukli” i bez uvećanog računa pri napuštanju sobe, imajte na umu da neki hoteli mogu naplatiti nastalu štetu nakon vašeg boravka i naknadno. Kako se ne biste nalazili u takvim situacijama, znajte da je u većini hotela dopušteno uzeti toaletni pribor jer ćete ga otvoriti i koristiti tijekom svog boravka, no to ne znači da ako koristite i druge stvari da ih možete ponijeti kući.

Ma koliko ti ručnici bili mekani i ugodni, nisu vaši… Kući,najčešće, možete ponijeti bez dodtanih naknada, toaletni pribor, jednokratne papuče, razglednice ili druge papirnate promo materijale iz sobe, no za sve uvijek provjerite s osobljem hotela, ako nije naznačeno u materijalima koje ste dobili u svojoj hotelskoj sobi.

Znate li da vas ovih šest jutarnjih navika mogu učiniti čak 10 godina starijima?

Privrženi ste svojim jutarnjim ritualima i teško možete zamisliti početak dana bez njih. Kad je u pitanju njega kože lica, nova saznanja na tom području mijenjaju trendove. Provjerite činite li svojoj koži dobro ili loše tretmanima koje prakticirate, piše Ordinacija.hr.

Ovih šest navika riješite se čim prije želite li zadržati zdrav i mladalački izgled kože:

1. Pretjerujete s čišćenjem kože Nakon noćnog sna vašoj koži je potrebno buđenje, ali ono isključuje uklanjanje prirodnih masnoća koje koža tijekom noći proizvodi. „Neprijatelj broj jedan mladolikog izgleda jest suha koža na licu“, tvrdi dr. Julius Few s američkog Instituta za plastičnu kirurgiju.

Pored toga što suhi zimski zrak isušuje vašu kožu, isti učinak na nju imaju i godine. Rezultat su vidljivije bore i pore na licu te umorniji izgled. Dr. Few preporučuje da uvečer prije spavanja temeljito očistite kožu blagim sredstvima, a ujutro isključivo mlakom vodom.

2. Preskačete nanošenje seruma Možda ste svjesni štetnosti sunčevih zraka i redovito koristite kremu sa zaštitnim faktorom, ali razmišljate li o utjecaju zagađenja u zraku na vašu kožu? Okoliš u kojem živimo (osobito u većim gradovima) sve je zagađeniji zbog čega je i koža izloženija utjecaju slobodnih radikala koji, uz sve druge štetne učinke, uzrokuju i prerano starenje kože. Ujutro, prije nanošenja hidratantne kreme, obavezno nanesite antioksidacijski serum. Potražite proizvod koji u sebi sadrži vitamine C i E, feruličnu kiselinu, zeleni čaj i likopen – sve vrlo snažne i učinkovite antioksidanse.

3. Posegnut ćete za drugom šalicom kave Ukoliko ne možete bez nje, svakako pijte i mnogo vode. Popijte ujutro barem onoliko vode koliko ste popili kave ili čaja. Ukoliko nemate naviku piti dovoljno vode tijekom dana, znajte da time pomažete ubrzani proces starenja vaše kože. Ne samo da će vam koža biti suha, nego će pore na njoj biti vidljivije.

4. Izbjegavate tjelovježbu Vježbanje pospješuje mikrocirkulaciju na koži vašeg lica, što ima pozitivan učinak na vlažnost kože. Nakon vježbanja uvijek izgledamo mlađe, a izbjegavamo li bilo kakvu tjelesnu aktivnost naša koža izgledat će blijedo i umorno. Dugoročni pozitivan utjecaj vježbanja na kožu ogleda se u njezinom mladolikom izgledu. Ne morate se zaključati u teretanu – dovoljno je vježbati dvadesetak minuta dnevno.

5. Nanosite previše pudera na lice Možda imate bore ili tamne mrlje na licu koje želite prikriti, ali u tome vam neće pomoći debeli namaz tekućeg pudera i preko njega izdašni sloj pudera u prahu. Vjerojatnije je da ćete ovakvim pristupom još više naglasiti nesavršenosti na licu, osobito ako vam je koža suha. Zreloj koži potreba je kozmetika koja sadrži hijaluronsku kiselinu jer ublažava grube linije na licu.

6. Izlazite iz kuće bez sunčanih naočala Oči su jedno od prvih područja na licu koje pokazuje znakove starenja. Lekcija glasi: Ne zanemarujte oči! Ujutro i prije spavanja koristite namjensku kremu za područje oko očiju. Za bore oko očiju koristite kremu s hijaluronskom kiselinom, a za tamne podočnjake onu s kafeinom. Kako bi zaustavili znakove starenja i zaustavili buduća oštećenja, cijelo lice tretirajete preparatom za hidrataciju širokog spektra SPF 30, uključujući i područje oko očiju. A tada izvadite sunčane naočale!

Možda će vas ljudi čudno gledati, ali nosite ih neovisno o tome je li oblačno ili sunčano, ljeto ili zima. “Uvijek sija isto sunce!“, tvrde stručnjaci za zdravlje i ljepotu kože.

U teškoj rudarskoj nesreći poginuli rudari Slaviša Žugić i Branislav Ostojić

U nesreći koja se danas dogodila u jamskom kopu “Braćan” Rudnika “Boksit”, na području Srebrenice, poginula su dva rudara, potvrdio je za N1 glasnogovornik PU Zvornik Miljan Bobara.

Rudari Slaviša Žugić (44) iz Milića i Branislav Ostojić (30) iz Zvornika ostali su danas zatrpani nakon nesreće.

Podsjetimo, dvojica rudara zatrpao je danas odron u rudniku boksita kod Srebrenice a na mjesto nesreće odmah su upućeni spasilački timovi kako bi pokušali doći do stradalih i utvrditi što se točno dogodilo.

Nesreća se dogodila na površinskom kopu rudnika boksita u mjestu Milići, gdje su stradali radili na iskapanju rudače. Na teren su poslani i pripadnici inspekcijskih timova kako bi utvrdili jesu li poštovane propisane mjere zaštite na radu.

Mostar: U prometnoj nesreći ozlijeđen dječak

Danas oko 14:15 sati na magistralnoj cesti M-17, u naselju Mazoljice u Mostaru dogodila se prometna nesreća u kojoj je jedna osoba ozlijeđena. U prometnoj nesreći sudjelovali su Fiat Ducato, kombi i bicikl. Dječak koji je upravljao biciklom je nakon nesreće prebačen u K.B. ‘dr. Safet Mujić’ gdje su mu konstatirane lakše tjelesne ozljede, priopćeno je iz MUP-a Hercegovačko-neretvanske županije

Ekspanzija golih fotografija žena u Hercegovini: Sudjelovale i djevojčice

Nakon što su mediji u Srbiji i regiji danima bombardirali javnost detaljima navodne seksualne afere između Karleuše i Vranješa, u Nevesinju je, naprasno, iz privatnih prepiski u javni prostor dospjela gomila (polu)golih fotografija djevojaka i starijih žena.

Ova afera samo je ogolila problem koji je, evidentno, postojao i mnogo ranije. Eksplicitne fotografije proširile su se brzinom svjetlosti putem društvenih mreža, ali ova pojava nije alarmirala nevesinjsku javnost da je na djelu seksualno nasilje nad ženama, piše Direkt portal.

Sudjelovale i djevojčice

Na akterke spornih fotografija lokalna sredina tako je stavila stigmu da su žene lakog morala i danima ih držala glavnom temom čaršijskih razgovora, osuđivanja i tračarenja. Sustavnog suočavanja sa problemom još uvijek nema, a posebno zabrinjava to što smo, tragom ove priče, otkrili da se golišave fotografije dijele i u Trebinju – i to one na kojima se nalaze čak i učenice osnovnih škola.

Iako je evidentno da ova pojava dobiva sve veće razmjere, u Hercegovini se o njoj još uvijek ne govori javno, a problemi koji su njena posljedica uglavnom ostaju u privatnim krugovima. Tako o njoj nema službenih prijava ni u policiji, ni u školama, a ni kod roditelja.

U trebinjskim osnovnim školama na pitanje ”Direkta” jesu li upoznati sa tim da (polu)gole fotografije njihovih učenica kruže društvenim mrežama, odgovor je uglavnom isti – ”Sada to čujemo od vas, nemamo nikakvih prijava, ali skrenut ćemo pozornost razrednicima da o tome razgovaraju sa djecom”.

Škole ne znaju

Nevesinjska srednja škola, pak, upućena je u problem kruženja golih fotografija. Njihova psihologinja Verica Šiljegović za Direkt portal kaže da, prema njenim saznanjima, na fotografijama nema učenica koje trenutno pohađaju ovu srednju školu, ali ima njenih bivših učenica.

”Svašta ima, ekspanzija toga je u zadnje vrijeme, ali da bi se konkretno postupilo po protokolu i obavijestio MUP o eventualnom seksualnom uznemiravanju ili vršnjačkom nasilju, potrebno je imati konkretnu prijavu, što mi nemamo”, pojašnjava Šiljegović.

U ovakvim situacijama, smatra, trebalo bi da stručnjaci iz institucija djeluju zajedno i da naprave zajedničku strategiju, a najvažnije je preventivno djelovanje.

”Uloga školskog psihologa tu je veoma bitna, a veoma je važno i obučiti kolege profesore, ponukati ih da shvate da oni nisu samo obrazovni radnici i da ne smiju zanemariti odgojnu komponentu. Ja godišnje obavim preko 300 pojedinačnih razgovora sa učenicima, ne čekam da sami dođu, već radim individualna tumačenja upitnika sa njima i obično mi se prilikom tih razgovora otvore o svojim problemima”, priča Šiljegović za ”Direkt”.

Ona dodaje da se na radionicama sa učenicima često dotiče i tema o seksualnosti, ali o posljedicama dijeljenja golih fotografija konkretno, do ovog slučaja, nije.

”Razgovaram često sa učenicama i o tome što rade u gradu, da li su zloupotrebljene od strane starijih osoba, ali od učenika, roditelja ili trećih lica do sada nisam imala zvanične prijave o takvim zloupotrebama. Budući da je ova tema sada aktualna, u sljedećem razdoblju planiram da održim radionice i na temu dijeljenja golih fotografija”, ističe Šiljegović.

Zelenović: Problem koji moramo shvatiti ozbiljno

Za psihologinju Milicu Zelenović iz Gacka pojava golih fotografija, posebno onih na kojima su maloljetnice, znak je za uzbunu. U pitanju je, smatra Zelenović, veliki društveni problem koji može imati kobne posljedice ukoliko ga ne shvatimo ozbiljno.

”Razlog za slanje golih fotografija može biti i neki egzibicionizam, a može da bude potreba da izazovu nečiju reakciju. Ako su mladi ljudi u pitanju, vrlo je često to potreba da se dopadnu, da skrenu pažnju. Dakle, motiva može biti više, ali osoba najčešće nije svjesna koliko takvo ponašanje može da bude rizično i do čega sve može da dovede. Sa druge strane, imamo želju za osvetom i želja da se nekom nanese patnja koji pokreću one koji te sadržaje dijele”, smatra Zelenović.

Kada se nešto takvo dogodi, dodaje ona, već govorimo o žrtvi nasilja na internetu.

”A ona osjeća ono što i svaka druga žrtva. Tu su osjećaj srama, krivice, doživljaj manje vrijednosti. Može da pomisli da je napravila životnu grešku, da je situacija bezizlazna. Može da se osami, da o sebi misli jako loše, pa čak može da pomisli na suicid ili da pokuša tako nešto. Dakle, ona je u stvari žrtva nasilja. S tim, što kad govorimo o nasilju na internetu, posljedice mogu biti i gore u odnosu na nasilje u svakodnevnim, realnim, situacijama zato što je publike više. Prosto je osoba osramoćena pred mnogo ljudi, pa je samim tim i doživljaj intenzivniji”, istaknula je Zelenović u ranijem intervjuu za ”Direkt”.

Roditelji u Hercegovini nisu svjesni ”moći” interneta

Poruka za osobe koje su žrtve nasilja, kako kaže, jeste da, bez obzira na grešku, pokušaju da izvuku pouku i nastave dalje, te da zatraže podršku roditelja ili bliskih osoba, kao i stručnu pomoć.

Međutim, roditelji sa kojima smo razgovarali uglavnom nisu upoznati sa tim koliko je u Hercegovini prisutno dijeljenje eksplicitnih fotografija na društvenim mrežama. Na ovu temu nisu htjeli da govore za naš medij, a uglavnom su šokirani činjenicom da su akteri vršnjaci njihove djece koja su osnovci ili srednjoškolci, bilo da se oni nalaze na fotografijama ili da su oni ti koji ih prosljeđuju drugima.

Zelenović smatra da su upravo roditelji ti koji su, pored nastavnika i profesora, najodgovorniji za postupke svoje djece.

”Ne znam da li su roditelji svjesni rizičnosti ponašanja na internetu. Oni jesu najodgovorniji, ali su tu i osobe koje se bave obrazovanjem i odgajanjem mladih. I jedni i drugi bi trebali da educiraju mlade da onog trenutka kad pošalju fotografiju, ona više nije njihova. Da taj neko kome su poslali sliku, sa njom može da radi što god hoće – da je umnožava, štampa, dijeli, objavljuje. Zadatak roditelja jeste da to jasno kažu djeci. Drugo pitanje je koliko se roditelji bave svojom djecom, koliko znaju ko su im uzori, što ih zanima, što prate i čitaju, jer je to ono što u velikoj mjeri oblikuje mladog čovjeka. Mislim da većina roditelja nije svjesna do kakvih posljedica to može da dovede, a možda nemaju ni volje, želje, energije da se bave tim, očekujući da će to neko drugi da odradi za njih. Ili se prosto nisu snašlio”, kaže Zelenović.

Sa ovim je suglasna i Maja Vukadinović, medijski stručnjak i docentica na Fakultetu suvremenih umjetnosti u Beogradu.

”Pošto mladi najviše vremena provode koristeći internet, prije svega društvene mreže, eksplicitne fotografije Karleuše i drugih manje ili više poznatih ličnosti, mogu da vide bukvalno svi. Najprije, djeca ne bi smjela da budu izložena neprimjerenim sadržajima, a roditelji bi trebalo da kontroliraju stranice i društvene mreže koje posjećuju. Takvi sadržaji na razne načine negativno utiču na mlade. Konkretno, medijskim objavljivanjem pornografskog (eksplicitnog) sadržaja, stvara se uvjerenje u društvu da je to nešto uobičajeno, ‘što rade i poznate ličnosti’ (svojevoljno ili ne, kao u slučaju pjevačice), a mnogo lakše se prelaze granice pristojnosti i dobrog ukusa – pogotovo kod adolescenata koji tek formiraju svoj pogled na svijet”, smatra Vukadinović.

Važnost edukacije u školama

Ona dodaje da na tinejdžere svakako utiču i drugi sadržaji – od reality programa do glazbenih spotova i sadržaja na YouTubeu.

”Suština je u tome da se pojedini mladi ponašaju u skladu sa novim vrijednostima koje podrazumijevaju orijentaciju ka novcu, brzom uspjehu i slavi. Mlada osoba može da pomisli da preko svojih fotografija lako može da postane popularna makar u nekom širem krugu poznanika ili da stekne status”, pojašnjava Vukadinović.

Rezultat je, smatra, to da djevojčice postavljaju vlastite seksualne fotografije na društvene mreže često nemajući nikakvu bojazan o mogućim posljedicama – od pojavljivanja istih tih fotografija na stranicama za odrasle do raznih oblika digitalnog nasilja.

Sugovornici smatraju da su neki od načina da se problem elektroničkog seksualnog nasilja poduprijeti uvođenje seksualnog obrazovanja u škole, kao i medijske pismenosti kako bi djeca na vrijeme mogla da dobiju sliku o tome koje su posljedice dijeljenja svoje i tuđe intime sa drugima.

Budući da u svemu aktivno sudjeluju osnovci, društvo više nema vremena da nijemo promatra ovaj problem. U njegovo rješavanje moraju se uključiti svi, a prije svega roditelji koji vrlo često nisu ni svjesni da je on već ušao u njihovu kuću, piše Direkt portal.

Ljudi, pa pogledajte tko nam se vraća na tekmu s Mađarskom! Dalić otkrio sve

Izborniku Zlatku Daliću nije bilo lako u pripremi utakmice s Azerbajdžanom. Nije mu lako još od kad je zasjeo na uzdrmanu klupu Vatrenih krajem 2017., kad nam je SP opasno visio.

No, nekako uvijek, ili barem u većini slučajeva, izbornik nađe rješenje i pogodi s njim. Sjetimo se samo kakve je poteze vukao na Mundijalu, a svojih dobih starih navika nije se odrekao niti nakon.

Pa je tako pogodio s Tinom Jedvajem protiv Španjolske u Zagrebu u Ligi nacija, a sad je iznenadio s postavljanjem mladog Josipa Brekala na desnog beka, igrača koji inače igra na lijevoj strani krilnog napadača, i ugasio problem koji je eskalirao na toj poziciji zbog Vrsaljkove nezamjenjivosti.

‘Sve je bilo dio plana’

Dalić je iznenadio i s Brunom Petkovićem u početnom sastavu, a neki su ostali iznenađeni što je poštedu za ovaj dvoboj dao Brozoviću i Rebiću. Izbornik je napomenuo da je to sve bilo dio plana te da se ne radi ni o kakvim iznenađenjima kao niti eksperimentima…

Jer ipak, u ovom kvalifikacijskom ciklusu na raspolaganju nema čak osmoricu sa SP-a, Lovren nije mogao igrati zbog žutih kartona pa se ta brojka popela na devet srebrnih Vatrenih koji nisu mogli igrati protiv Azera. Vrsaljko je izgubljen vjerojatno za čitave kvalifikacije, jučer je na štakama bodrio svoje suigrače. Pivarić je također ozlijeđen, Ivan Strinić još se oporavlja od problema sa srcem, a novu ozljedu koljena zadobio je Marko Pjaca.

Tin Jedvaj također nije konkurirao za Azere. Dakle, sama činjenica da ti nedostaju tri prva beka reprezentacije (Vrsaljko, Strinić i Pivarić) itekako ti stvara probleme, otežava posao i gura te u jednu situaciju gdje nemaš puno izbora, moraš riskirati, ali isto tako ako imaš dobar uvid u svoje igrače, u ono što mogu kao što Dalić ima, onda možeš staviti stvar pod kontrolu.
Brozovića izbornik nije htio forsirati, to mu je, kako je u mix zoni okupljenim novinarima kazao nakon utakmice, bilo jako bitno. Rebić je ušao u igru u drugom poluvremenu umjesto Brune Petkovića, i on nije trebao ulaziti ali eto, situacija je bila takva…

‘Sačuvali smo Rebića i Brozovića, to je meni bilo najvažnije’

“Nismo mi osvojili samo tri boda, puno smo mi stvari protiv Azerbajdžana postigli. Znači, tri boda, važna pobjeda na otvaranju kvalifikacijskog ciklusa za Euro, do pobjede smo došli malo teže od očekivanog.

Odmorili smo, sačuvali smo Rebića i Brozovića, što je meni bilo najvažnije jer njih dvoje ne bi sigurno mogli odigrati dvije utakmice u tri dana, došlo bi do problema. Zato su oni sačuvani, to mi je bilo jako bitno. Uz spomenuto, došla je i publika, ponovno je bila fantastična atmosfera, jedna sinergija navijača i igrača na terenu. Bez ikakvog incidenta… Opet je bilo to zajedništvo i mi na krilima ove pobjede i navijača idemo u Budimpeštu po dobar rezultat”, rekao nam je izbornik Zlatko Dalić nakon susreta i dodao:

“Dobili smo Petkovića i Brekala, tako da je bilo u ovoj utakmici puno dobrih stvari. Nije bilo nervoze, nema nikakve nervoze. Naravno da je bio prisutan onaj pritisak, pritisak koji je normalan. Igraš kod kuće, gubiš 1-0, prva ti je utakmica u kvalifikacijama, ne očekuješ to ali nismo gubili glavu.

Ja sam dečkima govorio i napisao ‘strpljenja, samo strpljenja’… Moramo biti strpljivi, oni su gradili, bili uporni u građenju igre, sužavali situaciju što su mogli više i napadali visoko. Dogodi se takav gol, dogodi se takva pogreška, rekao sam da će nam biti najgore, najopasnije kao što je bilo u finalu SP-a protiv Francuza, kad mi loptu izgubimo, onda je to problem. To se i dogodilo. Tako smo primili gol. No, na kraju smo bili strpljivi, pametni, te na kraju pobijedili”.

Slijedi teško gostovanje u Mađarskoj

Izbornik je prokomentirao i pobjedu Slovačke nad Mađarskom 2-0, sljedećim protivnikom Vatrenih u nedjelju u Budimpešti…

“Može biti vrlo nezgodna utakmica, ali mi smo viceprvaci svijeta, ja vjerujem u nas, puni smo samopouzdanja. Možemo to dobro odigrati. Idemo na pobjedu, naravno, ne idemo tamo se braniti. S tri boda iz te utakmice rješavamo puno toga u našoj grupi E. Ali što je, tu je, vidjet ćemo što će biti.
Bitno za naglasiti da ćemo biti još i jači za nekoliko igrača. Dakle radi se o Brozoviću, Rebiću i Lovrenu, Jedvaju. Bit ćemo nešto konkretniji u fazi obrane. Svaka utakmica će biti teška, mi ne možemo očekivati da ćemo Azerbajdžanu i Slovačkoj dati odmah pet komada. Nema toga više, nogomet je danas takav. Evo, Kazahstan je dobio Škotsku 3-0, to je nogomet, Moraš bit stalno oprezan, stalno kompaktan, stalno zajedno da bi pobijedio”.

Teško izborena, očekivano teško, oslabljena Hrvatska protiv izrazito defenzivno orijentiranog suparnika imala je mnogo problema u igri, mnogo toga nije bilo kako je trebalo biti da bi se probio bunker Azera, ali navijači na tribinama nisu odustajali, bodrili su svoje ljubimce, nisu se čuli zvižduci već u 25. minuti, oni isti koji se znaju čuti na Maksimiru ako i kad reprezentacija Hrvatske u susret ne uđe dobro, ako se stvari na terenu ne odvijaju prema željenom, očekivanom i priželjkivanom scenariju…

‘Nastavljamo Rusiju’

“To je taj dobitak, tako je bilo i sa Dinamo. Kad sam ga gledao moram priznati da nisam čuo nikakve zvižduke, samo pozitiva, mi guramo pozitivu. Hvala Bogu da je narod prihvatio pozitivu. Jer, u nama je puno negative, previše… Pa bar da je u nogometu pozitivno. I da nema pljuvanja i da nema vrijeđanja, ljudi su nas podržavali, vidjeli su da možemo, da hoćemo, da tražimo rješenja. Javila nam se i predsjednica, bila je u svlačionici, čestitala je dečkima, nastavljamo Rusiju”, zaključio je Zlatko Dalić i slavodobitničko otišao prema autobusu Vatrenih podno maksimirskog juga.

novenovosti.com

Pogledajte fotografije radova na proširenju zgrade Zračne luke Mostar

U Zračnoj luci Mostar posljednjih tjedana dosta je živo. Zrakoplovi u zimskom periodu u ovoj zračnoj luci su dosta rijetki, tako da su čelnici jedine hercegovačke zračne luke angažirali veliki broj građevinskih radnika koji rade na proširenju zgrade.

Zgrada zračne luke dobiti će novi izgled uskoro, a nadamo se da će sa ljepšom zgradom krenuti i veći broj putnika. Na našim fotografijama možete vidjeti samo jedan mali djelić radova u ovoj zračnoj luci.

[Best_Wordpress_Gallery id=”54″ gal_title=”Pogledajte fotografije radova na proširenju zgrade Zračne luke Mostar”]

Hercegovina.in

Mostarac pod gasom policajcu: Jok eto ti si!

Mostarac ljubitelj dobre kapljice kao i obično vraćao se kući nakon večeri provedene u omiljenoj birtiji.

Kako je vidno pod dejstvom alkohola zaustavlja ga policajac i pita:
– Gospodine jeste li to vi pijani?

Mostarac mu odgovori: Jes’ to ti majketi novi?

-Gospodine nešto sam pitao. Jeste li pijani?

Jok eto ti si, reču mu Mostarac i produži dalje.

Iz Hercegovine, s ljubavlju: Miris duhana i bostana, miris uštipaka i roštilja u zraku, seoske fešte i Gospojina

O ljetu u Hercegovini bih mogla pisati bez prestanka. Koliko smo preko zime vezani za unutrašnje prostore, ljeti živimo izvana. Ljeto u Hercegovini je vječita inspiracija, miris duhana i bostana, miris uštipaka i roštilja u zraku, seoske fešte i Gospojina. Ljeto u Hercegovini je djetinjstvo u malom, plastičnom bazenu, trčanje po travi oko stare kuće, zvuk motora za napajanje krompira, cvrčci i miris sijena. Ljeto u Hercegovini su turniri u malom nogometu, pečeni kukuruz usred polja i noćne šetnje. Ljeto obilježava živote ovdje. Jesu i ostala godišnja doba, sigurno, ali emocije i uspomene ostaju jake i visoke poput temperature. U ovoj kolumni donosim mozaik sjećanja na djetinja i mlada ljeta, na jedno i jedinstveno ljeto u Hercegovini.

Za ljude koji žive na selu u Hercegovini, uobičajena je pojava imati dvije kuće, staru i novu. U staroj su živjeli/žive djedovi i bake. To je kuća gdje ti je odrastao otac. Stare kuće nose neke mirise uspomena i duhove prošlosti. Kao da svaki predmet priča posebnu priču i svjedoči o životima koji su tu proveli živote. Stara kuća govori o tvojoj lozi, o povijesti tvoje krvi. Stare kuće u Hercegovini su pravljene od kamena, zidova debelih do metar, koji zimi čuvaju toplinu, a ljeti stvaraju svježinu. Kada pomislim na staru kuću moje obitelji, jedna od najjačih slika u mojoj glavi je babin eurokrem. Eurokrem je univerzalni naziv za čokoladno-mliječni namaz kojim premazujemo kruh ili palačinke. U ono poslijeratno doba, kada u radničkim obiteljima, iz kakve i sama potječem, nije bilo novca na bacanje, sve je izgledalo dvostruko ljepše i slađe upravo zato što ga je bilo u manjim količinama. Sjećam se situacija ispred stare kuće kada bi baba nas, šestero svoje unučadi, poredala ispred sebe, uzela teglu eurokrema, onog zebrastog, otkidala zalogaj po zalogaj kruha, mazala eurokremom i ukrug nam prinosila zalogaje ustima. To je najslađi slatkiš kojeg pamtim. Baba bi napravila tri-četiri kruga i kazala da je dosta. Više iz ekonomičnih, a manje iz dijabetičnih razloga. Danas, kad je kilogramska Nutella na svakom koraku, okus nije ni približno dobar kao onaj od eurokrema iz djetinjstva. Ispred stare kuće se odvijaju svi važni događaji u godini: fešte, pečenje rakije, svinjokolja, roštilji, pravljenje ajvara i likera, svakodnevno pijenje kave. Stara kuća mami da se u njoj nastave stvarati uspomene. Stara kuća je riznica uspomena i zbog toga i jest bogata, koliko god trošno izgledala.

Ljetne noći u Hercegovini mame vani jer su prilika za osvježenje nakon vrućeg i sparnog dana. Svi koji mogu su vani, bilo da piju višnju i jedu bostan na čatrnji, bilo da šetaju, bilo da peku kukuruz u polju. Ovo zadnje je često za mlađu ekipu koja se sastane na sred polja, zapali vatru, nabavi (ukrade iz polja) mlade kukuruze i peče ih na vatri, uz samo malo soli. U takvim ekipama uvijek imate osobe koje rade, osobe koje govore kako treba raditi i osobe koje promatraju sa strane i čekaju kad će biti gotovo da mogu navaliti. Obično se sjedi na panjevima, kukuruzi se stave na duge drvene ili metalne šipke i tako se peku. Naravno, uvijek imaš onog asa koji nabavi piće, a to je isto uvijek jedna osoba. Glazba se pusti iz auta i tako traje druženje do duboko u noć.

Moje ljeto u Hercegovini su i tikvice. Rugala sam se rodicama koje su često pravile pohane tikvice, na način kako to mogu jesti i da je to za mene pohana tikva. No, jednog dana sam došla kod njih, bila sam gladna i nešto je savršeno mirisalo. Rodica je iznijela sebi upravo pohane tikvice i kruh. Morala sam probati. Na kraju sam sama pojela čitav tanjur tikvica i dušila se u njima. Prvo se rugaš, pa onda ti postane jedno od najdražeg jela. Tako je to često u životu, na prvu osudimo nešto/nekoga što/tko bi nam mogao postati omiljen.

Hercegovina je posebna po svemu. Po svome vrelom ljetu pogotovo. Vrijeme je to nastanka uspomena. Valjda kako imamo manje odjeće na sebi, sve se dvostruko više lijepi na nas. Tako i uspomene, osjećaji, želje i strahovi. Tko preživi ljeto u Hercegovini, može preživjeti sve. Jer ovdje se ljeti i dobro i loše duplo jače doživljava.

Iz Hercegovine, s ljubavlju!

U svim zemljama EU kvalitet svih proizvoda mora biti isti

Nakon deset sati pregovora sinoć je postignut konačni dogovor europskih institucija o zabrani dvostrukog kvaliteta proizvoda na istoku i zapadu EU u okviru revizije Direktive o nepoštenoj poslovnoj praksi.

Hrvatska europarlamentarka Biljana Borzan je rekla kako je riječ o završetku petogodišnje borbe koja će rezultirati jednakim kvalitetom svih proizvoda u cijeloj Europi, piše Index.hr.

– Teško je ne biti emocionalan u ovakvom trenutku. Kad sam krenula u ovu borbu, uvjeravali su me da je to unaprijed izgubljena bitka jer neću moći nadjačati pritisak multinacionalnih kompanija. Srećom, posložilo nam se, sve zemlje iz istočne EU u svim institucijama su radile u istom smjeru i nisu pristajale na kompromis – kazala je Borzan.

Istraživanje koje je provela s Hrvatskom agencijom za hranu je bilo, kako kaže, kap koja je prelila čašu jer su rezultati pokazali da je trećina prehrambenih i neprehrambenih proizvoda u Hrvatskoj nižeg kvaliteta nego u Njemačkoj, ali i skuplja. Čak 82 posto hrvatskih građana se izjasnilo kako smatraju da nas multinacionalne kompanije tretiraju kao građane drugog reda.

– Mene su ti rezultati obvezali i obećala sam da neću stati dok ne ostvarimo stvarnu ravnopravnost za sve građane EU. To je bio rovovski posao, ali sinoć je dogovorena zabrana različite kvalitete za sve proizvode, dakle i hranu, ali i tehniku, automobile i slično – objasnila je Borzan.

Dogovorena je i sigurnosna odredba da Evropska komisija mora u roku tri godine napraviti ocjenu efikasnosti novih pravila i po potrebi ih postrožiti.

Prema proceduri, dogovor još moraju potvrditi i Vijeće i Europski parlament konačnim izglasavanjem u narednim tjednima.

Direktiva propisuje da će kazne za proizvođače koji plasiraju dvostruki kvalitet biti do četiri posto njihovog godišnjeg prometa. Paralelno sa zakonodavnim procesom ide i europsko istraživanje kvaliteta proizvoda za koje je sredstva iz EU budžeta osigurala upravo Borzan.

No, što ova odluka konkretno znači? Jednostavno, proizvodi će u svim zemljama EU trebati biti jednakog kvaliteta. Dosad to često i nije bio slučaj, a postoji bezbroj primjera u kojima se ustanovilo da su proizvodi u zapadnim, bogatijim zemljama znatno kvalitetniji nego na istoku Europske unije.

Dobar primjer za takvu praksu je popularni namaz ”nutella”.

Tako je istraživanje zastupnice Borzan prije nekoliko godina usporedbom hrvatske i njemačke ”nutelle” utvrdilo da proizvod iz Hrvatske sadrži sirutku u prahu i manji postotak obranog mlijeka u prahu, dok proizvod iz Njemačke sadrži samo obrano mlijeko u prahu. Sirutka je jeftinija sirovina. Također je primijećena značajna razlika u boji, konzistenciji, mirisu i okusu proizvoda: proizvod kupljen u Hrvatskoj je slađi, gušći i aromatičniji na kakao, dok je proizvod iz Njemačke tamniji, aromatičniji na lješnjak i maziviji.

No, sad je takvoj praksi kraj, a hrvatski potrošači dobivat će jednako kvalitetne proizvode kao potrošači u Njemačkoj i drugim zemljama. Jasno, ”nutella” je samo jedan od takvih proizvoda.

Srbijanski mediji ne štede Severinu: Na rubu je, histerizira na Igora

Sve više se šuška da je Severina Kojić prekinula suradnju sa svojim najbližim suradnicima; menadžerom Tomicom Petrovićem, PR stručnjakom Davorom Grginom i advokatom Darijom Budimirom. Jutros je srbijanski Kurir objavio članak s bombastičnim naslovom “KEBINA SNAJKA PUKLA POSLE RAZLAZA S MENADŽEROM: Seve na ivici nervnog sloma! Nema nastupe, ostala bez 70.000 eura”, a u njemu su nagađanja o svađi između Severine Kojić i njenih dugogodišnjih suradnika.

Kako navodi Kurir brigu oko njene karijere preuzeo je njen muž Igor Kojić, a kojem taj posao baš i ne ide. Naveli su i da je Severina nekada pjevala za osam ili deset tisuća eura, dok joj suprug sada ugovara nastupe za pet tisuća.

– Severina je nemilosrdna prema Igoru otkako ju je Tomica napustio. Histerizira na njega, zahtijeva da se više angažira. On to sve tolerira i trudi se, ali niko nije zainteresiran za njezine pjesme pa mu je teško raditi – rekao je izvor blizak Kojićima za Kurir.

Također, Kurir je naveo kako je njen posljednji album kod publike prošao katastrofalno i da je interes za njom naglo nestao. Severina je otkazala i posljednja tri nastupa, a novinari Kurira su se pozabavili i njenim nastupom za Dan ženana Zlatiboru koji su nazvali potpunim krahom. Navodno, pjevačica je prodala samo 120 ulaznica za taj nastup, dok ju je u posjećenosti potpuno potukla Maya Berović koja je trenutno najpopularnija pjevačica u Srbiji.

Mostar, top destinacija za roditelje s djecom?!

Foto: Hercegovina.in | Sunčano vrijeme 'izmamilo' domaće i strane turiste

Turizam je jedina industrija koja doživljava konstantan uspon u proteklim godinama u Bosni i Hercegovini, ali i regiji. Premda se mnogi slažu da može i mora bolje, iz dana u dan stižu vijesti o destinacijama koje postaju mamci za turiste širom svijeta.

Ovaj put – u žižu su došli Mostar i vodopadi Krke.

Mostar – destinacija za roditelje s djecom! Grad koji je nedavno proglašen za jednu od najromantičnijih destinacija svijeta – Mostar sa UNESCO zaštićenim Starim mostom, uskoro bi mogao postati i jedna od top destinacija za roditelje s djecom. Američka blogerka za mame i djecu, Lyla Morris objavila je članak ”Šta raditi u Mostaru s djecom?”, ne štedeći pohvale za grad na Neretvi.

Morris, inače autorica poznatog američkog bloga za majku i dijete, ističe kako u Mostaru postoji niz lokacija savršenih za igru djece i stvaranje uspomena za čitav život. Mnoštvo zelenih površina i prirodnih atrakcija nude djeci priliku da se igraju, plivaju, penju, pa i jašu. Među brojnim lokalitetima, Morris izdvaja nezaobilazni Stari most, rijeku Neretvu, Kujundžiluk, ali i blagajsku tekiju te Mepas Mall.

Očajna sestra Srpkinje koja se udaje za 74-godišnjaka: Otac će nam umrijeti

MILIJANA Bogdanović stvorila je velike probleme svojim roditeljima nakon što je u javnost izišla sa svojim zarukama sa 53 godine starijim Milojkom. Njezina majka i otac su se oglasili u medijima, i jako su nezadovoljni činjenicom da se ona javno eksponira, prenosi index.hr.

Njezina mama već je rekla da protiv veze nema ništa, ali da je jako ljuti konstantno povlačenje po novinama. Otac Zoran očajan je i prijeti da će ubiti kćer i budućeg zeta, a sada se u medijima oglasila i Milijanina mlađa sestra Olivera koja kaže da će njihov otac umrijeti ako Milijana prihvati sudjelovanje u reality showu.

“Ako sestra Milijana i njen dečko uđu u reality program, to će mog oca Zorana potpuno dotući”, kaže Olivera.
Tekst se nastavlja ispod oglasa

“Zamjerim sestri što je oca prijavila policiji, nije trebala reagirati na taj način. Taj dan kad je sve izašlo u javnost, otac me je nazvao, plakao je i rekao: “Ne znam što da napravim, jedino da odem njih dvoje da ubijem”. Bio je toliko bijesan i povrijeđen, svi živi su ga zapitkivali, a bilo je dosta ružnih komentara. Ako uđe u reality, bojim se da će to biti kraj. To će oca dotući”, kazala je.

Gudelj u talk showu Dobar, loš, zao Maria Vrankića: Afera “Selafije” je očiti fake news čiji je glavni cilj Gordana Tadić

Gost Maria Vrankića u talk showu Dobar, loš, zao bio j glavni zrednik internet portala Dnevnik.ba Jurica Gudelj. U iznimnino zanimljivoj i sadržajnoj emisiji Vrankić i Gudelj razgovarali su o velikom broju tema, od onih vezanih za samog gosta i njegov rad, pa sve do tema koje ovih dana dominiraju medijskim prostorom bih.

Od govora mržnje na internetu, presude Radovanu Karadžiću koju su Hrvati u BiH dočekali gotovo ravnodušno pa do afere o navodnom naoružavanju selafija i što se krije iza nje.

Mostar u posljednje dvije godine dobio čak osam kružnih tokova

U Mostaru je u posljednje dvije godine izgrađeno čak osam kružnih tokova, a koncem proteklog tjedna završeni su radovi na onom na Bišću Polju, na južnom izlazu iz grada, na spajanju sa magistralnom cestom M-17.

Prometni čepovi

Prema riječima Salema Bubala, direktora Zavoda za prostorno uređenje Grada Mostara, na ovaj način se rješavaju prometni čepovi i smanjuju su gužve, a svi projekti izgradnje su u skladu s važećim planskim dokumentima, piše Dnevni avaz.

– U izradi ključnih planskih dokumenata uvršteni su i kružni tokovi koji se, evo, realiziraju na terenu, naravno, u skladu s financijskim i drugim mogućnostima. Kružni tokovi su se pokazali kao idealno rješenje i ovi što su izgrađeni nisu posljednji – otkrio je Bubalo.

Prema njegovim riječima, u narednom periodu je planirana izgradnja kružnih tokova kod zgrade „Vodovoda”, odnosno ulaska u Kampus Univerziteta „Džemal Bijedić”, kao i u Zaliku i na Carini, gdje će raskrižja sa semaforima otići u povijest.

– Do sada su se svi izgrađeni kružni tokovi pokazali kao prava opcija, pogotovo onaj u Zaliku, koji ima spojnicu s novoizgrađenim mostom Avenija – Sutina – rekao je Bubalo.

Smrtne posljedice

To što gradske vlasti kružnim tokovima gase prometna žarišta, pozdravlja i struka. Kako je rekao Ramiz Tiro, vještak prometne struke, pokazalo se da semafori na brojnim raskrižjima nisu kvalitetno rješenje. S druge strane, naveo je, postoje brojne točke s velikim postotkom prometnih nesreća sa smrtnim posljedicama.

Najsigurnije rješenje

– Upravo izgradnja kružnog toka povećava sigurnost prometa. Dakle, kružni tok je jedno od najsigurnijih rješenja, posebno na onim mjestima odnosno raskrižjima gdje su evidentne gužve. I gdje se to može tehnički izvesti – kazao nam je Tiro.

Dnevnik jedne ljubavi: Navijački rat Ultrasa i Grobara na ulicama Mostara

Od važnih utakmica izdvojio bih ipak onu europsku s beogradskim Partizanom. Nakon, što sam saznao da za protivnika imamo klub iz glavnog grada Srbije, beogradski Partizan, mobiteli su se doslovno užarili.

Navijači Partizana su u to vrijeme bili među najozloglašenijim navijačkim skupinama, a tribinu im je u to vrijeme vodila podgrupa Grobara zvana Alcatraz. Već tada je u njihovim redovima bilo dosta problema jer su se i druge njihove podgrupe željele pitati na toj južnoj tribini. Tih godina upravo su navijači Partizana i “koštali” svoj klub u Europi.

Veliki broj poziva sam dobio iz Hrvatske ponajviše radi ulaznica, a zanimljivo upravo radi te utakmice pozvao me je moj prijatelj s Pala koji je vatreni Partizanovac i koji rijetko propušta utakmice Partizana bilo gdje da igra. Rekao je da dolazi s prijateljem u Mostar na dan utakmice te bi volio da im malo objasnim gdje, što, kako…

Kaže Grobari idu preko istočne Hercegovine pa bi im bilo nezgodno da idu tuda, a voljeli bi malo i prošetati Mostarom.

Ja kao ljubazan domaćin sve dogovorim i na dan utakmice nađem se s njima par sati prije. Prošetamo gradom, popijemo piće i dopratim ih do ulaza na stadion namijenjen za navijače Partizana. Nakon toga nađem se ekipom iz Splita, Rijeke, Dubrovnika te im dajem ulaznice i odvedem ih u tadašnji Klub navijača koji se nalazio u mostarskom naselju Centar 2.

Ispred samog kluba ludnica. Satak vremena, možda i više, prije utakmice skupina od preko 1000 Ultras-a kreće prema stadionu kroz grad, a do stadiona se priključuju i drugi navijači. Na samom ulazu gužva. Na tribinu ulazim dosta ranije i primjećujem da će i navijači Partizana biti na istoj tribini, samo odvojeni nekakvom željeznom ogradom uz koju stoji par redara.

Već tada primjećujem i prve čarke redara i navijača Partizana. Sve u svemu stadion se polako puni, a i igrači uskoro izlaze na teren. Sam početak utakmice počinje u prepucavanju, bacanju baklji s jedne na drugi dio tribine. Grobari se naguravaju s redarima, dok dio tribine gdje su navijači Zrinjskog popunjava specijalna i interventna policija. Navijači Zrinjskog se gotovo cijelo vrijeme sukobljavaju s policijom, dok zaštitari polako gube konce na dijelu prema Grobarima. Ipak, na sreću dio specijalne policije ulazi i među navijače Partizana i premješta ih na samo dno tribine.

U tom periodu utakmica se i prekida, a zbivanja na terenu zamijenjena su zbivanjima na tribinama. Nastavak utakmice na terenu donosi niz katastrofalnih grešaka nogometaša Zrinjskog što igrači Partizana koriste i dolaze do visoke pobjede. S druge strane na tribinama navijači Partizana manje više promatraju utakmicu jer nakon intervencije policije stanje se izuzetno smirilo, a slično je i na drugoj strani.

Do kraja utakmice na tribinama se ništa ne događa, a posljednjim sučevim zviždukom policija izbacuje navijače Partizana koji bježe prema autobusima. Na samim ulicama Mostara vlada opći kaos jer je masa navijača Zrinjskog krenula prema autobusima u kojima se nalaze navijači Partizana. Policija tek uz pomoć suzavca uspijeva koliko toliko održavati situaciju. Na ulicama Mostara mnoštvo prevrnutih kontejnera.

Nakon par sati autobusi s Grobarima napuštaju Mostar. Ubrzo nakon toga primam poziv od kolega s Pala koji nisu uspjeli napustiti grad i koji su se sakrili u obližnju šumu pored stadiona. Nekako ih ipak uspijevam navesti gdje da izađu da im pokažem kako da dođu do svoga vozila. U šoku jedva izlaze iz šume te zajedno sa mnom kreću prema Rondou. Na piće nismo uspjeli ni sjesti jer gotovo cijela ulica je bila pod nekakvim barikadama od kontejnera i puna dima od zapaljenih kontejnera i suzavca.

Dan poslije smo se ponovno čuli, a i sada kada se sretnemo često istaknu kako ni sami ne znaju kako su taj dan uspjeli ostati u “komadu”.

Nakon te utakmice Partizan je i izbačen iz Europe, a Zrinjski je nastavio svoju europsku turneju nažalost koja je završila odmah naredno kolo.

Bunica, nekadašnji biser Hercegovine

Izvor rijeke Bunice predstavlja jedinstvenu atrakciju na području Hercegovine. Okružen je sivo-bijelim liticama visokim i do 200 m na kojima rastu usamljene biljne vrste.

Površina samog izvora je čudno mirna i modrozelena, krijući svoje još neistražene dubine.

Posljednje istraživanje je utvrdilo 70-metarsku dubinu pod pravim uglom, a zbog nagle kosine i spuštanja pod planinske stijene istraživanje je obustavljeno. Smatra se da je vrelo Bunice najdublje u Europi.

Miris rijeke i njena boja dugo se pamte nakon samo jednog susreta sa ovom čarobnom rijekom.

Godinama, zbog svog mirnog toka i ugodne temperature Bunica je bila učiteljica mnogih plivača, a obvezno male raje iz okolnih naselja i grada Mostara.

Obzirom da nikada ne uzima „danak u krvi“ za stanovnike Hodbine, Bune i Malog polja Bunica je više od rijeke.

Područje Rekreacijskog centra Buna prostire se na 11 hektara, godinama je bilo posjećeno i omiljeno izletište Mostaraca, ali i stranih gostiju, posebno kampera.Vikendom se na Bunici znalo okupiti i do 10.000 izletnika, koji su znali uživati u čistoj vodi i prirodnim ljepotama.

Rekreacijski centar Bunica nekada je bilježio posjete i do 5000 kupača dnevno. Zbog ljudske ali i nebrige gradskih vlasti sjajni dani ovog lokaliteta ostali su u prošlosti ali ipak, pored svega, Bunica još ima solidnu posjetu, što je samo dokaz da itekako ima potencijala za razvoj ovoga Rekreacijskog centra ali i dovoljno razloga za posjetiti ga…

Izvor teksta i fotografije Facebook grupa: Priče kroz Mostar i Hercegovinu

Snimak koji najbolje pokazuje kako se život riskira zbog dobre slike

Pažnja, pažnja! Lajkujte i šerujte ovaj video da bi što više ljudi razumjelo koliko je opasno stajati ovako blizu valova. Budite oprezni, a sjajan pogled vas očekuje i 20 metara dalje od ivice – navodi se u opisu snimka.

Srećom, žena sa snimka uspjela je preživjeti obaranje ovako jakog vala i proći samo s nekoliko modrica i posjekotina.

Snimak je nastao na malom otoku na jugoistočnoj obali Balija, točnije na stjenovitom vidikovcu Devil’s Tears, koji je omiljen među turistima.

https://www.youtube.com/watch?time_continue=23&v=X_87wG8fyrw

Kako ublažiti simptome i liječiti alergije

Dolazak proljeća kod određenog broja ljudi donosi niz problema vezanih za alergijske reakcije na polen. Za njih počinje period neugodnih simptoma – curenje iz nosa, svrbež i suzenje očiju, grebanje u grlu, suh nadražajni kašalj. Prve tegobe mogu se javiti već u posljednjim danima veljače, čim cvjetni prah dođe u kontakt sa sluznicom gornjih dišnih puteva.

Iako polenska alergija može početi pogađati ljude u bilo kojoj životnoj dobi, obično se razvija u djetinjstvu ili u ranoj odrasloj dobi.

Strane materije

– Život s alergijama dosta je neprijatan, kako za djecu tako i za odrasle. Broj alergena u urbanim sredinama sve je veći, a osobe sklone alergijskim reakcijama stalno su izložene rizicima. Ako uzmemo podatke koji govore da u prosjeku oko 30 posto populacije ima sklonost ka alergijskim reakcijama, a 20 posto ima već ispoljene razne alergijske bolesti, možemo zaključiti da su alergije u porastu – kaže dr. Enes Avdibašić, specijalista obiteljske medicine iz „Plave poliklinike“ u Tuzli.

Ove promjene dolaze u trenutku kada naš imunološki sistem reagira na strane materije kao što su polen, pčelinji otrov, grinje, buđ, dlake kućnih ljubimaca… Polenska alergija, poznata i kao alergijski rinitis, uobičajeno je stanje koje pokazuje znakove i simptome slične prehladi.

– Reakcije su najčešće jako burne, a ponekad i dramatične. Alergija počinje kada imuni sistem u normalnim okolnostima bezopasne supstance prepozna kao opasne. Imunološki sistem tada proizvodi antitijela koja su uvijek na oprezu za taj alergen. Kada su pacijenti izloženi određenim alergenima ponovo u budućnosti, antitijela mogu producirati niz kemijskih supstanci imunološkog sistema, kao što su histamin, koji izaziva simptome alergije na polen – pojašnjava dr. Avdibašić.

Ozbiljnost alergija varira od osobe do osobe, a može biti u rasponu od manjih iritacija do anafilaksije hitnog stanja potencijalno opasnog po život. Alergije na polen obično se javljaju od marta do oktobra, kada prestaje cvjetanje biljaka. Većina polena koji uzrokuje alergijsku reakciju dolazi od drveća, korova i trava. Međutim, najčešći uzročnici alergija su trave, a biljka najčešći uzročnik alergija iz vrste korova je ambrozija.

– Kada organizam preosjetljive osobe dođe u kontakt s alergenom, u roku od nekoliko minuta ili sati ispoljiti će se simptomi alergije. U slučaju respiratorne alergije na polene, zrnca polena dospijevaju do kože, sluznice oka, nosa, pluća i izazivaju neugodne simptome – navodi dr. Avdibašić.

Preventivne mjere

Svi simptomi prestaju u roku od nekoliko sati ili dana nakon prekida izloženosti polenima, ili nakon uzimanja odgovarajućih lijekova. Najveći efekt ima uzimanje lijekova na preporuku ljekara, najmanje dvije sedmice, prije početka cvjetanja. Ukoliko se simptomi alergije ne liječe od početka, imaju sklonost da se tijekom godina pojačavaju i javljaju alergije i na druge, nove alergene.

Zato – oprezno, ako imate i najmanju sumnju da ste na nešto alergični, uradite alergotestove i otklonite mogućnost pojave alergija, upozorava dr. Avdibašić.

U liječenju treba koristiti preventivne mjere i terapijske postupke. Važno je znati da svi lijekovi mogu samo kontrolirati simptome bolesti, ali je ne mogu izliječiti. Zato se treba usmjeriti na olakšanje i kontrolu simptoma bolesti.

Ozbiljnost alergija varira od osobe do osobe, a može biti u rasponu od manjih iritacija do anafilaksije hitnog stanja, potencijalno opasnog po život

Većina alergija, kaže dr. Avdibašić, ne može se izliječiti jer klasična medicina još nema efikasan odgovor na ovaj izazov, naročito kad se radi o terapiji, a broj tretmana može pomoći i olakšati simptome.

Vrste alergijskog rinitisa

– povremeni ili intermitentni (simptomi se pojavljuju rjeđe od četiri dana u sedmici i manje od četiri sedmice godišnje) i povezan je s raznim vanjskim alergenima poput polena trava, stabala i korova

– stalni ili perzistentni (simptomi traju više od četiri dana tjedno i više od četiri tjedna godišnje) koji je najčešće uzrokovan kućnim alergenima poput grinja, prašine, plijesni i dlaka kućnih životinja, a obično je jače izražen zimi.

– ARIA smjernice dijele alergijski rinitis s obzirom na postojanje ili nepostojanje simptoma vezanih uz poremećaj funkcija i emocija (smetnje spavanja, smetnje u dnevnim aktivnostima, smetnje u školi ili na poslu) na blagi, umjereni i teški alergijski rinitis.

Da smo ostali u Mostaru ili bi živjeli jako loše na margini ili postali pokvareni i korumpirani

Iz BiH odlaze svi – mladi, ali i oni stariji, kompletne obitelji.

“Nismo se pokajali, kajemo se samo što nismo prije otišli”, odgovorila je na pitanje portala Buka je li se pokajala zbog odluke za odlazak iz Mostara u Stuttgart Dolores Veledar Perić koja se prije tri godine sa svojim mužem i sinom odselila u inozemstvo.

“Ovdje postoji projekcija u budućnost, mogućnost napredovanja nekakvim prirodnim putem. Da smo ostali u Mostaru ili bi živjeli jako loše na margini ili postali pokvareni i korumpirani. Ovdje ne moram donositi takve izbore. Naravno, postoji jezični i starosni limit,ali to se ne može usporediti sa ograničenjima bosansko-hercegovačke sredine”, istaknula je.

Iz BiH odlaze svi – mladi, ali i oni stariji, kompletne obitelji. Više se i ne pitaju hoće li im tamo negdje biti bolje, hoće li se snaći, uspjeti. Često zato se postavlja pitanje pokaju li se te obitelji ili samci zbog odlaska i žele li se vratiti u domovinu.

Slično kao Mostarka Dolores razmišlja i Tanja Radević koja je s obitelji otišla u Nizozemsku. Kaže, nedostaje joj samo njena obitelj, a na novi život se veoma lako navikla obzirom na uređen sistem države.

Mnogi ne odlaze samo zbog siromaštva i ogorčenosti. Damir Lalić otišao je na studij u London i tamo je nakon studija odmah našao posao te se prilagodio tamošnjem životu.

No, nisu svi protiv povratka u domovinu. M.V. se iz Bosne odselila u Sloveniju te naglašava da često razmišlja o povratku kući.

“Stalno si postavljam pitanja vrijedi li. Isplati li se ova patnja spoznavanja sebe i svojih mogućnosti u uvjetima daleko od idealnih? Da li bih bila spremna vratiti se? Mislim da bih, i nikako na to ne bih gledala kao na neku vrstu poraza”, naglasila je.

Pročitajte koje će mostarske ulice biti zatvorene u subotu

Treće izdanje projekta ”Mostar Run Weekend” na kojem će sudjelovati 1200 trkača iz 15 zemalja svijeta održat će se 22. i 23. ožujka u Mostaru. Pored polumaratonske utrke kao središnjeg događaja u kojem sudjeluje 600 trkača, program podrazumijeva Humanitarnu utrku građana u dužini od četiri kilometra s 222 prijavljena, kao i Utrku za djecu u dužini od jednog kilometra s 400 prijavljenih natjecatelja.

U sklopu ”Mostar Run Weekenda” u petak. 22 ožujka, na 6. katu hotela ‘Mepas’, u kongresnoj dvorani održat će se Run konferencija na kojoj će predavači iz cijele regije govoriti o problematici trčanja, prevenciji sportskih ozljeda, rehabilitaciji, o trčanju kao stilu života i pripremam za trkačke poduhvate.

Run Weekwnd počinje u subotu u 8 sati okupljanjem natjecatelja ispred tržnog centra Mepas Mall, odakle će sudionike Polumaratona prevesti do starta koji počinje u 9 sati, u Potocima na lijevoj strani mosta Vojno. Kraj polumaratona predviđen je u 13 sati ispred platoa Mepas Mall gdje će se proglasiti pobjednici.

U nastavku pogledajte rutu utrke, te koje ulice će biti zatvorene u Mostaru.

Start utrke je na lijevoj strani mosta „Vojno (Potoci)“ staza ide preko mosta i odvaja se u lijevo prema naselju „Raštani“ desnom stranom rijeke Neretve nastavljajući ravno do ulice „2. Bojne Rudničke“. Staza nastavlja kroz ulicu „2. Bojnu Rudničku“, te se odvaja u lijevo u „Rudarsku ulicu“.

Na križanju „Rudarske ulice“ i ulice „Kralja Tomislava“ (Vrh avenije) staza se odvaja u lijevo te ide ulicom „Kralja Tomislava“ preko „Novog Mosta“ prema naselju „Zalik“ gdje je prije kružnog toka polukružni okret i povratak preko mosta u ulicu „Kralja Tomislava“ nastavljajući ravno do križanja sa „Dubrovačkom ulicom“ gdje se staza odvaja u desno i ide „Dubrovačkom ulicom“ do stambenog naselja „Oaza“ gdje je drugi polukružni okret i povratak na križanje sa ulicom „Kralja Tomislava“ gdje se sad staza odvaja u desno i ide ravno ulicom „Kralja Tomislava“ do križanja sa ulicom „Kralja Zvonimira“ gdje se odvaja u lijevo do „Parka Nobelovaca“ i križanja sa ulicom „Kralja Tvrtka“ te se odvaja u desno do kružnog toga „Rondo“ ispred kojeg ide u lijevo i nastavlja pravo štalištem „Nikole Šubića Zrinjskog“ do „Španjolskog trga“ gdje se ponovno odvaja u desno idući pravo ulicom „Hrvatskih branitelja“ prolazi se kraj gradske vijećnice nastavljajući prema „Bulevaru“.

Bulevarom se nastavlja do južnog izlaza iz grada gdje se na podvožnjaku odvaja u desno i prelazi rijeku Neretvu preko mosta „Hasana Brkića“ nakon čega se nalazi treći polukružni okret i ponovni prelazak mosta nakon čega se odvaja desno idući ulicom „Gojka Vukovića“ (Mahalom) do križanaja sa ulicom „Stari Pazar“ gdje se odvaja u desno prelazeći „Lučki most“ nakon kojeg na križanju ide lijevo u „Titovu ulicu“ i nastavlja ravno do križanja sa ulicom „ Huce Maslića“ gdje se odvaja u lijevo i ide ravno ulazeći desno u ulicu „Braće Fejića“ te se odmah odvaja u lijevo u ulicu „Kresina“ te nastavlja preko rijeke Neretve preko mosta „Bunur“ nakon kojeg se odvaja desno u ulicu „Adema Buća“ i ide ravno do raskržja sa ulicom „Mostarskog Bataljona“ gdje skreće desno i prelazi rijeku Neretvu preko „Most Musala“ nakon kojeg ide lijevo kroz park „Musala“ i dalje ravno ulicom „Lacina“ do križanja sa ulicom „X Hercegovacke brigade“ nakon čega se odvaja lijevo prelazeći Neretvu preko „Carinskog mosta“ nastavljajuci ravno ulicom „Kardinala Stepinca“ do cilja ispred tržnog centra „Mepas Mall“.

Koliko muškarce pogađa gubitak kose? Vjeruju da kosu gube zbog veza i načina života

Muškarcima je gusta, bujna kosa simbol muškosti i snage. Uvriježio se stereotip da su ćelave osobe neprivlačne, no s druge strane neki stručnjaci tvrde da muškarci koji gube kosu imaju veći libido i izraženiju seksualnost.

Prema novom istraživanju koje je provela tvrtka Keeps, koja djeluje na prevenciji i liječenju gubitka kose kod muškaraca, pokazalo se da mnogi muškarci vjeruju da je njihov gubitak kose imao izravnu korelaciju s njihovim životom.

Od 1000 ispitanih muškaraca, njih 11 posto u dobi od 18 do 44 godina, izjavilo je da bi pristali tetovirati se i po licu ako bi to značilo da imaju svu kosu na glavi. Poznata vam je uzrečica da osobe brže sijede zbog stresa, no mnogi muškarci smatraju kako je i za gubitak kose zaslužan stres, odnosno njihov način života, loše životne odluke, ljubavni odnosi i sl.

Gotovo 53 posto muškaraca u dobi od 25 do 44 godine vjerovalo je da su izgubili partnerice zbog gubitka kose, a 46 posto njih je priznalo kako pokušavaju prikriti gubitak kose kako bi bolje prošli kod ženskog spola. I mnogi slavni muškarci muku muče s gubitkom kose, poput engleskog nogometaša Waynea Rooneyja, koji je na transplantaciji kose proveo devet sati.

Počeo je ćelavjeti u 25. godini, a kako bi usporio proces gubitka kose, Rooney je prije pet godina izdvojio 250 tisuća kn za operaciju. Na postupak presađivanja kose odlučili su se i Mel Gibson, John Travolta, Rafael Nadal… Ipak, nisu svi muškarci nesigurni kada je riječ o gubitku kose. Znaju kako to pretvoriti u prednost ili živjeti s tim bez da im ta promjena uništava život.

Policija se odazvala pozivu dječaka s autizmom zbog nestalog plišanog medvjeda

Policija u New Jerseyu, odgovarajući na poziv dječaka s autizmom koji je pozvao broj za hitne slučajeve zbog voljenog plišanog medvjedića, uspješno je pronašla i vratila nestalu igračku, prenose američki mediji.

Policajac Khari Manzini iz Woodbridgea obučen je za postupanje s djecom s posebnim potrebama i kad mu je prošlog tjedna proslijeđen poziv 12-godišnjeg Ryana Paula znao je što učiniti. Dječak je kazao kako je njegov smeđi medvjedić Freddy nestao dok se igrao s njim u sobi, pa je zaključio da je bolje potražiti pomoć policije nego roditelja.

Ryanov otac Robert Paul bio je u početku šokiran kad je shvatio da je njegov sin nazvao policiju. “Pitao sam Ryana je li nazvao broj 911′”, rekao je Paul dodajući da je dobio odgovor: “Spašavanje medvjedića”. Manzini, koji je posebno obučen za postupanje s djecom s autozmom, pronašao je Freddyja kad je stigao u dom Paulovih.

“Pronašli smo medvjedića, bio je dobro”, rekao je Manzini. “Sad je u sigurnim rukama, neozlijeđen, ništa se takvo nije dogodilo”. Kamere su zabilježile trenutak kad je autistični dječak zagrlio policajca zato što mu je spasio medvjedića. Ryanov otac je kazao kako je ponosan što je njegov sin znao da u hitnom slučaju treba nazvati odgovarajući broj, no pomalo je uvirjeđen što nije pozvao njega, inače vatrogasca.

Sinovi Hercegovine: Hercegovac za Hrvatsku diše

Prekrasna pjesma naših Sinova Hercegovine-Hercegovac za Hrvatsku diše

Mislila sam da mi se vratio da pokušamo ponovno, no htio je samo seks

“Tri prekrasna dana i dvije strastvene noći bile su za mene znak da moj bivši i ja imamo novu priliku za obnoviti našu prekinutu vezu. On ima 32 godine, ja 29, a upoznali smo se na zabavi prije sedam godina i bili u dvogodišnjoj vezi. Mislila sam da sam pronašla ljubav svog života. ”

Ipak, ponovni susret i druženje nije bilo ono čemu se ova 29- godišnjakinja nadala. Njen je bivši, naime, samo želio seks, odnosno, imati svoju bivšu djevojku kao “prijateljicu s povlasticama”. Prošli mjesec pronašao je njen profil na Facebooku i odlučio je kontaktirati. Nakon toga dopisivali su se satima i bio je to podsjetnik na ono doba njihove veze i osjećaje koje je imala prema njemu.

Znala je da ga ponovno želi vidjeti. Bio je u nesretnoj vezi i odlučio ju je prekinuti, a nakon toga došao je k svojoj bivšoj djevojci na tri dana, a ona je mislila kako je to početak njihovog novog zajedničkog života. Sve je ta tri dana bilo savršeno. Do trenutka kada joj je priznao da mu je s njom super, ali da nije spreman na ponovni početak veze. Odlučila mu je reći da zaslužuje mnogo više od toga da bude nečija “prijateljica s povlasticama”, no zatim se počela preispitivati je li donijela dobru odluku.

Poznata terapeutkinja Deidre pojasnila joj je da je itekako donijela dobru odluku, posebice stoga jer je ona za tu njihovu vezu prije pet godina žrtvovala puno, odrekla se života u svom rodnom gradu kako bi se preselila u London s njim gdje je on dobio posao. I proteklih pet godina bez njega je prošlo i prolo bi još i više da se on nije odlučio javiti jer je bio u nesretnoj vezi.

On je neodlučan muškarac i potrebno je dobiti od njega odgvoor što on doista želi od vašeg odnosa i koji su mu planovi za budućnost, posebice ako kao njegova bivša djevojka ponovno planira riskirati imati slomljeno srce. Bolje bi bilo maknuti se od njega i biti slobodna i jednog dana svoje srce pokloniti nekome tko će to znati cijeniti i uzvratiti.

Marijan Knezović: Recimo to već jednom, Hrvati u BiH su žrtve koje hrane svoje nasilnike

U Satu kasnih spoznaja, genije Tin Ujević piše kako: „treba čekati deset i dvadeset i daleko više godina da se uzmogne kazati: bili smo u zabludi.“ U društvu koje njeguje neutemeljene mitove, u kojemu zablude postaju dogmatski materijal, a laži i malverzacije svakodnevni obrazac ponašanja, kakvo je svakako ono bosanskohercegovačko – riječi hrvatskog intelektualnog maga iz prošlog stoljeća odzvanjaju jasnije no ikad. Jedan od nametnutih mitova je i onaj o nevažnosti hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini te o njegovom eksploatiranju same države. Ipak, istina je sasvim drugačija.

piše: Marijan Knezović 

Hrvati su oni kojima država Bosna i Hercegovina može zahvaliti što se sada gospodarski ne nalazi u istom košu s Kambodžom ili Somalijom. Hrvati su ti koji ruše mitove o Jugoslaviji kao o zemlji gdje su „svi radili i svi imali“ kao i oni koji ruše mitove o Bosni i Hercegovini kao o zemlji „gdje se tucet Hrvata nalazi u istom položaju kao i milijuni Bošnjaka..“ Dapače, Hrvati su i oni koji u cijeloj priči dobivaju predznak nezapamćenog altruizma i empatije tako što hrane svog nasilnika i uzurpatora, Bosnu i Hercegovinu. Pa, krenimo redom.

Sve četiri općine iz Županije Zapadnohercegovačke 2015. su u odnosu na 1988. imale povećanje broja zaposlenih. Toliko o mitu kako su u Jugoslaviji „svi radili i svi imali.“ Iako među većinom građana vlada mit o enormnoj zaposlenosti za vrijeme socijalističke diktature, podaci nam govore kako je područje Županije Zapadnohercegovačke bilo nisko industrijalizirano u to navodno „zlatno doba.“ Štoviše, činjenice nam ukazuju na još jedan zanimljiv ekonomski fenomen, a to je onaj da je u gotovo svim općinama u Bosni i Hercegovini broj zaposlenih bio veći u socijalizmu nego danas. Općine koje danas imaju više zaposlenih su Posušje, Široki Brijeg, Grude, Ljubuški, Čitluk, Vitez, Kiseljak i Žepče. I laiku je već na prvi pogled jasno kako su u navedenim općinama većina upravo Hrvati. Zašto je tomu tako drugi je par rukava, ali logično objašnjenje je ono da su Hrvati prisiljeni biti inkubator ekonomskih promjena jer je to jedini način da sačuvaju politički bitak uz konstantno narušavanje političkih i ekonomskih prava iz tobožnjeg glavnog grada, Sarajeva.

Isti ti „primitivni, ustašoidni i separatistički Hrvati“ iz „dijela države koji ne voli državu“ su najveći izvoznici po po per capita podacima Federalnog zavoda za statistiku i iz Federacije kao i iz cijele Bosne i Hercegovine. Radi se o apsurdu gdje hrvatske općine po Zakonu o raspodjeli javnih prihoda moraju ostvariti ogroman izvoz kako bi dobile i djelić proračuna. Da, istog onog proračuna koji hrani sarajevske sisavce tuđim novcima, prije svega konvertibilnim markama s hrvatskim predznakom. Važno je znati kako je Sarajevo i uz povlašteni, čak i diskriminirajući zakon, i dalje među najmanjim per capita izvoznicima. Toliko su sposobni u glavnom i nadasve multietničkom gradu voljene domovine. Priča se iz komedije pretvara u tragediju ako znamo da u Kantonu Sarajevo preko 100.000 ljudi radi u raznim razinama administracije, što će reći kako marljivi izvoznici Hrvati zapravo postaju slični egipatskim robovima, izvoze, rade i trude se kako bi nahranili gladna usta bespotrebne, nepotističke i kvazimultietnične sarajevske administracije koja uglavnom radi na zatiranju prava onima koji ju hrane.

No, čak i mjesta s miješanim hrvatsko – bošnjačkim stanovništom žive na račun hrvatskog rada, gdje bi s pravom mogli reći kako se veliki dio Bošnjaka, pogotovo onih u administraciji, zatekao u parazitskoj situaciji. Paraziti (grč. para = pored i sitos = hrana) su organizmi koji se hrane na račun drugog organizma (nazvanog domaćin) u toku dužeg vremenskog perioda. S domaćinima Hrvatima, mnogi već desetljećima lagodno žive. U, primjerice, Županiji Središnjoj Bosni, gdje je podjednak broj Hrvata i Bošnjaka, po podacima o poduzećima po prihodima iz CORE businessa, vlasnici 10 poduzeća s najvećim prihodima su Hrvati. Što znači kako Hrvati u Županiji Središnjoj Bosni proračun pune više nego Bošnjaci. Ipak, kada se radi cesta do nekog sela, zapošljava u administraciji, gradi škola – Hrvati nisu povlašteni. Često je upravo suprotno zbog političke hegemonije uvjetovane lažnim pacifizmom, a zapravo ničim doli isključivim nacionalizmom.

Znaju ove podatke jako dobro oni koji u rukama drže sudbine triju naroda. I visoki predstavnici, i delegati međunarodne zajednice kao i oni koji se kunu u svoje bosanstvo i grle hrvatsku raju po sarajevskim birtijetinama. Znaju ih svi oni koji Hrvatima niječu pravo na entitet, pravedan porezni zakon, kanal ili školu na hrvatskom jeziku. Umjesto da Hrvate kao generatore napetka nagrade jednokopravnošću, nikako povlaštenosti, oni nastavljaju deratizirati duh države izbacujući Hrvate iz jednadžbe. U isto vrijeme, kao rezultat mnogih faktora, pa i porezne pljačke koju Sarajevo elegantno provodi nad Hrvatima, hrvatski krajevi doživljavaju demografski egzodus. Potražnja za radom čak i raste, dok se ponuda smanjuje. Rezultati su vidljivi – skuplja cijena rada znači i manji profit, a manji profit u hrvatskim krajevima rezultira manjkom investicija i koči napredak. Čini se kako građanski sisavci neće odustati dok ne dokrajče Hrvate. Pitam se samo, od koga onda misle živjeti? Uskraćujući Hrvatima politička i ekonomska prava, uskraćuju i sebi hranu. Ovo što rade nije samo „ubojstvo,“ već i „samoubojstvo.“  Nejasno je kako se mnogi misle od parazita pretvoriti u domaćine. Sretno im na dijeti.

Šest znakova da jedete premalo i zato ne možete smršati

Želite li izgubiti višak kilograma ključ uspjeha je pojesti manje kalorija, ali mnogi griješe pa se suzdržavaju od jela, a to može imati suprotni efekat. Naime, u nedostatku hranjivih tvari u tijelu se pali “crveni alarm” i ono počne svaku unesenu kaloriju spremati “za crne dane”.

Metabolizam se usporava kako bi se sačuvala energija, a to usporava gubitak suvišnih kilograma. Drugim riječima, koliko god malo pojeli tijelo će pokušavati uskladištiti sve.

Ovo je šest znakova da jedete premalo:

1. Puno razmišljate o hrani

Naravno, tijelo vam žudi za kalorijama pa je tako i vaš um preokupiran hranom. Razmišljate li po cijele dane o hrani i ne možete se nikako otarasiti te misli, možda je vrijeme da napokon stavite nešto konkretnije u usta.

2. Preskačete obroke

Mnogi vjeruju kako je preskakanje obroka dobar način za unos manje kalorija, a time i gubitak kilograma, ali nije tako. Ukoliko ne pojedete doručak, ručak ili večeru vi zapravo pomažete svojem tijelu isključiti mehanizme zaslužene za potrošnju kalorija.

3. Često vas boli glava

Osjećate li često vrtoglavice, drhtavicu i glavobolju, to bi moglo biti i zbog nedovoljnog unosa kalorija. U nedostatku hrane mozak ne dobiva dovoljno glukoze, a to znači da je razina šećera u tijelu previše niska. U takvom slučaju javljaju se razne vrste fizičkih problema.

4. Nemate volje vježbati

Ako vam se čini da ste umorni već i od same pomisli na vježbanje, stalno ste iscrpljeni i imate problema sa koncentracijom – to bi mogla biti posljedica nedovoljnog unosa hranjivih tvari u organizam.

Kada tijelu nedostaje hrane, količina energija pada, a ostaje tek nešto malo za osnovne funkcije i preživljavanje, a to je za vaše tijelo vrlo naporno.

5. Vrlo ste razdražljivi

Puno je razloga za razdražljivost, no jedan od njih je i izgladnjivanje. Ukoliko namjerno preskačete obroke i suzdržavate se od hrane kad god možete, raspoloženje će vam se teško popraviti. Čak je i naučno dokazano kako nedostatak kalorija vodi ljutnji i frustraciji.

6. Pojeli ste večeru, a još ste gladni

To pokazuje da tijekom da dana niste unijeli dovoljno kalorija i hranjivih tvari u organizam i, iako ste se najeli, tijelo traži još. To ne znači da morate jesti više, već ono što pojedete treba biti bolje kvalitete.

Odaberite proizvode od cjelovitih žitarica, proteina i zdravih masnoća umjesto, recimo, salate koja ne sadrži gotovo ništa od navedenog, prenosi Tips and tricks.